Svetislav Basara kaže da teško piše, mučno, pa i da ne voli da piše što se tiče tehničke strane pisanja. Ali, za nekog ko se muči, posle silnih romana i nagrada, zapanjujuće je produktivan.
Baš je dovršio rukopis novog romana koji bi trebalo da se zove „Đinđić: memoari sa onu stranu groba“. U privatnoj prepisci sa novinarom „Vremena“ naveo je da pisanjem romana umalo sebe nije „oterao u ludnicu“.
„I tu sam malo preterao. Pišući Memoare nisam bio ni bliže ni dalje od ludnice nego inače“, kaže Basara u intervjuu za novi broj „Vremena“ koji je na kioscima od četvrtka (31. jul).
U ime čoveka dobrih namera
Novo kod ovog romana je što narator nije poznati Basarin alter ego Kaloperović nego – sam pokojni premijer Zoran Đinđić.
„Nije prijatno govoriti u ime mrtvog čoveka. Ta neprijatnost me, naravno, nije sprečila da napišem sve što sam bio naumio da napišem – to jest onoliko koliko sam uspeo – i da u Đinđićevo ime polijem tonama govana sve one koji su – aktivno ili pasivno – pleli smrtonosnu mrežu oko tog čoveka dobrih namera“, priča Basara.
„Mnogi korifeji ondašnje i sadašnje građansko-demokratske čaršije prilično će se iznenaditi kad vide da su i oni obilno posuti govnima“, dodaje.
**Ceo intervju, u kojem Basara priča i zašto je postojanje bacanje vremena, pročitajte u dvobroju „Vremena“ od četvrtka (31. jul) ili se **pretplatite na digitalno izdanje uz poseban letnji popust