Foto: Tanjug/Jadranka Ilić
Kako je Branko Ružić iskoristio nezapamćenu tragediju da bi prikupio jeftine poene i spalio pijetet prema žrtvama na lomači dnevne politike
Srbija je u šoku. Građani traže objašnjenje za nezapamćenu tragediju u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar. Niko ne zna, niti može znati što se zbivalo u glavi četrnaestogodišnjeg dječaka u pubertetu, kakvi su ga sve unutrašnji i vanjski demoni naveli da oduzme živote vršnjacima iz školske klupe. Odgovor na ova pitanja domena je psihologa – špekulacije i teorije zavjere ne vode nikud.
Međutim, izvjesno je da je ministar prosvjete Branko Ružić odmah, pred duboko traumatiziranom javnošću, krenuo u najprizemniji lov na najjeftinije politikantske poene. Kao temelje tragedije, on je osudio poguban uticaj „takozvanih zapadnih vrednosti“. Što li je time želio reći? Ništa drugo osim da je iskoristi bol i empatiju građana kako bi profitirao od podrške iliberalnim modelima vlasti poput onog Putinovog i produbio odium spram Evropske unije. U najkraćem Ružićeva poruka glasi – u Srbiju svako zlo uvijek dolazi sa Zapada. Na ovaj način, pijetet prema žrtvama spaljen je na lomači dnevne politike.
Točno je da se ovakve tragedije najčešće dešavaju u Americi. Ali njih ima i u mnogim drugim državama koje nipošto nisu „vesternizirane“. Tokom posljednjih godina, na primjer, bilo ih je u više navrata i u Rusiji. Riječ je velikom i ozbiljnom problemu suvremenog svijeta za koje ne postoje laka i jednostavna rješenja.
Ružić kaže da je „svima nama jasno da je potreban krupan preokret“. Ako ga vidi u jačanju patrijarhalizma i sličnih „porodičnih vrijednosti“ onda upravo otvara vrata uvozu najmračnijeg konzervativizma iz Amerike. On se, inače, sasvim dobro prima u Srbiji o čemu svjedoči i uključivanje u tamošnji krstaški rat protiv abortusa. Tragedije poput ove iz Ribnikara zato nikad ne smiju biti zloupotrijebljene protiv sloboda i prava građana. Reakcija Norveške poslije jezivog zločina na otoku Utoja predstavlja odličan putokaz.
Ipak, jedan od Ružićevih krupnih preokreta je moguć i neophodan. U pitanju je vatreno oružje u posjedu građana. Ono uglavnom služi za ubojstva članova porodice i samoubojstva, a djeca – kao što svjedoči tragedija u Ribnikaru – uvijek nađu način da ga se dokopaju ako je u kući. Zabrana posjedovanja ili makar krajnje rigorozna kontrola ovog oružja zato nije ograničavanje građanske slobode. Naprotiv, riječ je zaštiti najosnovnijeg ljudskog prava – prava na život.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Učenici Pete gimnazije i građani Beograda dočekali su studente koji danima pešače iz Novog Pazara. „Ovo što rade Novopazarci ne može se opisati rečima — hrabrost, integritet, ljubav“, kaže Nikolina Žikić, jedna od okupljenih ispred škole. Studenti nakon održanih 16 minuta tišine nastavili pešačenje ka Novom Sadu
Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC) objavila je ažuriranu SDN listu na kojoj više nisu navedeni predsednik Republike Srpske Milorad Dodik, članovi njegove porodice i brojne povezane kompanije. Pored njih, sa liste su izbrisani i značajni funkcioneri entiteta.
Studenti iz svih krajeva Srbije su krenuli ili kreću ka Novom Sadu na komemorativni skup 1. novembra. Na putu nailaze na ovacije i zagrljaje. Ipak, režim Aleksandra Vučića se potrudio da ne ide sve baš tako glatko
BIA je prisluškivala novosadske prostorije Pokreta slobodnih građana, prateći navodno neku misterioznu osobu „na merama“. Tako sada glasi zvanično obrazloženje. Sve, međutim, upućuje na ozbiljno krivično delo Orlićevih podređenih za koje će neko morati da odgovara
Studenti iz Novog Pazara, koji su 16. oktobra krenuli pešice na put do Novog Sada, stigli su večeras u Beograd. Dočekani su vatrometom, solju, hlebom i zagrljajima
Pošto ne može da kaže „odanost je meni važnija od časti“, Aleksandar Vučić će reći da je častan čovek. Bezbroj je takvih primera. U filozofiji, to se zove performativna protivrečnost: izricanjem vrednosnog suda upada samome sebi u usta
Umesto da se distancira od studenata iz Novog Pazara, narod je duboko postiđen beščašćem policije koju plaća, ogorčen nepravdom i sada samo gleda kako da im pomogne na maršu do Novog Sada
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da su za pucnjavu u Ćacilendu krivi „blokaderi“, opozicija, mediji. Ali, samo u žabokrečini koju je on stvorio društvene patologije mogu da postanu prvoklasna politika
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
Hajde sada da duboko udahnemo, odamo poštovanje mrtvima i pokažemo milost za ubicu. Za pitanje „zašto“ ima vremena
U pucnjavi u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u Beogradu nastradalo je osmoro učenika i radnik obezbeđenja. Teško je povređeno šestoro učenika i jedna nastavnica, saopšteno je iz MUP-a
Načelnik beogradske policije Veselin Milić rekao je da je učenik duže vremena planirao izvršenje ovog krivičnog dela, kao i da je imao spisak dece koju je planirao da ubije
Kako razgovarati sa decom koja su bila prisutna kada se pucnjava u OŠ „Vladislav Ribnikar“ dogodila? Kako razgovarati sa drugom decom u Beogradu i Srbija koja sada o tome čitaju, gledaju slike i snimke sa mesta tragedije? Na šta roditelji i profesori treba da obrate pažnju u narednim danima i mesecima? Kakav bi trebalo da bude društveni odgovor?
Tragičan događaj koji se jutros dogodio u OŠ "Vladislav Ribnikar", u kojem je maloletnik ubio čuvara i osmoro svojih vršnjaka, otvara mnoga pitanja. Koliko razgovaramo sa svojom decom? U kakvom je stanju naše društvo? Kako je moguće da se to dogodilo?
