
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

U svojim obmanama po pitanju Vojske Srbije, u koje se upliće kao pile u kučine, Aleksandar Vučić je otišao korak dalje ne bi li ispeglao one prethodne
„Vratićemo redovan vojni rok. Jedno po jedno ide, i ide na vreme, nije se odustalo od toga, ali se trenutno radi na poboljšanju uslova za profesionalce“, najavio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić nakon sednice proširenog kolegijuma Generalštaba u ponedeljak, 23. juna.
Šta će on na „proširenoj sednici“ Generalštaba, a nema nadležnog premijera Đura Macuta, ne treba objašnjavati, on je „vrhovni komandant svega i svačega, neba i zemlje“. I dok je bio premijer on je predsedavao tim sednicama, predsednika države Tomislava Nikolića nije bilo, nije se ni za šta pitao.
Svaki sastanak vojnog vrha kome on predsedava je, po običaju, „istorijski“, pa je tako bio i ovaj jučerašnji bio „prelomni“.
„Razgovarali smo, vraćaćemo redovan vojni rok. Vraćaćemo redovan vojni rok, ali hoćemo da profesionalci u međuvremenu budu što je moguće snažniji i da što je moguće jače popunimo našu jedinicu“, objasnio je Vučić.
Dugi niz nesipunjenih obećanja
Na njegova i obećanja glasnogovornika mu i telela treba podsetiti, oni od 2018. godine najavljuju vraćanje obaveznog služenja vojnog roka u situacijama kad treba da se vrati poljuljano poverenje u vojsku. I pritom se pozivaju na lažna istraživanja javnog mnjenja koja su sprovodile fantomske, ničim kvalifikovane organizacije. Pa prorežimski mediji to onda udare kao glavnu vest.
U drugoj polovini prošle godine tako je najavljeno da će obavezno služenje vojnog roka biti na snazi od kraja juna, da bi potom bilo prolongirano za septembar. Zanimljivo, niko od potencijalnih „slućilaca“ vojnog roka do danas nije dobio poziv za regrutaciju, u sklopu koje je i obavezni lekarski pregled.
O zgradama gde će budući regruti služiti vojsku da se ni ne priča, bilo je nekih „potemkinovih“, kozmetičkih promena, ali stvarnih ne. Primera radi, pravljenje ili obnova vojničke kuhinje nije sitan i jednostavan posao – to traje i košta. Kao i zaposleni, koji moraju da budu profesionalci.
Jurenje forme
U svojim obmanama, u kojima se upliće kao pile u kučine, Vučić je u ponedeljak otišao korak dalje – kada je shvato da mu je priča o 5.000 specijalaca, koju je izrekao pre nekoliko godina, pala u vodu, kao i ona o početnim platama od 2.000 evra, sada pokušava da tu svoju obmanu „ispegla“.
„Imaćemo prvi put preko 85 odsto popunjenosti za specijalne jedinice, što nikada nismo imali. Do pre 10 dana 300 ljudi se bilo prijavilo, sad je 868 prijavljenih“, objasnio je on, ne želeći da ulazi u detalje kako je to za 10 dana 568 mladih ljudi „preumilo“ i odlučilo se za konkurs za specijalce. Osim ako možda nisu stanovnici „ćacilenda“, pa su dobili novi partijski zadatak. Takve ljude, sa policijskim dosijeima, vojska, ako se drži propisa, nikad ne bi smela da primi u svoje redove, osim, naravno, ako Vučić ne naredi. Ili je Vučiću možda samo stalo da nadomiri cifru i pohvali se sa njom.
A Vučić se pohvalio i da se ove godine „po prvi put“ iz vojnih gimnazija prijavilo 29 kandidata za Vojnu akademiju, a da su do sada bila tri ili četiri prijavljena. Još jedna prava, „vučićevska“ laž. Mladi momci su upisivali Vojnu gimnaziju kako bi im bila odskočna daska za Vojnu akademiju, i uglavnom ih je više od 90 odsto to uspevalo. Ne samo u bivšoj JNA, nego i u današnjoj Vojsci Srbije. Lažljivi radikal ostaje lažljivi radikal.

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve