Prelepi autogol reprezentativaca Srbije na utakmici protiv Meksika savršeno definiše Srbiju: svi stoje na terenu, svi imaju dresove, svi viču „Srbija!“, a lopta nekako uvek završi u našoj mreži
Da postoji enciklopedija koja za definisanje pojmova umesto reči koristi video-snimke, uz pojam „Srbija“ bi, bez svake sumnje, mogao da stoji snimak prelepog autogola koji su fudbaleri reprezentacije Srbije uknjižili u prijateljskoj utakmici protiv Meksika.
Akteri događaja bili su golman Filip Stanković i levi bek Stefan Bukinac, ali se s obzirom na to kako se već godinama biraju igrači za reprezentaciju i „filozofiju“ njenih selektora, mirne duše može reći da bi bilo koja dva druga igrača mogla da budu na njihovom mestu.
Kao i u slučaju ostalih ikoničnih momenata, kada je Stanković žustro rukom dobacio loptu Bukincu koji je, to je valjda bila namera, trebalo da otpočne akciju ka golu Meksikanaca, ništa nije govorilo kako će se srpski fudbaleri veličanstveno obrukati.
Bukinac je rutinski dočekao tu loptu levom, njemu primarnom nogom, zaustavio je, i videvši da mu se približava igrač Meksika, odlučno vratio ka Stankoviću, odnosno mislio je da mu je vraća. Šut je bio prejak, golman predaleko od putanje lopte, a njegovo očajničko bacanje za loptom u pokušaju da je zaustavi, iako je bilo jasno da je to neizvodljivo, samo je ulepšalo autogol.
Golmani inače umeju da paradama ulepšaju golove iz slobodnjaka, na primer, kad neki dobro podešen šut „skine paučinu“ s rašlji njihog gola, ali Stankovićev potez nije bio toliko elegantan.
Selektor nakon utakmice izjavljuje da je razočaran, ali ne bi trebalo da bude, jer je i za davanje autogolova potrebna neka veština.
Građani i državne institucije
Podsetilo je to na odnos građana i institucija u Srbiji.
Građanin u nebranom grožđu radi ono što misli da treba – pokušava da vrati problem institucijama koje stoje negde pozadi, uopšte ne očekujući da će im se građanin obratiti, i bez ideje gde bi tačno trebalo da budu, zauzete nekim svojim stvarima, komunikacija ne postoji, pa lopta završava u sopstvenoj mreži.
Svi gledaju snimak i pitaju se: „Kako je moguće da neko ovako nešto uradi?“
Moguće je i dešava se svakodnevno, jer građanin šalje zahtev, a institucija ga ne prima. Građanin plaća doprinose, institucija ih troši na nešto što nema veze sa njim. Građanin pokušava da igra po pravilima, a pravila se menjaju usput ili se jednostavno ignorišu. I zato na kraju – autogol, uvek autogol.
Nakon utakmice sledi zaključak da se sve desilo slučajno, baš kao što se „slučajno“ dešavaju i svi ostali autogolovi – od ekonomije, preko pravosuđa, do obrazovanja i zdravstva.
Zato taj snimak savršeno definiše Srbiju. Ne zato što su svi igrači loši, nego zato što se 90 minuta vidi ono što vidimo svakog dana godinama: svi stoje na terenu, svi imaju dresove, svi viču „Srbija!“, a lopta nekako uvek završi u našoj mreži.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Toplotne pumpe su 2025. godine bile najčešći instaliran tip sistema grejanja u Nemačkoj - em najviše smanjuju račune za grejenje, em mogu i da hlade, em su ekološki čiste. Nemačka država je davala ogromne subvencije za njihovu ugradnju. Kakva je situcija u Srbiji
FIFA bi mogla da kazni argentinske igrače i fudbalski savez zbog transparenta „Malvini su argentinski“ na utakmici sa Engleskom, jer njen kodeks zabranjuje na stadionima bilo kakvu „poruku koja nije prikladna za sportski događaj“. Foklandska ostrva (Malvini), zbog kojih su dve države ratovale, su pod britanskom upravom
Toplotni talas koji je krajem juna pogodio Srbiju usled klimatskih promena danas je čak 55 puta verovatniji nego sredinom 20. veka, pokazuje studija naučnika sa Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu
U Andrićevom prevodu, Političke i društvene napomene Frančeska Gvičardinija čitaju se kao zbirka pouka i saveta savremenom čoveku, i to ne samo u Srbiji
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.