Foto: Tanjug/Jadranka Ilić
Kako je Branko Ružić iskoristio nezapamćenu tragediju da bi prikupio jeftine poene i spalio pijetet prema žrtvama na lomači dnevne politike
Srbija je u šoku. Građani traže objašnjenje za nezapamćenu tragediju u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar. Niko ne zna, niti može znati što se zbivalo u glavi četrnaestogodišnjeg dječaka u pubertetu, kakvi su ga sve unutrašnji i vanjski demoni naveli da oduzme živote vršnjacima iz školske klupe. Odgovor na ova pitanja domena je psihologa – špekulacije i teorije zavjere ne vode nikud.
Međutim, izvjesno je da je ministar prosvjete Branko Ružić odmah, pred duboko traumatiziranom javnošću, krenuo u najprizemniji lov na najjeftinije politikantske poene. Kao temelje tragedije, on je osudio poguban uticaj „takozvanih zapadnih vrednosti“. Što li je time želio reći? Ništa drugo osim da je iskoristi bol i empatiju građana kako bi profitirao od podrške iliberalnim modelima vlasti poput onog Putinovog i produbio odium spram Evropske unije. U najkraćem Ružićeva poruka glasi – u Srbiju svako zlo uvijek dolazi sa Zapada. Na ovaj način, pijetet prema žrtvama spaljen je na lomači dnevne politike.
Točno je da se ovakve tragedije najčešće dešavaju u Americi. Ali njih ima i u mnogim drugim državama koje nipošto nisu „vesternizirane“. Tokom posljednjih godina, na primjer, bilo ih je u više navrata i u Rusiji. Riječ je velikom i ozbiljnom problemu suvremenog svijeta za koje ne postoje laka i jednostavna rješenja.
Ružić kaže da je „svima nama jasno da je potreban krupan preokret“. Ako ga vidi u jačanju patrijarhalizma i sličnih „porodičnih vrijednosti“ onda upravo otvara vrata uvozu najmračnijeg konzervativizma iz Amerike. On se, inače, sasvim dobro prima u Srbiji o čemu svjedoči i uključivanje u tamošnji krstaški rat protiv abortusa. Tragedije poput ove iz Ribnikara zato nikad ne smiju biti zloupotrijebljene protiv sloboda i prava građana. Reakcija Norveške poslije jezivog zločina na otoku Utoja predstavlja odličan putokaz.
Ipak, jedan od Ružićevih krupnih preokreta je moguć i neophodan. U pitanju je vatreno oružje u posjedu građana. Ono uglavnom služi za ubojstva članova porodice i samoubojstva, a djeca – kao što svjedoči tragedija u Ribnikaru – uvijek nađu način da ga se dokopaju ako je u kući. Zabrana posjedovanja ili makar krajnje rigorozna kontrola ovog oružja zato nije ograničavanje građanske slobode. Naprotiv, riječ je zaštiti najosnovnijeg ljudskog prava – prava na život.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Izjava poslanika SNS Vladimira Đukanovića da je „dete vlasništvo države do punoletstva“ kosi sa svim domaćim i međunarodnim pravnim aktima i konvencijama o pravima deteta, saopštila je Unija studenata socijalnog rada Fakulteta političkih nauka
Inicijativa za opstanak poljoprivrednika organizovala je kuvanje gulaša za studente u blokadi novosadskih fakulteta
Kada se dogodilo masovno ubistvo u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ „cela Hrvatska je bila uz nas“ i „mi moramo biti uz Hrvatsku, porodicu ubijenog dečaka, porodice povređenih i njihove učiteljice“, navedno je u pozivu
„Ja sam rodonačlenik ovog projekta“, bio je poslovično skroman predsednik Srbije Aleksandar Vučić
Srpske vlasti rešile su da na blokade i štrajkove u srednjim školama reaguju brzinskim zimskim raspustom. Ali, to neće umanjiti bunt đaka i nastavnika
Kako su naša deca koju su naprednjaci stavljali u svoje izborne slogane proglašena za najveći subverzivni element u državi? I zbog čega je, posle istupa šefa države u Briselu, mnogim građanima došlo da kleknu poput onog novosadskog direktora
Predsednik se uvišestručuje po televizijama proglašavajući iznošenje političkih zahteva nasiljem, a nasilje koje vrše on i njegovi politikom. U čemu je razlika?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
Hajde sada da duboko udahnemo, odamo poštovanje mrtvima i pokažemo milost za ubicu. Za pitanje „zašto“ ima vremena
U pucnjavi u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u Beogradu nastradalo je osmoro učenika i radnik obezbeđenja. Teško je povređeno šestoro učenika i jedna nastavnica, saopšteno je iz MUP-a
Načelnik beogradske policije Veselin Milić rekao je da je učenik duže vremena planirao izvršenje ovog krivičnog dela, kao i da je imao spisak dece koju je planirao da ubije
Kako razgovarati sa decom koja su bila prisutna kada se pucnjava u OŠ „Vladislav Ribnikar“ dogodila? Kako razgovarati sa drugom decom u Beogradu i Srbija koja sada o tome čitaju, gledaju slike i snimke sa mesta tragedije? Na šta roditelji i profesori treba da obrate pažnju u narednim danima i mesecima? Kakav bi trebalo da bude društveni odgovor?
Tragičan događaj koji se jutros dogodio u OŠ "Vladislav Ribnikar", u kojem je maloletnik ubio čuvara i osmoro svojih vršnjaka, otvara mnoga pitanja. Koliko razgovaramo sa svojom decom? U kakvom je stanju naše društvo? Kako je moguće da se to dogodilo?
