Predsjedniku Srbije zaista nije lako – sve mora sam. Umjesto da premijerka Ana Brnabić i ministar vanjskih poslova Nikola Selaković napišu saopćenje i daju mu ga da pogleda, lično mora objašnjavati zbog čega Sergej Lavrov nije sletio u Beogradu. A nema bog zna što reći. U skladu sa sankcijama i politikom Evropske unije, susjedne zemlje nisu odobrile prelet aviona ruskog ministra vanjskih poslova. Srbiju i njenog predsjednika niko ništa nije pitao niti fermao.
Aleksandar Vučić je da „narodu bude jasno“, iskazao svoje „ljudsko gnušanje i gnev.“ Prilično bizarno djeluje kada kaže da je „dijalog lekovit“ ako se zna kakva je njegova teorija i praksa na vlasti tokom dvanaest godina vlasti. Uz naglašavanje da Srbija nikad neće biti dio antiruskog „čopora“, istakao je progon sa fakulteta i škola Dostojevskog, „najvećeg pisca svih vremena“. Ali Lavrov nije namjeravao doći zbog književnih rasprava, niti je zbog njih morao otkazati posjet. Vučić se tu napravio potpuno nevješt spomenuvši Ukrajinu samo dva puta i to ovlaš.
Ipak, predsjednika Srbije nije povukla Lavrovljeva žestoka retorika iz Moskve protiv Zapada. Umjesto po Briselu, Vašingtonu i NATO-u, osuo je po susjednim zemljama sa naglaskom na Hrvatsku.. Time je i indirektno priznao usamljenost Beograda. Drugim riječima – svaka od tih zemlja ima dobre razloge da u bilo kakvom sporu sa Srbijom računa na podršku Brisela i Vašingtona.
Upravo njima bilo je namijenjeno i kukanje, zadati element svakog Vučićevog javnog obraćanja. Pa tako kaže da desničarski mitinzi u Beogradu nisu toliko bili podrška Rusiji, koliko napadi na njega. Zašto? Zato što je Srbija u Ujedinjenim nacijama glasala protiv Kremlja. U prevodu – da ambasadori i druge diplomate razumiju: malo Vučić vodi politiku mimo Evrope u odnosu koliko ga pritišće domaća javnost i biračko tijela.
U svom gostovanju u dnevniku RTS-a, predsjednik Srbije je pokušao ali ne i uspio da odagna sliku svog imenjaka Lukašenka i Bjelorusije koja se iz prikrajka nadvila nad Srbijom. Zato je uprkos pozivanja na dvostruke standarde i licemjerje Zapada, posebno naglasio kako od nove vlade očekuje da ubrza evropski put Srbije. Što da se radi – sila boga ne moli. Da li tu nešto govori i izostanak nabrajanje koliko dana Srbija nije zavela sankcije Rusiji?
Kada se rezimira Vućićev istup, ispada da je duboko odahnuo zbog nedolaska Lavrova. Ako se tolika prašina digla prilikom najave njegove posjete Beogradu, što li bi tek bilo da je stvarno došao?
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
