





Predstava „Neoplanta“ u petak (13. febraur) u Novosadskom pozorištu stoti put otvara priču o čoveku, gradu i istoriji, ali i o mestu pojedinca u svetu koji se stalno menja
U Novosadskom pozorištu u petak (13. februar) biće izvedena jubilarna, stota „Neoplanta“, predstava nastala prema romanu Lasla Vegela, u režiji Andraša Urbana i dramaturgiji Kate Đarmati. Na repertoaru je već dvanaest godina i tokom tog perioda izrasla je u jedno od ključnih ostvarenja teatra.
Ovo je treća Urbanova predstava koja je dostigla stoto izvođenje, pre nje taj uspeh imale su „Urbi et Orbi“ i „Marta Bereš – one girl show“. Pre „Neoplante“, u Novosadskom pozorištu je stoto izvođenje doživeo još samo Molnarov komad „Igra u zamku“.
„Jedna od vrlina ‘Neoplante’ je da se bavi ličnim pričama na intimnom nivou. Vegel govori o čoveku u oluji istorijskoj, ideološkoj, političkoj koja se uvek kovitla iznad njegove glave“, ističe Urban. „Sve Vegelove rečenice o menjanju kože kroz različite sisteme aktuelne su i danas.“
Podseća i na reči Ota Tolnaija, koji je nakon gledanja predstave rekao da su autori „mnogo hrabri“ pošto se u ovom pozorištu govori o stvarima o kojima se inače ćuti.


Glumac Gabor Pongo jubilej doživljava emotivno: „Puno nam je srce i obožavamo da igramo ovu predstavu. Posebno mi znači što je komad o Novom Sadu, igra se u Novom Sadu i pred novosadskom publikom.“
Pongo prenosi i komentar gledateljke koja je predstavu gledala pre dvanaest godina i ponovo nedavno: „Rekla je da smo jako sazreli, možda je zbog toga još bolja predstava, sazreli ste i pojedinačno i kao tim.“
Silvija Križan veruje da će „Neoplanta“ trajati i kada današnji ansambl više ne bude na sceni. „Neoplanta nije prijatna predstava“, kaže, ali opisuje odnos s publikom kao intenzivan, pun uzajamnog disanja i emotivne razmene.
Uoči jubilarnog izvođenja biće održan i razgovor sa Laslom Vegelom, u kojem će učestvovati novinarka Šarolta Vlašić i kulturološkinja Aleksandra Bosnić-Đurić.
Stoto izvođenje je i potvrda da „Neoplanta“ ostaje hrabra, uznemirujuća i relevantna priča o gradu, identitetu i čoveku koji stalno preispituje svoje mesto u svetu.






Jedne večeri su nemački avioni sravnili ulice Bredforda, ali je, začudo, kuća porodice Hokni ostala netaknuta. Pod stepenicama se skrivao i dečačić po imenu Dejvid, koji se naredne osamdeset četiri godine prema životu odnosio sa dubokom i neodoljivom radošću. U međuvremenu je postao karijatida umetnosti dvadesetog veka i verovatno poslednji vizuelni umetnik čiji će odlazak biti zabeležen širom sveta


Vicko Krstulović, Neretva i Sutjeska; memoari 1942–1943; Most Art Jugoslavija, Zemun, 2026.


Dragan Prole, Pećinski zaokret, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci/ Novi Sad, 2024.
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slućaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve