Zamor materijala je u dugovečnim serijalima velika opasnost, ali uz pažljivo pristupanje domaćem zadatku rezultati mogu da zadovolje, samo treba pažljivo odmeriti razmeru “već viđenog” i svežeg
Sveže ideje su u Holivudu odavno presušile, novih gotovo da i nema, pa “fabrika snova” već decenijama unazad živi od nastavaka i prerada popularnih naslova. Pre početka projekcije novog filma iz serijala “Džon Vik”, puštena su tri trejlera za buduće hitove, i sva tri su nastavci: desete “Paklene ulice”, treći “Čuvari galaksije” i peti “Indijana Džouns”. To je tako kako je, i u skorije vreme se neće promeniti. Mada, naravno, kada pričamo o holivudskoj A produkciji i tzv. “pljačkašima blagajni”, to i ne mora da bude loše. Istina, zamor materijala je u dugovečnim serijalima velika opasnost, ali uz pažljivo pristupanje domaćem zadatku rezultati mogu da zadovolje, samo je potrebno pažljivo odmeriti razmeru “već viđenog” i svežeg (ilustracija ove tvrdnje: “Isterivači duhova” Pola Figa kao loš, a “Isterivači duhova” Džejsona Rajtmana kao dobar primer). Publika voli poznate likove i rado im se vraća, zašto im to uskraćivati?
Čad Stahelski, nekadašnji kaskader koji je postao reditelj, pronašao je zlatnu žicu 2014. godine kada je publici predstavio novog akcionog junaka u svom rediteljskom debiju – nezaustavljivog Vika, u tumačenju Kijanua Rivsa. Osam godina kasnije, u bioskope stiže četvrti film iz ovog serijala, koji je, kao i sve ostale, režirao Stahelski. Svi koji vole “Džona Vika” otprilike znaju šta mogu da očekuju i u novom nastavku: zaplet je jednostavan, nadovezuje se na prethodne delove i Vikov sukob sa Visokim stolom, a veći deo minutaže otpada na detaljno koreografisane akcione sekvence u kojima glavni junak ubija na desetine i desetine protivnika. Pored Rivsa, tu su i drugi glumci koji su obeležili ovaj serijal: pre svih Ijan Makšej i Lorens Fišburn, kao i nedavno upokojeni Lens Redik (1962–2023), kome je “Džon Vik 4” bio je jedan od poslednjih fimova u kojima je glumio. Kao i svaki put, tu su i novi likovi za koje glume iskusne akcione zvezde (Doni Jen, Skot Adkins, Hirojuki Sanada, Marko Saror), mlade nade (Rina Savajama) i glumci sa holivudske A liste (Bil Skarsgard); a tu su i nezaobilazne atraktivne lokacije (Njujork, Osaka, Berlin, Pariz). Sve po redu i kako dolikuje, bez većih iznenađenja i na uživanje onih mnogobrojnih koji vole ovaj serijal.
“Džon Vik 4” traje 169 minuta, što je dosadašnji rekord u ovoj franšizi. Da li je ovolika minutaža opravdana? Kada govorimo o samoj priči – nije. Narativ je, kao i uvek, izuzetno jednostavan, čak rudimentaran. Ali, zato su ovoga puta scene borbi i obračuna duže i razrađenije, a zbog tih scena publika i dolazi u bioskop. Koreografija i egzekucija akcionih sekvenci je besprekorna, i iako u filmu svakako ima repetitivnosti, ne može se reći da je dosadan. Agresivnija montaža bi bila dobrodošla, ali Stahelski je očigledno smatrao da “od viška glava ne boli”. Poklonici akcije će biti zadovoljni, u to ne sumnjam, mada, suštinski, Stahelski već četvrti put snima isti film. Rivs je po običaju stamen, primetno stariji mada još u odličnoj formi. Makšejn još jednom suptilnim humorom začinjava priču, ovoga puta uz pomoć novopridošlog Bila Skarsgarda koji glumi beskrupuloznog markiza, novog Vikovog neprijatelja koji, zašto kriti, ima sklonost ka skupim svetlucavim odelima. Sveukupni utisak je povoljan, mada se nameće pitanje dokle će se varirati jedno te isto. Verovatno dokle god ima zanimanja gledalaca, a ono ne jenjava – sudeći po prvim izveštajima sa blagajni, za očekivati je da “Džon Vik” bude komercijalno najuspešniji deo u serijalu. U pripremi je i peti deo, kao i spin-of “Balerina” u kome će se tući Ana de Armas i koji se očekuje da stigne u bioskope tokom 2024. godine. A tu je, da ne zaboravimo, i mini-serija “Kontinental” smeštena u isti univerzum, a koja na male ekrane stiže krajem godine.
foto: promoVrisak 6
Slešer “Vrisak VI” je opravdao očekivanja, do sada zaradivši impresivnu svotu novca, a do kraja distribucije će možda postati i komercijalno najuspešniji deo u ovom serijalu koji je daleke 1996. godine započeo horor maestro Ves Krejven (1939–2014). Krejven je režirao prva čeitiri dela (1996, 1997, 2000, 2011), da bi franšizu nakon njegove smrti preuzeli Tajler Džilet i Met Betineli-Olpin. “Vrisak VI” donosi poboljašnje u odnosu na prethodni film, pa iako Džilet i Betineli-Olpin ne dostižu Krejvenove visove i kompaktnost, manje-više uspevaju da publici ponude ono što se od njih i očekivalo. Goustfejs ovoga puta vreba u Njujorku, a na meti mu je “žilava četvorka” iz prethodnog filma (Melisa Berera, Džena Ortega, Mejson Guding, Džesmin Savoj Braun). Tu su i veteranke iz Krejvenovih filmova – Kortni Koks i Hejden Penetir (Nev Kembel je, nezadovoljna ponuđenim honorarom, odbila da se pojavi), kao i mnoštvo novih glumačkih imena koja su uglavnom dovedena da bi likovi koje tumače bili poubijani, a među njima Dermot Malroni, Henri Černi, Samara Viving, Lijana Liberto, Toni Revolori… Fina skupina, nema šta.
Imajući u vidu da se radi o šestom filmu iz niza, “Vrisak VI” je vitalan i iznenađujuće zadovoljavajući. Metatekstualnost, omaži horor žanru i humor pomešan sa krvoprolićem su i dalje tu i, iako je scenario previše komplikovan za svoje dobro i protkan nelogičnostima, u ponuđenom se može lako uživati – po uslovom da se ne udubljujete previše u pojedinosti. Imajući u vidu koliko se horor serijali brzo “ulupaju”, “Vrisak” se veoma dobro drži. Ortega je između dva dela postala zvezda zahvaljujući seriji “Sreda”, a Berera i Guding su primetno bolji u odnosu na pre godinu dana kada su glumili u petom “Vrisku” – tako da ovoga puta imamo i glavne likove za koje možemo da navijamo. Šteta što je Samara Viving manje-više protraćena, ali se zato zahvaljujući “Vrisku VI” Hejden Penetir, posle višegodišnje pauze, vratila na veliko platno. “Gvožđe se kuje dok je vruće”, tako da je sedmi deo već najavljen i njegovo snimanje treba da počne ove godine. Neka. Ako serijal nastavi uzlaznom linijom – očekuje nas film za pamćenje.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Izjavu ministra Selakovića da „ovu bandu treba rasturiti“ zaposleni u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture doživeli su kao ličnu pretnju, a lako im je da dokažu da su sve njegove optužbe neistinite
Bivši članovi Odbora Festa o smeni su saznali iz medijskog istupa sekretarke za kulturu, i sumnjaju da će bez profesionalne strategije i analize dosadašnjih grešaka biti moguć dalji razvoj te manifestacije
Nova irska scena – “Madra Salach”, “The Scratch” i “Dove Ellis”
Herojstvo i ranjivost, pobunjenički poklič i onirička askeza, sećanja na slavne dane, ali i aktuelno osećanje sputanosti, samopouzdanje i frustracija, danas se u Irskoj kao goruće teme prelivaju sa rock pozornice na scenu inficiranu folkom. Živopisni sastavi “Madra Salach” i “The Scratch”, ili čudo od mladića Dav Elis, otvaraju teme bola i izdržljivosti, demantujući potpuno onu Džojsovu napomenu o naprslom ogledalu sluškinje kao simbolu irske umetnosti
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države
Profesorki Jeleni Kleut uručen je otkaz. Onda je doživela najveću počast koju prosvetni radnik može da doživi – studenti su masovno ustali da je brane od svih koji nasilno ućutkavaju kritičku misao
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!