Knjige
Bangladeš-Makondo, preko Novog Pazara
Enes Halilović, Bangladeš, Sent, Novi Pazar 2019;
Ljudi bez grobova, Laguna, Beograd 2020.
Enes Halilović, Bangladeš, Sent, Novi Pazar 2019;
Ljudi bez grobova, Laguna, Beograd 2020.
"Umri, dušo, i ja ću umreti" – sada mi još strašnije zvuče ovi stihovi. Zaista se nešto desi s muzikom kada je stvaralac ostavi za sobom. Dobije nežni oreol, ali i neku dubinu, senku, novu frekvenciju
"Nije moguće čekati da kriza prođe, jer nas kapitalizam direktno i indirektno tera na rad, naš život izjednačava sa radom. I onda otpočinje borba za preživljavanje određenih profesija. Pozorište u tom smislu ne sme sebe proglasiti nebitnim, ali zaista je neodgovorno ako se pravimo da se ništa nije desilo. Desilo se i dešava se"
Sve ono što je zamišljeno još pre nego što se svet histerično samozaključao u špajzeve u suicidalnom strahu od jednog hajvančića, sve ono što je selektor Svetislav Jovanov još s buđenjem proleća izabrao – došlo je, izvedeno je, viđeno je
Voleo je svoje filmske likove, naglašavao njihove ljudske dimenzije, sa svim manama i vrlinama, izbegavao stereotipe i klišee, nije moralisao niti je manipulisao svojom publikom. Situacije kroz koje njegovi likovi prolaze su uglavnom van njihove kontrole, tako da se njihova borba na kraju uglavnom pokazuje kao uzaludna, ali oni ne gube veru i nadu nego ih ulažu u svoje snove i vizije
Insistirajući na fokusu na živopisnim i malo je reći jedinstvenim pojavama, ovi filmovi jasno ukazuju da se ne odnosi baš na svakog opora rečenica iz jednog od recentnijih Netfliksovih filmova ("Neki su ljudi naprosto rođeni samo da budu sahranjeni")
Atelje 212 je na svom repertoaru dobio još dve predstave koje će publika bez naročitih zahteva i posebnog poznavanja savemenog pozorišta rado gledati, ali verovatno i brzo zaboraviti. Međutim, da li je to ono što treba da očekujemo od pozorišta u ovom kriznom trenutku?
Rediteljka Kinga Mezei govori o specifičnoj poziciji vojvođanskih Mađara koji ne pripadaju ni "tamo" u Mađarskoj, ni "ovde" u Srbiji. "Ovde" su "domaći" stranci, a stranci su i u pradomovini Mađarskoj jer "dolaze" iz jedne balkanske zemlje koja je, relativno donedavno, imala more i čiji su džez sastavi plovili po telu Jadrana kao svom
Jedna sobna lampa, jeftina i besmislena, bila je poklon Ratka Mladića Karemansu. Ona tokom velikog dela opere stoji na sceni u kariranoj kineskoj torbi koja je i sama simbol mešetarenja, trange-frangeraja i ostalih mutnih radnji. Ta lampa isijava mrak, nasilje, besmisao i rat
"Nekada su pisce slali na putovanja po drugim zemljama, ja ni do Kaća nisam ni na čiji račun stigla. Ne znam ni šta se u tim društvima radi, uvek ista lica, doživotni predsednici, pa se onda podele, osnivaju se druga"
Uz knjigu Kilometar od 800 metara Dragana Todorovića (Vreme, 2020)
Nema tog pojma koji se danas ne može razlistati i isfragmentirati, te onda ne čudi što ni evidentan i sveprisutan upliv američkog nezavisnog filma u tamošnji i belosvetski mejnstrim nije kadar da to učini saobrazno, u samo jednoj koloni, već biva ovako – primamljivo eklektično
Svibenova Železnova je uspela da se uzdigne do hladnokrvne gazdarice koja je svog muža otrovala kada je ugrozio ugled i opstanak firme. Reditelj je dodao još jedan nivo, a to su sudbina Maksima Gorkog nakon što se vratio u SSSR i njegova nerazjašnjena smrt (pretpostavlja se da je otrovan po naređenju Staljina)
Verner Švab: Predsednice; režija Jana Maričić; Narodno pozorište Sombor
"Skrivene, podrazumevajuće patologije su moja interesovanja pošto polazim od toga da intimni ili naizgled svakodnevni obrasci u odnosima ostavljaju ogromne posledice, čine svet ovakvim kakav jeste. Režija pronalazi vezu između tih krajnosti"
"Matoš je svojedobno na Beograd fantazirao s klupe odakle se prostire pogled na unikatnost toga grada, bijelu ljepotu iz narodne predaje, koja se čuvala i u hrvatskim ‘razgovorima ugodnim’ i kada ih nije stigao zapisati fra Andrija Kačić Miošić. Ne bih s Matošem ni u paralelu a kamoli istu rečenicu, tek ponekad na Beograd gledam s vidikovca s kojega su ustrijeljeni Stjepan Radić i Zoran Đinđić"
Bill Callahan spada u najbolje čuvane tajne svetske muzičke scene – reč je o kantautoru čija jedinstvena, svedena umetnost doseže nivo najvećih istorijskih imena, oduševljavajući posvećenu publiku već četvrt veka
Predrag Mitrović, Pun pansion. Bilo jednom u Urgentnom centru, Laguna, Beograd 2020.
Harvudovi junaci su čvrsto vezani za svoje privatne svetove, strasti i namere, profesije i fascinacije, oni vole i pate, uzdižu se i stradaju, ali se njihovi životi, uključujući privatnu dimenziju tih života, ne mogu razumeti izvan dramatičnih istorijskih, političkih i društvenih događaja i tokova minulog veka
Ove godine smo zbog veoma specifične situacije imali specifičan Bitef to jest Bitef-Prolog koji se odvijao u Bitef teatru i na Skveru Mire Trailović od 12. do 14. septembra
Da li je zaista bio potreban ovoliki stepen pripovedno-dramuturške akrobatike, odnosno, da li je ova, u svojoj biti ipak evidentno rudimentarno postavljena priča zaista zahtevala toliko vratolomije
Vidi se da je publika željna direktnog susreta sa glumcima, sa pozorištem, vidi se da publika želi svoj civilni život nazad
Opera Sedam smrti Marije Kalas je donekle i didaktički muzičko-scenski spektakl kojim Marina Abramović maestralno pokazuje Kalasovoj i ostalima kako se ona u različitim svetovima (iz)borila sa svojim smrtima, životima, usponima, padovima i nesrećnim ljubavima i kako je proizvela te večne teme u glavne impulse svojih umetničkih radova
"Proza je samo mlađa sestra poezije, vremenski razvučeno pevanje i pripovedanje kao svojevremene raga rok psihodelične mega-etide grupe Grejtful ded, samo s nešto manje improvizacija i više raznovrsnog garnirunga na tacni. I kao i svaka poezija, ni proza ne sme da bude dosadna, jer to je smrtni greh pisanja bar koliko i smrtni čas čitanja"
Iako vizuelno i uslovno faktografski ukorenjena u ne tako davnu prošlost, ova serija ima dosta toga da kaže o neuralgičnim tačkama i aspektima uvek varljivog sveukupnog, nadrasnog i nadetničkog panameričkog identiteta
Jens Bjernebue,
Trenutak slobode (Dereta 2017, prevod s norveškog Ratka Krsmanović Isailović),
Barutana (Dereta 2019, prevod Radoš Kosović),
Tišina (Dereta 2019, prevod Radoš Kosović)
Nikad se još nije desila istovremena blokada svih većih gradova u zemlji za puka dva sata. Sada jeste. Studenti i građani tu neće stati, jer osim otpora nemaju drugog izbora. Kako će teći narodno blokiranje Srbije i što se dalje može očekivati
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu
Autobusi ne saobraćaju, stanice ne dižu slušalicu, a radovi na putevima blokiraju ulaz u Beograd. I „Srbijavoz“ je naprasno obavestio putnike da obustavlja saobraćaj zbog dojave o bombama. Kako stići u glavni grad Srbije na protest 28. juna
Studentski protest koji je održan na Slaviji pretvorio se u niz incidenata u centru Beograda. Na više lokacija došlo je do sukoba građana i specijalnih jedinica policije. Zabeležena su hapšenja i upotreba suzavca. Direktor policije je naveo da je povređeno šest policajaca i dvoje građana
Vlast tvrdi da se na Vidovdan sprema nasilje, a studenti poručuju da ne pozivaju na njega. Protest je najavljen od 18 do 21 čas, ali ostaje pitanje šta će biti posle devet
Iako su „Studenti koji žele da uče“ najavili da odluku o stupanju u štrajk glađu odlažu do Vidovdana, taj dan je došao, a oni nisu pomerili rok niti ispunili obećanje
Bivša državna sekretarka MUP-a i zatvorenioca Dijana Hrkalović ponovo je privukla pažnju javnosti — ovog puta ne zbog sudnice, već zbog autfita na naprednjačkoj "književnoj večeri" ispred Skupštine po ugledu na Melaniju Tramp