
Bečki pozorišni festival
Čari verbalnog pozorišta
Među vrhuncima nedavno završenog Bečkog festivala bio je komad o nestajanju pisane kulture Oproštaj od papira, ruskog autora Evgenija Griškoveca, i obrada Ibzenovog Jona Gabrijela Borkmana u režiji Australijanca Sajmona Stouna

Kultura sećanja – Selman Selmanagić (1905–1986)
Neimar iz Srebrenice
Sarajevsko "Oslobođenje" objavilo je 1974. godine članak pod naslovom "Od stolara iz Srebrenice do dekana Visoke škole u Berlinu". U njemu se sumira dotadašnji životni put Selmana Selmanagića, arhitekte rođenog u Srebrenici: diplomirao na Bauhausu, pod paskom Paula Klea, Valtera Gropijusa, Misa van der Roea; tridesetih radio u Istanbulu i Jerusalimu; Drugi svetski rat kao član Komunističke partije Nemačke proveo u Berlinu; posle rata, projektovao najveći stadion u Istočnom Berlinu "Valter Ulbriht". Umro je 1986. godine, a sahranjen je u Srebrenici, gradu u kojem će devet godina kasnije u samo nekoliko dana biti ubijeno 25 njegovih imenjaka

Intervju – Irina Dečermić, pijanistkinja
Pet života jedne žene
"Tolstoj je bio veliki poznavalac muzike, emocije koje je u njemu ona izazivala sigurno nisu bile površne. Muziku je doživljavao kao ljubavni čin. U Krojcerovoj sonati je spojio ženu i muziku. Kad Poznjecov, glavni lik novele, ubija svoju ženu, time Tolstoj ućutkuje i muziku koja je u njemu probudila strasti kakve u njemu budi žena"
Istorija i književnost
U senci tajnih službi
Selman Selmanagić je jedan od junaka romana Slova od kovanog gvožđa Ivana Ivanjija. U ovom tekstu autor govori kako se upoznao s životnim putem srebreničkog arhitekte
Reč o delu – Poslednja reč Hanifa Kurejšija
Farsa s ključem
Aktuelni roman Hanifa Kurejšija Poslednja reč (Booka, Beograd, 2014, sa engleskog preveo Aleksandar Milajić) predstavlja duhovitu i uzbudljivu umetničku fresku o savremenoj književnosti i izdavaštvu, o mladosti i starosti, muško-ženskim odnosima i načinima na koji se stvarnost transponuje u literaturu. Ovo je, inače, sedmi po redu Kurejšijev roman, a u Srbiji su objavljeni prevodi skoro svih prethodnih: Crni Album (2000), Buda iz predgrađa (2001), Telo (2003), Intimnost (2005) – svi u izdanju Platoa, i Nešto da ti kažem (2009) u izdanju Lagune

Intervju – Hanif Kurejši, pisac
Ima li budućnosti
"Danas u Evropi nemamo više pluralitet političkih ideja, odnosno ono što je multikulturalizam u prošlosti nudio – sistem alternativa. Svet je postao mnogo fašističkiji. Svedoci smo rasta fašizma i fašističkih partija u Francuskoj, Mađarskoj i Nemačkoj, kao i fundamentalističkih pokreta. Pisanje i umetnost nam služe upravo da bismo istražili na koji način čitav taj proces funkcioniše, ali i pokazuju koliko smo bespomoćni u odnosu na moć i autoritete"

Foto-komentar
Diskretni heroji
Gostovanje Marija Vargasa Ljose u Novom Sadu i Beogradu izazvalo je nezapamćeno interesovanje čitalačke publike

Bečki pozorišni festival
Slučaj Švejk
Na nedavno završenom Bečkom festivalu premijerno je izvedena predstava Slučaj Švejk po motivima Hašekovog romana. Režiser Dušan David Paržizek stavio je naglasak na motive nacionalizma i aktuelne etničke napetosti u Evropi

Spomeničko nasleđe
Tesla po Tesla, tri Tesle
Kao i sve prethodne, i ova gradska vlast s naprednjacima na čelu ima potrebu da ostavi trag ne samo u vremenu nego i u prostoru. Otud i najava novih spomenika koji će biti postavljeni u Beogradu. Posle Nikolaja II Romanova, spomenike će dobiti i Gavrilo Princip, Nikola Tesla i Borislav Pekić

Reportaža – 56. Bijenale u Veneciji
U potrazi za budućnošću
Iza kulisa zvaničnog programa 56. Bijenala u Veneciji odigrava se i nezvanično bijenale u vidu gerila kampanja koje imaju za cilj da istaknu neka goruća pitanja u svetu, od pitanja imigranata, rata u Ukrajini do teškog položaja radnika u Abu Dabiju gde se grade ogranci Gugenhajma, Luvra i drugih muzeja

Koncert – Rundek Cargo Trio, Barutana, Beograd, 12. VI 2015.
Umetnost podrazumevanog
Darko Rundek stari na jedan od najboljih načina, učeći i podmlađujući nas. Osamdesete a naročito Novi talas preterano su mistifikovani, posthumno ih siluju lažovi i budale, kako to obično biva. I može im se, jer je ostalo premalo izvornih koji bi to mogli da (od)brane. Nažalost, tek poneko kao Rundek ima i opravdanje – on je otišao mnogo dalje
Knjige – Enciklopedija straha
Od abnormalnog do žute groznice
Izdavačka kuća Službeni glasnik objavila je ovih dana "Enciklopediju straha" koju potpisuje Ljubomir Erić sa saradnicima. Reč je o izuzetno obimnom i bogatom delu koje u rečničkoj formi na blizu šest stotina stranica leksikografski obrađuje ceo niz pojmova i imena na različite načine povezanih s pojmom straha
Roman – Milijarder
Kad košulje zašarene
Roman Vetona Suroija, smešten na Kosovu devedesetih, pun je moćnih, uzbudljivih slika o jednom životu o kojem je velika većina nas izabrala da ne zna baš ništa
Knjige – Janis Varufakis, Ovaj svet može da bude bolji
Ideologija ekonomije
Povod za ovu knjigu bio je predlog vlasnice jedne grčke izdavačke kuće Janisu Varufakisu da napiše tekst o ekonomiji koji bi bio namenjen tinejdžerima. Varufakis je prihvatio, jer onaj ko ne može da objasni velika ekonomska pitanja jezikom razumljivim tinejdžerima, zapravo ih ni sam ne razume.

Pozorište – Beton mahala
Katarza je moja sudbina
Predstava Beton mahala je amaterska samo u izvornom značenju tu reči (od glagola "voleti"). Napisana i odigrana iskreno, iz duše (ili iz stomaka), bez kalkulacija i prenemaganja, sa nepatvorenom verom u misiju i suštinu umetnosti, ona gledaocu uzvraća katarzičnim činom prepoznavanja

Prijateljski razgovor sa Zafirom i Vasilom Hadžimanovom
Kako je čovek ostao div
Kako je Zafir – vesnik, a možda i preteča televizijskog žanra – nadmašio Barselonu; kako je precenio težinu partnera kojeg nosi na leđima dok peva: izdržavam, reče, visoke tonove, a nosim na leđima B. koji ima sto kila (pa neće biti baš stotinu, to je stanovište onoga koji nosi, nošeni se doima kao persona koja se pravilno hrani!); kako se Vasil odlično držao dva debela sahata, s obzirom da je deci uvek dosadno kad roditelji sretnu prijatelja pa se na ulici raspričaju

Intervju – Dragan Velikić, pisac
Fukare je malo, ali je dobro organizovana
"Dozvolili smo pravoj, ordinarnoj fukari da povede glavnu reč, da određuje norme i zakone, da pali i granatira. Istinski, ne mogu da verujem da fukara preovlađuje na ovim našim prostorima. Ali kad pogledate šta i kako se piše po raznim forumima, onda je logično da se javi misao da ove prostore nastanjuje fukara, i da zaslužuje da živi ovako kako živi. Sa druge strane, ja u životu – na ulici, u bioskopu, u pozorištu, na pijaci, u gradskom prevozu – svuda gde se krećem, srećem mnogo više normalnog i dobrog, poštenog sveta. Tako da ne znam, možda ti botovi prave haos. Možda je fukare malo, ali je dobro organizovana? Možda smo mi ostali nesposobni"

Sterijino pozorje 2015 (2) – Krugovi
Protiv »kompaktne većine«
Tri "lektirna naslova" iz Hrvatske i Slovenije pokazuju koliko su Krleža i Cankar i dalje suštinski savremeni i dakako – naši

Sterijino pozorje 2015.
Kazimir, Dolar i drugi neprijatelji naroda
Jubilarno Pozorje prikazalo je manje-više realno stanje našeg teatra, što je i zadatak ovakvog festivala, a valjda i doprinelo kreiranju nekog boljeg, što mu je takođe misija

Kultura sećanja – Jedan performans, jedna izložba i jedna predstava o holokaustu
Moj krik iz dečjih usta
Osećam obavezu da govorim o holokaustu. Sve veću, što nas je manje živih koji možemo da svedočimo o tom Vremenu Zla. Istovremeno mi se sve besmislenije činilo to što imam da kažem, činilo mi se da malo ko želi da čuje, želi budućnost koja se seća mojih strašnih vremena. Pogotovo u Srbiji, u Beogradu, koji su tako temeljno očišćeni od Jevreja. A onda su učenici Treće beogradske gimnazije kriknuli na pozornici Bitef teatra. Taj krik devojčica i momaka sedamdeset godina mlađih od mene bio je moj urlik, moj protest što je svet takav, kakav jeste, moj vapaj za roditeljima, plač za svim mojim mrtvima, za koji ja nisam nikad bio sposoban
Koncert – Boa, Mixer House, Beograd, 30. V 2015.
Boa, Goa, D.O.A.

Intervju – Miroslav Momčilović, režiser i scenarista
Nežnost u apokaliptičnim vremenima
"Ovo što sada živimo je kao u vremenu ranog hrišćanstva. Onim ljudima koji su držali do nekog sistema vrednosti, koji su držali do sebe, njima je jako teško, oni su se sklonili, postali su nevidljivi, oni su, u prenesenom smislu u šahtu. Baš kao što su beskućnici nevidljivi, nevidljivi su i dobri lekari, inženjeri, matematičari, fini i pristojni ljudi, oni koji nisu vaspitavani da preko leševa dolaze do nečega. Oni su u šahtu, tom nekakvom podzemlju – tu je Srbija koja vredi. To su ljudi koji se druže između sebe, nemaju novca da izlaze, sami su u svojoj državi postali građani drugog reda. A s druge strane, onaj Beograd gore trešti i šljašti"

(Geo)politika zabave – Evrosong 2015.
Na kauču s Končitom
Pravila za učešće na Evrosongu eksplicitno kažu da "tekstovi, govori, gestovi političke ili slične prirode" nisu dozvoljeni tokom održavanja takmičenja. Pa ipak, u šezdeset godina Evrosonga politika je kroz sporedne ulaze i na mala vrata često dospevala na evrovizijsku pozornicu, koja se koristi kao platforma za prenošenje poruka koje su u osnovi (geo)političke. Od samog početka Evrosong je bio platforma za artikulisanje i sučeljavanje političkih stavova: dok je, na primer, papa Pije XII u Evrosongu prepoznavao potencijal za "jedinstvo nacija", suzbijanje predrasuda i rušenje barijera, francusko komunističko glasilo Radio Liberté opisivalo ga je kao novo oružje psihološkog rata koje služi ujedinjenju Evrope

Intervju – Aleksandar Rafajlović, umetnik
Pravo na slobodu
"Moje bavljenje precima i ova izložba je u stvari borba na za osnovna ljudska prava: pravo na život, pravo na slobodu, pravo na istinu, na radost... Nijedno od tih prava više nemamo..."

U susret Sterijinom pozorju
O jagodama i teatru
Ovogodišnje jubilarno, 60. Sterijino pozorje biće održano od 26. maja do 3. juna u Novom Sadu i predstaviće u zvaničnoj selekciji devet predstava