

Audicija
Na audiciju Baleta Srpskog narodnog pozorišta javilo se 1500 igrača
Na trodnevnu audiciju Baleta Srpskog narodnog pozorišta javilo se 1500 kandidata iz sveta za 10 radnih mesta. Među njima je samo 8 iz Srbije




Kao i cela njegova karijera, Shabakin novi solo album putokaz je u kom smeru džez treba da ide u 21. veku, kako bi ostao relevantan
Shabaka Hutchings (r. 1984) jedan je od najznačajnijih džez stvaralaca našeg vremena. Rođen u Londonu, odrastao na Barbadosu, Shabaka se vratio u Veliku Britaniju sa 19 godina kao klarinetista, a potom i saksofonista i flautista, da usavrši muzičko obrazovanje. Tu se i proslavio kao lider nove generacije na Ostrvskoj džez sceni. Ta generacija kojoj pripadaju i Nubia Garcia, Ezra Collective, Kokoroko, Alfa Mist, Moses Boyd i bar još dvadesetak imena, izvela je revoluciju u ovom zvuku tokom dvehiljadedesetih. Svi oni priznaju Shabaku kao neprikosnovenog idejnog lidera.
Sam Shabaka je do sad vodio tri benda: “Sons of Kemet” radikalno su izmenili džez muziku iznutra, nalazeći njen novi temelj u hip hopu, drum & bassu i afričkim ritmovima, te se sa razlogom smatraju perjanicama novog engleskog džeza; “The Comet Is Coming” predstavili su nam avangardnu verziju iste estetike, uz naglašenu upotrebu elektronike; “Shabaka and the Ancestors” zašli su u dubinsko istraživanje afro sazvučja. Svi ovi sastavi, kao i Shabakini solo albumi, otvarali su novi put za džez muziku u 21. veku. Revoluciju je pokrenulo njegovo shvatanje da ona više ne mora da bude utemeljena u bluzu i srodnim afroameričkim formama.
Bio je to toliko drastičan raskid sa tradicijom da su se neki pitali: da li je to onda uopšte džez? Shabaka je smatrao da jeste, a potvrdu za to našao je u činjenici da je njegova muzika pre svega ogledalo slobodoumnosti koju je džez uvek predstavljao. Još važnije od toga, on je od početka bio u potrazi za novom spiritualnošću kao osnovom za moralno promišljanje sveta. Idejno posmatrano, takve popkulturne vizionare ranije smo susretali baš u džezu, od Sun Ra do Johna Coltranea. Duboki smisao Shabakine revolucije počivao je na tri raznorodne linije inspiracije: jednu su činili džez velikani sličnog duhovnog senzibiliteta, kao pomenuti Coltrane; do druge je sam došao istražujući afričke korene iz kojih je džez nastao; treća je bila svuda oko njega, u urbanoj vrevi na londonskim ulicama i u klubovima, gde su vladali plesni žanrovi grime i house. Kombinujući svakodnevni futurizam i pradavne instinkte, došao je do autentične formule savršenog audio opisa našeg doba.
Shabaka je, na taj način, postao centralna pojava u ovom velikom povratku duše u džez. Najnovija generacija džezera (inače, sistematski predstavljana na Beogradskom džez festivalu od 2005), odrasla je na alternativnom roku, hip hopu i elektronskoj muzici, te je i te kako bila svesna kako džez mora obnoviti svoju aktuelnost i komunikativnost ne bi li održao relevantnost. Imati šta da se kaže, uz uličnu osvešćenost, jasan stav i čistu emociju – postalo je novi zahtev dana… virtuoznost se podrazumevala i nije više bila prioritet. Shabaka se pojavio kao otelotvorenje ovih novih normi, zbog kojih je kod mlađeg naraštaja obnovljeno interesovanje za džez na globalnom nivou.
Na upravo objavljenom albumu Off the Earth nalazimo light verziju Shabakine umetnosti, pogodnu za ulaženje u njegov svet u kome se prizivaju preci svih vrsta – od afričkih bogova do klasika džeza – u potrazi za podnošljivom budućnošću. U pitanju je istinski solo projekat – sve je sam komponovao, odsvirao, producirao i na kraju izdao. Time se više i ogolio kao ličnost.
Off the Earth sasvim je originalno izdanje, različito od ostalih sa njegovim potpisom, pre svega zbog svesno umivene produkcije koja pomalo naginje alternativnom pop zvuku. U ovom slučaju dobijamo pitkijeg Shabaku nego što smo ga do sad susretali… I dalje krajnje nestereotipnog, ali muzičara koji želi da o svojoj umetnosti vodi dijalog sa širokom publikom, a ne samo da servira nešto što očekuju verni afisionadosi. To još jednom pokazuje koliko je u pitanju važan, istinski kreativan i otvoren stvaralac, sposoban za rizična iznenađenja i smele evolutivne skokove, uvek u stalnoj promeni, iz ploče u ploču.
Na albumu Off the Earth posebno se ističu numere “A Future Untold”, “Those of the Sky” i “Step Lightly”, sve redom istovremeno ozbiljne kao klasika i magične kao ništa drugo u današnjem džezu. Pulsirajući ritmovi u “Call the Power”, “Dance In Praise”, “Ol’ Time African Gods” i “Marwa the Mountain”, pozivaju nas na putovanje u zajedničku podsvest. Shabaka svakako zna kako da probudi Afriku u nama, te sve vreme razigrano to radi sa neodoljivom lakoćom i suptilnošću velikog majstora. I tu se negde mi, kosmički crnci, predajemo čulima za koja nismo ni znali da ih imamo.
I dalje spreman za smele zahvate u standardnijem džez maniru, na “Stand Firm” nam donosi uzbudljivu produženu improvizaciju na saksofonu, praćenu nežnom melodijom na flauti, sve to podvučeno elektronskim ritmom. Na drugim numerama susrećemo se sa očiglednim odavanjem počasti crnačkoj klupskoj plesnoj muzici, a na dva mesta i hip hopu. Dok sasvim neočekivano slušamo Shabaku u spoken word epizodama (“Go Astray”), vraćamo se pomalo ka samim počecima repovanja, koje nalazimo u poetskim večerima beat pesnika, što su recitovali svoje stihove preko ljutog džeza uživo u malim zadimljenim klubovima velikih američkih gradova, davnih pedesetih godina 20. veka. Tad se sanjalo širom otvorenih očiju, što smo u međuvremenu očito zaboravili kako se radi.
Shabakin novi solo album Off the Earth zato je važan kao još jedan putokaz u kom smeru popularna muzika treba da ide dalje, kako bi i dalje visoko nosila zastavu slobode izražavanja.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!


Na trodnevnu audiciju Baleta Srpskog narodnog pozorišta javilo se 1500 kandidata iz sveta za 10 radnih mesta. Među njima je samo 8 iz Srbije


Od prethodnog ročišta, u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture svakodnevno borave revizori Ministarstva kulture. Ne zna se da li traže nešto određeno


Nisu se družili 40 godina, a onda je slučaj hteo da se spoje zbog zajedničke izložbe „Generacija ’79“ - klasa sa Grafike Fakulteta primenjenih umetnosti


Nova v.d. direktorka Kulturnog centra Beograda, glumica Jovana Petronijević, poznata je po ulozi u „Kursadžijama“. Njeno iskustvo u vođenju ustanove kulture nije poznato


Planirana gradnja u ulici Miloja Zakića na Košutnjaku ugrožava bunkere u kojima se čuvaju nitratni filmovi arhiva Jugoslovenske kinoteke. Za ovaj previd možemo da krivimo raspis konkursa
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve