Aleksandra Radića znam veoma dugo. I red je – zemljaci smo. Ponosan sam što je najistaknutiji vojno-politički komentator u Srbiji.
Između ostalog, za „Vreme“ je pratio prvu godinu rata u Ukrajini. Sam bog zna koliko je vremena potrošio prateći dešavanja na frontovima, ruske i ukrajinske društvene mreže, tehnološke i taktičke novine, ali i razgovarajući sa kredibilnim izvorima. Ono što je prognozirao na početku sukoba, zaista se desilo; njegove projekcije toka rata iz 2022/23. danas djeluju uklesane u mramor.
Jednom sam, uz kavu, upitao Radića za vrline i mane izvjesnog oklopnog vozila. Odgovor se pretvorio u predavanje ex katedra o njegovom razvoju, pretečama kroz istoriju, aktualnom vojno-političkom kontekstu i trajao je barem sat vremena. Ako neko zaista živi svoju profesiju svakim udisajem, to je Aleksandar Radić.
Zašto ovaj uvod? Pa zbog zvučnog topa.
Pravi patriotizam
Radić, kao i Vojkan Kostić – također suradnik Vremena, vojno-politički komentator i urednik Bete – znaju o čemu govore. To rade dobro, pametno i odgovorno za razliku od bulažnjenja režimskih propagandista koji se tobože bave bezbjednošću, vojskom, ratnim sukobima i sličnim pitanjima. Ti režimski ne mogu bolje jer nemaju pojma, ne znaju drugačije jer je njihova „istina“ puki derivat ove ili one agende režima.
Radićeva posvećenost pozivu odavno im je trn u oku. Objektivan, uvijek dobro obaviješten i krajnje stručan, nikad se nije libio nazvati stvari pravim imenom. Ako baš neko želi – ovo je pravi patriotizam. Zato mu vjeruje narod.
Hoću reći sljedeće: jedno je kada Radić kaže da je 15. marta upotrijebljeno akustično oružje, a nešto sasvim drugo keženje D. J. Vučićevića ili Đuke na Informeru i Vučićeve kvazipatetične monodrame na televizijama. Zna se dobro čija riječ ima težinu.
Partizani se ne predaju
Kao ekspert do krajnosti odan svom pozivu, Radić prolazi ogoljeni politički progon. Režim je tu zloupotrijebio svaku instituciju koja mu je došla pod ruku. Uključujući – što je posebno ogavno – i VBA.
Cilj im je jasan: prokazati Radića kao stranog špijuna, izdajnika i pretvoriti ga u pokretnu metu na ulicama Beograda. Ne javlja Informer prvi bez razloga da je napustio zemlju iako mu prijete jednim od najtežih krivičnih djela…
„Odrastao sam na partizanskim filmovima i verujem u dužnost nas građana da, uprkos ličnim gubicima, nastavimo borbu“, rekao je Aleksandar Radić za Vreme. „Ne postoji struktura koja me plaši. Ja sam već duže vreme bez prihoda, ali sam dokazao da sam tvrdoglav i da neću prihvatiti izdaju ideje normalnog društva.“
Smrt fašizmu i sloboda narodu, druže Radiću! Partizani nikad ne ostavljaju svoje drugove i suborce.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
