Komentar
Anatomija Vučićevih pretnji
Šta znače pretnje Aleksandra Vučića upotrebom državne prisile? Zapravo ništa, dok zaista ne bude pokušao da ih ostvari
Dok MUP izigrava šeret budalu, dimne bombe koje režim baca imaju samo jedan cilj. A to je skretanje pažnje javnosti sa fantomskih birača prijavljenim na gradilištima i u napuštenim straćarama
Izbori u Srbiji nisu završeni. Pustite, poštovani čitaoče, saopćenja iz RIK-a i GIK-a. Da izbori i te kako traju, svjedoči lično predsjednik Srbije. Jer da je drugačije, valjda bi se na nekoliko dana skinuo sa televizije. Ovako, Aleksandar Vučić djeluje kao da hvata svaki sekund na ekranima pred izbornu ćutnju.
Mučeniku nije lako. Mada je izbore proglasio čistim kao suza, sve je više informacija o fantomskim glasačima prijavljenim na gradilištima, u straćarama i, lako moguće, na vašoj adresi. Vučiću tu ništa nije sporno. Za njega su dva prebivališta istog čovjeka normalna stvar. Ako 12 birača hoće da živi na gradilištu na Vračaru iako imaju kuće ili stanove u Pančevu ili Rogatici – u čemu je problem? I zašto da se njih 24 ne ugura u straćaru od nekoliko kvadrata? Kome smetaju?
Predsjedniku Srbije u postizbornoj kampanji tercira policija. Vele da po zakonu MUP nije dužan da zna imaju li građani prebivališe u inostranstvu. Ama ljudi – jeste li se ikad igdje prijavljivali? Čitate li formulare koje sami izdajete? I da li je ikome od vas barem malčice bilo sumnjivo kada se 154 učesnika beogradskih i 121 birač na parlamentarnim izborima prijavi na adresi zgrade u vlasništvu Vladimira Mandića? Inače – hvala na pitanju – naprednjaka zaduženog za BiH.
Što jes’-jes’, policija Bate Gašića se nije istakla. Zato je usiljenim maršom stigla vojska. Iz čista mira i ničim izazvan, Genralštab od svog „vrhovnog komandanta“ traži uvođenje četveromjesečnog vojnog roka. Ova, po tko zna koji put bačena dimna bomba o obaveznom služenju vojnog roka, ima ograničen taktički cilj. A to je da bar na nekoliko dana skrene pažnju javnosti sa fantoma iz straćara i sa gradilišta. Jadno, jeftino i providno, pa zato i ostav.
Ukoliko MUP i vojska nisu sludeli građane, uvijek je tu Vučić da ih usreći. Kako? Tako što je poslodavcima preporučio da 8. januar bude neradni dan. Ali otkud ova Vučićeva inicijativa kad onoliko kuka na ljenost naroda? Otud što pokušava da umrtvi javni i politički život, a i podsjeti građane da je samo on taj koji daje i dijeli. Kad nema ništa drugo, dobro je i produženje praznovanja, zar ne?
Što slijedi dalje? Izvjesno je da će režim upotrijebiti sve vrste demagogije, autoritarnosti i populizma radi skretanja pažnje sa trulog zadaha krađe glasova. A on je toliki da – priznali to Vučić i ekipa ili ne – štipa za oči i okreće utrobu.
Šta znače pretnje Aleksandra Vučića upotrebom državne prisile? Zapravo ništa, dok zaista ne bude pokušao da ih ostvari
Korišćenje u dnevnopolitičke svrhe mogućnosti atentata na predsednika države – posebno u zemlji gde je pre četvrt veka mučki ubijen premijer – krajnje je opasno i neodgovorno
Godinama su kritičari vlasti mogli da rade šta hoće – vlast to nije dodirivalo. Sad vlast može da radi šta hoće – pobunu to ne dodiruje i ona se širi. Vučićev legitimitet je konačno otišao dođavola i nema nazad
Zahtev studenata je opet bio jednostavan i najnormalniji: aman ljudi, urednici, novinari, radite svoj posao profesionalno, ne zamajavajte više narod
Sveden na pravu meru u studentskom protestu, Aleksandar Vučić ne misli da „proverava“ volju naroda, već da svoje biračko telo uveri kako se on i dalje za sve pita. U suprotnom, SNS nestaje poput kule od karata na košavi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve