img
Beograd, 4°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Evropski mediji

Nemački FAZ: Priča o „Sarajevo safariju“ zasniva se na nepouzdanim izvorima

26. jun 2026, 09:54 Nemanja Rujević
Sarajevo Foto: Wikimedia / Paalso
Rat u Sarajevu
Copied

Ugledni nemački list Frankfurter algemajne cajtung objavio je opširnu analizu u kojoj dovodi u pitanje kredibilitet ključnih izvora za priču o navodnom „Sarajevo safariju“, ocenjujući da film i knjige na kojima se zasniva ne nude dovoljno pouzdane dokaze

U opširnom članku Frankfurter algemajne cajtung dovodi u pitanje tri ključna izvora za priču o „Sarajevo safariju“ i kritikuje ozbiljne evropske medije koji „gladni klikova“ tu priču prenose, piše Dojče vele.

„Stotine bogatih muškaraca putuju u ratnu zonu i plaćaju gomilu novca kako bi iz zabave ubijali civile – to je priča ‘Sarajevo safarija’ koju poslednjih meseci prenose brojni mediji. I FAZ je o tome izveštavao“, počinje veliki članak Frankfurter algemajne cajtunga (FAZ). Odmah zatim konstatuje: „Dokazano je da je više od 10.000 stanovnika Sarajeva poginulo tokom višegodišnje, sistematske paljbe na grad. A strah i trepet posebno su širili snajperisti, koji su vrebali s uzvišenja oko grada smještenog u kotlini.“

Novinar Mihael Martens, dopisnik koji dugo pokriva Balkan, u članku dovodi u pitanje dosadašnje pisanje medija jer se mahom temelji na tri „odlučujuća izvora“. To su film „Sarajevo safari“ slovenačkog reditelja Mirana Zupaniča (2022), te dve knjige iz ove godine, „Vikend-snajperisti“ italijanskog autora trilera Ecija Gavacenija i „Plati i pucaj“ hrvatskog autora Domagoja Margetića.

„Samo, nijedno od tri dela ni izbliza ne može da prođe proveru kad se pogledaju izvori na koje se oslanjaju. Ko gleda film i čita knjige posle toga zna manje od nimalo“, piše Martens.

Film oslonjen na anonimnog svedoka

Podseća se da je posle Zupaničevog filma gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić podnela krivičnu prijavu protiv nepoznatih lica, ali da tužilaštvo u Sarajevu ni četiri godine kasnije nije podiglo optužnicu. „Nije ni čudo“, piše FAZ, „jer nema dokaza dovoljno čvrstih za sud.“

Navodi se da je u filmu glavni izvor anoniman. On tvrdi da mu je 1991. u Ljubljani ponuđeno da radi za jednu američku službu, što je prihvatio radi para – navodno je bio strastveni kockar.

Baveći se tim poslom, on je navodno svedočio lovu na ljude sa srpskih položaja iznad opkoljenog Sarajeva. U filmu su, piše Martens, i autentični brutalni snimci žrtava snajpera, „ali oni dokazuju zločine po sebi, a ne da su počinioci strani snajperisti. No njihova krivica se diskretno insinuira manipulativnom montažom.“

Čudno je, piše Martens, i što anonimni svedok tog filma kaže da su ga Srbi upozorili da nikome ne priča šta je video iako su ga navodno sami vodili na položaje odakle mušterije – strani snajperisti – pucaju i to iako su znali da radi za američku službu. „Ali zašto bi Srbi drage volje servirali Amerikancima dokaze svojih ratnih zločina“, pita se Martens.

Na drugom mestu u filmu govori Edin Subašić, ranije u tajnoj službi pri Armiji BiH. Subašić tvrdi da je jedan zarobljeni srpski vojnik 1993. priznao dolazak Italijana koji plaćaju da pucaju. No, Martens dodaje da se ne zna ni da li je taj Srbin stvarno postojao, ni ko je, ni da li je živ.

„Blaženo neupućeni“ Italijan

Film je još „sitnica“ u odnosu na „festival bizarnosti“ koji Gavaceni donosi u svojoj knjizi, ocenjuje FAZ. „Gavaceni, koji nije našao za shodno da istražuje na licu mesta ili vodi razgovore po Sarajevu, blaženo neupućen tumara scenama koje opisuje.“

„Piše, recimo, o jedinici jugoslovenske pešadije stacioniranoj u Norilsku – samo što taj grad nije u Jugoslaviji nego na sibirskom permafrostu. Glavni kuvar glasina Gavaceni na svakih par stranica publici kao meze servira svoju zadivljujuću sposobnost da o Balkanu ne razume ništa“, kritikuje Martens.

Kao primere navodi netačnu tvrdnju da se za masakr u Srebrenici nije znalo pune dve sedmice, da su tokom rata u Bosni bombardovani autoputevi u Srbiji – što se zapravo dešavalo tek 1999. godine, ili da je u Rumuniji u isto vreme bio rat.

Martens posebno ističe Gavacenijevu tezu da su „ture“ na navodni safari kretale „verovatno“ iz Trsta ili Parme letom do Beograda pa dalje kopnom. Ali, podseća novinar FAZ-a, srpski vazdušni prostor bio je zatvoren silom rezolucije Saveta bezbednosti, a blokada je podignuta tek krajem 1994. godine.

Ispada da Srbi nikog nisu ubili snajperom

Martens priča i sa Timom Džudom koji je 1992. bio dopisnik Tajmsa i Ekonomista iz Beograda. „Naravno da on ne može isključiti da nije postojao pokoji pojedinačni slučaj stranih snajperista koji su plaćali da pucaju“, piše Martens, ali napisima o „Sarajevo safariju“, Džuda vidi „senzacionalističku priču koju šire ljudi koji nisu bili tamo i ne mogu ni da pretpostave koliko je tako nešto u širem obimu ekstremno malo verovatno“.

Martens podseća da se Gavaceni poziva na mnoge anonimne svedoke kojima nadeva nadimke, ali i na brojke koje iznosi.

„Prema Mirsadu Tokači, vodećem stručnjaku za broj žrtava tokom bosanskog rata, u Sarajevu je bilo oko 350 žrtava snajpera tokom opsade. Prema Gavaceniju je istovremeno samo iz Italije oko 230 strelaca učestvovalo u ubilačkim igrama, ‘iz Francuske i Belgije nešto manje, neki iz Švajcarske i neki iz Austrije’. Mnogi počinioci su, navodi, ubijali više žrtava po izletu. Jedan italijanski snajperista je ‘za šest sati sredio dvoje dece, jednu ženu i na kraju troje staraca’, citira Gavaceni svog tobožnjeg svedoka.“

Martens komentariše: „Kada se te brojke saberu, ispada da srpske trupe nemaju baš ništa sa snajperskim terorom nad Sarajevom – i da su sve žrtve snajpera delo stranaca, dok su Mladićeve trupe bile samo zainteresovani posmatrači.“

„I paranoike može neko da progoni“

Novinar dalje piše da knjiga Domagoja Margetića uspeva da zaseni čak i Gavacenija, podsećajući da je niz medija poput Frankfurter rundšaua, taz-a, Bilda, El Paisa, Politika, Tajmsa ili švajcarskog javnog servisa predstavljala Margetića kao „istraživačkog novinara“.

„Viđeni hrvatski autor i publicista Boris Rašeta pak opisuje Margetića kao ‘autora bajki za odrasle’“, piše Martens, dok „renomirani hrvatski autor“ Ivica Đikić kaže da je Margetić teoretičar zavere.

Margetić ima „bujnu maštu“, ocenjuje Martens, citirajući deo iz knjige u kojem hrvatski autor tvrdi da je „jedan evropski kralj“ dolazio kako bi u Sarajevu ubijao decu i silovao žene. „Nekad je (kralj) birao malu decu koju su majke držale u rukama ili barem za ruku“, citira Martens dalje.

„Izvor? Izvesni ‘Dragan’ koji je na srpskoj strani navodno pripadao jedinici zaduženoj za ‘logistiku’ kraljevske posete“, piše FAZ.

Margetiću je o „Sarajevo safariju“ navodno govorio i raniji hrvatski premijer i šef obaveštajne službe Josip Manolić. Ali, kako primećuje Martens, Manolić je umro pre dve godine pa to ne može da potvrdi, a „safari“ nije pomenuo u svojim memoarima od 800 stranica.

Ukupno četiri takva Margetićeva izvora, koji imaju poznato ime i prezime – sada su mrtvi, piše Martens.

„Dosetka kaže da i paranoike neko može da progoni, pa ne mora biti da je sve u Margetićevoj knjizi pogrešno. Za razliku od Gavacenija, Margetić barem zna region i kontekst. I teoretičari zavere ponekad nađu zrnce istine“, navodi Martens i zaključuje:

„Ali i Margetić pre svega doprinosi mistici o lovcima na ljude i navodnom ‘Sarajevo safariju’ koju nažalost mnogi mediji šire, gladni klikova. Problematični nisu Zupanič, Gavaceni i Margetić. Naposletku nije zabranjeno stvarati loše knjige i filmove. Sporno je pak novinarstvo koje usvaja takve uratke nekritički samo ako paše ton – zli stari beli muškarci kao počinioci. Možda je bilo lova na ljude u Sarajevu. Ali to se ne može zaključiti iz izvora koji se za tvrdnju stalno navode.“

Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!

Tagovi:

Mediji Sarajevo Sarajevo safari Izvori Kredibilitet
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vesti

Vesti

21.novembar 2026. S. Ć.

N1: SNS se žalila međunarodnim institucijama na SL i Čupića

Prema N1, SNS je uputila pismo međunarodnim institucijama u kome osporava izbor šest potpredsednika Skupštine i žali se na opomene koje je izrekao predsednik Skupštine Aleksandar Čupić

Vesti

21.novembar 2026. S. Ć.

Pronađen je sedamnaedstogodišnji dečak

Pronađen je sedamnaestogodišnji Andrej Davidović zbog čijeg nestanka je MUP danas aktivirao alarm "Pronađi me"

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

SPC: Zabrinutost zbog zakona o kulturnom nasleđu koji je usvojila Skupština Kosova

Skupština Kosova je usvojila nacrt zakona o Centralnom inspektoratu za kulturno nasleđe bez konsultovanja sa Srpskom pravoslavnom crkvom

Dina Vučinić na konferenciji za novinare u prostorijama SNS-a

Vesti

21.novembar 2026. A.M.

Brat Dine Vučinić nije dolazio na posao više od 10 godina, pa dobio otkaz

Brat predsednice novosadskog gradskog parlamenta dobio je otkaz na „Novosadskom sajmu” nakon što na posao nije dolazio više od 10 godina

Poslanici Studentske liste u Skupštini Srbije

Vesti

21.novembar 2026. B. B.

Bakić: SL ima kandidata za predsednika Srbije, ime još nećemo otkriti

Šef poslaničke grupe SL Jovo Bakić kaže da SL ima kandidata za predsednika Srbije, uz ocenu da SNS nema odgovarajućeg kandidata i da je svesna da bi njen rezultat na predsedničkim izborima bio znatno lošiji nego na parlamentarnim

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure