
Virus korona i deca
U redu je da se plašite
Iako virus korona ne utiče na fizičko zdravlje dece, može da utiče na njihovo psihičko stanje
Iako virus korona ne utiče na fizičko zdravlje dece, može da utiče na njihovo psihičko stanje
Kikinda je do sada bila poznata po ludaji (tikvi) i Lali na njoj, po brašnu i noblicama, opelu i "Tozi", po mamutu i sovama, a od ovog marta je postala sinonim za korona virus
Vojska na ulicama u vreme vanrednog stanja – ništa neuobičajeno ni novo, svaka država to radi, ali na osnovu unapred pripremljenih i razrađenih planova, ustavnih i zakonskih ovlašćenja i propisa. Normalna zemlja – da, ali ne i Srbija u kojoj je sve podređeno vlasti jednog čoveka, pogotovo kad taj čovek ima svoje poltrone koji mu se dive do beskonačnosti. Da se ne bi smetnulo sa uma – da se korona virus desio i u vreme dok je Boris Tadić bio predsednik, ne bi bilo nimalo drugačije, možda bi se i tada neko od njegovih udvorica setio da ga proglasi za "vrhovnog komandanta"
Pouzdan izvor "Vremena" kaže da je 20-ak zaposlenih u Zavodu za javno zdravlje, sa odeljenja mikrobiologije i hemije, u kućnoj izolaciji. Uzrok svemu je jedna od zaposlenih, kod koje je potvrđen virus, a koja se zarazila preko zeta, sveštenika, koji je prisustvovao proslavi jedne privatne firme
Ljubomir Gočić iz Boleča, koji je vozio kamion u SAD, kaže za "Vreme" da mu 28 dana izolacije nije problem, ali: "Smeta mi nehuman tretman, smeta mi što državni zvaničnici stvaraju atmosferu u kojoj se pravi hajka na nas... Moje komšije u Boleču, a svima sam im slao novac iz Amerike, misle da ne treba da se vratim kući. Napravljena je atmosfera u kojoj smo mi ispali glavna pretnja, ljudi koje treba loviti i zatvarati u koncentracione logore"
Da li nečije neutemeljeno uverenje, i to u situaciji u kojoj smo sada – pandemija u vreme Velikog posta tokom kojeg se najviše ljudi pričešćuje – može i mora uživati status nekakve neupitne dogme, pa još na temelju načela slobode veroispovesti? Ne, nikako, jer može proizvesti veoma ozbiljne posledice, i to ne samo po one koji se tog uverenja drže. Pritom, sve ovo nema nikakve veze sa slobodom veroispovesti, već sa zdravim razumom bez koga upravo ta sloboda nema ama baš nikakvog smisla
Osim ekonomske depresije potvrđene statističkim parametrima, ova pandemija će ostaviti trajni trag na organizaciju privrednih grana. Svedoci smo kako su se uzdrmali globalni lanci snabdevanja. Da li to znači da je koncept iz udžbenika za menadžment o globalnom lancu sirovina na jednom, a proizvodnje na drugom kontinentu pod upitnikom i zahteva reviziju
Svakog dana stižu potvrde da je pandemija iznenadila i najrazvijenija društva, čije su zdravstvene službe oslabljene neoliberalnom racionalizacijom. Posle Vuhana u Kini, Lombardije u Italiji, Madrida u Španiji i cele Evrope, nakon što je načeo Crni kontinent u Egiptu, Alžiru i Južnoafričkoj Republici, virus kovid-19 počeo je da hara Njujorkom
Aplauz za lekare i medicinske radnike, aplauz za prosvetare, aplauz za Zagreb, aplauz medicinara za sve nas u znak zahvalnosti, samo su neki, vidljivi primeri solidarnosti i podrške usred pandemije virusa korona. Građani se samoinicijativno i spontano solidarišu jedni sa drugima, iako se senka smrti svakodnevno nadvija nad planetom u blokadi kakva nije viđena u istoriji ljudskog roda. Samo još da vlast prestane da stigmatizuje i vređa naše državljane koji žele da se vrate kući
Na konferencijama za novinare najviših državnih funkcionera upadljivo je odsustvo novinara štampanih i onlajn medija, dok pitanja mogu da postavljaju samo novinari Tanjuga, Pinka i RTS-a: to je stvar koja nije ozvaničena, ali je jasna svakom ko prati prenose konferencija. Od nezavisnih medija, priliku da pitaju dobijaju povremeno samo novinari N1 i Al Džazire i to samo da bi se fingirao balans, ili da bi predsednik Srbije pokazao da zna imena svih novinara tih redakcija, da bi ih podsetio na njihove "grehe" od pet ili deset godina, ili pokušao da ih ponizi
Evropske države zatvaraju granice, ograničena je sloboda kretanja, čitave industrijske grane u potpunosti su zaustavile poslovanje, berze padaju. Niko ne može da predvidi koliko dugo će sve to trajati i sa kakvim posledicama će se završiti. Pandemija virusa korona ne gura Evropu samo u recesiju, finansijsku i privrednu krizu koja bi mogla da nadmaši onu iz 2008. godine, već suočava Evropejce sa ranjivošću globalno povezanog sveta i apokaliptičnim scenarijima kakvi su do sada bili nezamislivi
"Na ročištu kojem nisu prisustvovali novinari i javnost, navodno zbog nedostatka stolica u sudnici, predočio sam sudu sve kontakte između Andreja Vučića, pokrajinskih funkcionera SNS-a i vlasnika ‘Jovanjice’ Predraga Koluvije. Tražio sam da kao svedoci budu saslušani svi policijski službenici koji su učestvovali u hapšenju Koluvije, kao i pokrajinski funkcioneri koji su u stranačkoj hijerarhiji SNS-a direktno podređeni Andreju Vučiću i postupaju po njegovim nalozima, a pružali su logistiku i podršku poljoprivrednom dobru ‘Jovanjica’"
Iako je predsednik Vučić apelovao da se u doba borbe protiv pandemije virusa korona obustave sve predizborne aktivnosti, te da se pandemija ne sme zloupotrebljavati, SNS nije bio disciplinovan. Na društvenim mrežama se pojavio snimak kako aktivisti SNS-a opremljeni rukavicama i maskama, kojih u apotekama nema ni za lek, idu od vrata do vrata najstarijih sugrađana i donose im namirnice iz prodavnice. Za naprednjake, za razliku od lekara i medicinskih sestara, izgleda da ne važi nestašica maski, rukavica i skafandera. Sve imaju. Na skafanderima je i SNS-ov slogan ovogodišnjih izbora "Aleksandar Vučić – Za našu decu"
U vreme karantina i povečerja, zatvorenih škola, kafana, pozorišta i stadiona, u vreme kada je rutina suspendovana, a srpski penzioneri osuđeni na kućni pritvor i gledanje predsednikovih obraćanja naciji, pitanje od milion dolara glasi: koje su mere primereni odgovor na virus, a koje na prateću paniku koja nastaje u duhu stare poslovice da su u strahu velike oči
Prazni stadioni, odložene utakmice, suspendovana takmičenja. Virus kovid 19 je na neodređeno vreme ugasio globalni sport. Finansijske posledice po sportsku industriju biće merene u desetinama, možda i u stotinama milijardi dolara
Po broju umrlih i zaraženih virusom korona, Iran je među najugroženijim državama sveta, uz Kinu, Italiju i Španiju. Ministarstvo zdravlja ove zemlje u utorak je saopštilo da je broj zaraženih prešao 16.000, a da je od posledica zaraze umrlo 988 ljudi
Divim se ovim ljudima koji sve ovo stoički podnose. I pored diskriminacije na ličnom i međunarodnom planu, oni ne posustaju i svakog dana šalju svetu poruke da je ovo zajednička borba čovečanstva protiv virusa, a ne ljudi međusobno, šalju timove i nesebičnu pomoć Italiji, Iranu, Srbiji, gde god treba
Ako dođemo na preko sto zaraženih i ako počnu da umiru ljudi, tog časa to postaje krajnje ozbiljno i tada je uporedivo sa bombardovanjem. Kada je bilo bombardovanje, mi koji smo bili najogorčenija opozicija Miloševiću rekli smo: sad je nacija ugrožena i to nije trenutak za unutrašnje političke obračune. Vučić pak bogoradi za solidarnost i jedinstvo, a pritom bljuje vatru na deo opozicije koji je, kako on kaže, ostrašćen, pun mržnje. To za njega nisu političari, to nije zajednica, to i ne pripada društvu
Bio je 31. januar, potvrđeni su prvi slučajevi zaraženih korona virusom u Italiji, a Svetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je vanrednu situaciju na globalnom nivou. U tom trenutku, broj obolelih bio je ispod 10.000 (najviše u Kini), a broj umrlih 213 (svi iz Kine). Ministar zdravlja Zlatibor Lončar izjavio je tog dana da nema mesta panici, i da neće biti iznenađenja ako se korona virus pojavi i kod nas
Različiti pristupi testiranju tokom pandemije podsećaju na dilemu da li vatrogasci mogu da gase požar sa povezom preko očiju ili svejedno moraju da ga vide da bi ga suzbili
Da li je proglašenje vanrednog stanja bila politička odluka u cilju sprovođenja predizborne kampanje drugim sredstvima
Teško je ovih dana objasniti građanima zašto je važno da sede kod kuće i zašto im se ograničava pravo na slobodno kretanje da bi im se sačuvalo pravo na život i zdravlje. Teško je i bez kontradiktornih, zbunjujućih i nedorečenih izjava vlasti, a najteže je kad vlast poslovično odbija da primeni elementarnu kulturu u komunikaciji sa građanima. Dodajmo tome i stalnu sumnju u ovu vlast i njene motive jer nemamo pojma da li su novouvedene mere zaista u potpunosti tu da bi nas zaštitile od korone ili su deo izborne kampanje
Kako je teorija evolucije uticala na Pravoslavni bogoslovski fakultet, Univerzitet u Beogradu i gde je linija podela
Napad digitalnih "otmičara" na javnu upravu i druge institucije u Novom Sadu ugrozio je podatke stotina hiljada građana. Otkup u bitkoinima nije plaćen, podaci su nepovratno izgubljeni, a stručnjaci kažu za "Vreme" da su mogli da budu vraćeni, samo da su nadležni znali – koga da zovu u pomoć
Kako je neslavno propao pokušaj da se od Srbije napravi država koja će biti zasnovana na vladavini zakona, a ne na vladavini jačeg, i šta ipak može da se nauči iz Đinđićeve zaostavštine
Ovi izbori će biti prilika da čitav niz pokreta i stranaka oproba "nikad bolje" izborne uslove. Nedoumica je ko će preći cenzus, a za ovu priliku SNS je spremio "popust". Međutim, za odgovor na pitanje ko osvaja apsolutnu većinu, izbori nisu ni potrebni
Kada se sve sabere i oduzme, izlaznost teško da može ići preko 45–47 odsto u odnosu na trenutni birački spisak. I to u, po vlast, najpovoljnijem slučaju. Sve drugo, a pogotovo izlaznost od preko 50 odsto pobuđivaće osnovane sumnje na zloupotrebe, mutne radnje, "budženje" i "kreativno" izborno računovodstvo
Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji
Malim političkim remek-delima studenti su prizemili Aleksandra Vučića. Šta su oni shvatili, a mi stariji nismo razumeli svih ovih godina
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Mlatili su studente palicama, studentkinji su polomili vilicu, za predsednika Srbije Aleksandra Vučića su “junaci”, a za sud su od ponedeljka momci kojima nije mesto u zatvoru. Istog dana prebijena je profesorka na Pravnog fakulteta u Beogradu
Izmena Pravilnika o postupku izrade planova ukida prisustvo građana na javnim raspravama. Umesto toga uvodi digitalne. Ministarstvo prostora kaže da je ovo „opasna praksa uvođenja tišine tamo gde bi trebalo da se vodi javni dijalog“
Zoranu Đeriću stigao je račun od tačno 111.277 dinara za prelazak sa monofazne na trofaznu struju u vikendici od pedesetak kvadrata. I to iako je vikendica par metara od bandere
Srbijom preteći vršljaju oni svima poznati naprednjački likovi u crnom sa neretko obrijanim glavama pod kapuljačama. Jedan od njih je na koncertu Beogradskog sindikata u Futogu popio nokaut što je naišlo na oduševljenje među građanima koji mirno protestuju protiv nasilja koje sprovodi vlast