Studije – Ka novim medijima
Kako su serije izdominirale
Nekada omalovažavana, televizija u ovoj svojoj postanalognoj eri dobija na zamahu, postajući i važan ekonomski faktor. To ne bi trebalo nikoga da začudi, podseća nas autorka ove studije
Nekada omalovažavana, televizija u ovoj svojoj postanalognoj eri dobija na zamahu, postajući i važan ekonomski faktor. To ne bi trebalo nikoga da začudi, podseća nas autorka ove studije
Ono što bi kod nekoga drugog postalo galimatijas u kojem je nemoguće (a posle nekog vremena i nepotrebno) snaći se, kod Rackovića ni za trenutak ne gubi unutrašnju logiku sasvim dovoljno razaznatljivu svakom čitaocu
Srbija izdvaja za kulturu manje od svih ostalih zemalja u regionu. Cilj kampanje "1% za kulturu" je da pomenuti problem učini vidljivim i da tako utiče na raspodelu državnog budžeta
Kako je filmski projekat Ristovskog, Bajića i Vitezovića dobio pedeset puta više gradskog novca od svih drugih
"Zašto su Srbi, a nisu Židovi? Šta sad tu radi Austrijanka? Zašto sad, odjednom, Nijemci gone Srbe? Pa, tko su ti katolici? Već izvan naših prostora niko ne zna da su Hrvati katolici, a Srbi pravoslavci. Holokaust nad Židovima je najveća i svjetski poznata priča unutar koje manje toga treba objašnjavati. Ovdje se stranci malo gube – tko je tko i otkud sad ti pravoslavci u našoj priči. I šta je NDH? Tko su ustaše? Dobro, ustaše su sad neki domaći fašisti, to shvate. Da ganjaju Židove, to je jasno, ali zašto se sad ganjaju Srbi pravoslavci i kakvu, zapravo, tu ulogu Nijemci imaju, to ne razumiju najbolje"
Ovaj orkestar ima sopstveni život, ne poštapa se opštim mestima Buena Vista Social Cluba, i pruža više od pukog zbira trinaest pojedinaca
Kako iz poznatih franšiza iscediti još malo kao barut suve drenovine? Dva nova filma u našim bioskopima pokazuju kreativne mogućnosti, ali i tvrda ograničenja autoreciklaže
Nova premijera Šabačkog pozorišta je intrigantna, uznemirujuća, psihotična, scenski maštovita priča o položaju umetnika u Srbiji danas
Kroz predstavljanje istinite priče o saradnji sa čuvenim sovjetskim rediteljem umetnici Kraljevskog dramskog pozorišta pokazali su svoj odnos prema nacionalnom identitetu, prema "drugom", problemu razumevanja savremene umetnosti i reprezentovanja sopstvene kulture
"Ljudi koji ne prave kompromise oko temeljnih humanističkih vrednosti oduvek su nepodobni za takozvanu ideološku upotrebu. U vremenu raspada Jugoslavije moj junak odbija da se svrsta u bilo koji od kolektivističkih torova u koje smo kao pojedinci i kao narodi tih godina saterivani. I kada, tokom opsade Vukovara, neka pijana rulja pokušava da ga natera da se izjasni da li je Srbin ili Hrvat, on svoju nacionalnu pripadnost iskazuje rečenicom: "Ja sam umetnik"
Debitantsko dugometražno ostvarenje Marka Sopića je sasvim dobar niskobudžetni žanrovski film koji već pronalazi put do publike: za prvih pet dana prikazivanja gledalo ga je 20.000 gledalaca
U Beogradu još postoje stvari koje Goran, zamenik Vesića, nije stigao da upropasti
O dvama romanima mladog mostarskog pisca, novim biserima savremene bosanskohercegovačke, ali i književnosti našeg jezika
Prvenac Steve Grabovca nameće se svakom malo boljem čitaocu kao retko autentično iskustvo i kao dragocen iskošeni pogled
"Tokom kemoterapije, bilo mi je vrlo bitno da ne pristajem na bilo kakvu vanjsku percepciju kao mjesto gde će se stvarati moj identitet. Ja jesam bila, a takva je i junakinja u romanu, osoba koja je hodala unaokolo ćelava bez obzira na to što je bilo jako hladno. Bila je zima i objektivno mi je bilo hladno glavi, ali nisam mogla da podnesem da se sakrivam i stidim onoga što jesam, šta god da je to"
Niško i pirotsko pozorište okušali su se, s nejednakim ambicijama i rezultatom, u novim interpretacijama komada dvojice naših savremenika
"Kada čovek sebi i svom okruženju napravi toliki haos koliki je Ana Karenjina napravila, to je uvek iz neznanja, tačnije iz nedostatka samospoznaje. Da bi neko bio toliko autodestruktivan i destruktivan za svoje okruženje, mora da postoji neka nesvest"
Pedro Almodovar (i) u ovom filmu spaja arthaus osobenost, s jedne, i pitkost izraza i lakoću komuniciranja sa širokom i širom publikom, s druge strane
Jedan od najintrigantnijih stvaralaca i izvođača muzike koju odbija da nazove džezom govori za "Vreme" pred nastup na 35. Beogradskom džez festivalu
Naši glumci viču. I oni jako dobri i oni ne baš sjajni. Odakle ta neobuzdana potreba za vikanjem na našoj sceni? Da li je to vikanje u naše pozorište stiglo sa javne scene
"Možete pisati šta god vam padne na pamet, svet je uglavnom ravnodušan. Kad nije takav, onda je zlurad. U stvari, čini mi se da bi pisac i dalje trebalo da bude glas razuma, i u pisanju i u javnom delovanju, ali ne bih mogao da potvrdim da je zaista tako"
"Umetnik mora uvek biti u kontri naspram sredine u kojoj živi, inače ga nema, adio, umetnosti. Naravno, umetnost koja deli takve propozicije nije nikakva preporuka za život"
Novi album Nick Cave and the Bad Seeds, "Ghosteen", svuda u svetu dočekan je kao važan kulturni događaj. S punim pravom – radi se o remek-delu na temu preživljavanju bola gubitka nekog ko vam je najbliži, kakvo dosad nije postojalo u popularnoj muzici
"Činjenica je da su Srbi i Mađari izmešani. Eto, meni je slučaj što sam rođen u dvojezičnoj porodici doneo to da sam oduvek govorio oba jezika. Kako sam već dosta toga preveo, stalno me pitaju da li sam Srbin ili Mađar. Ja uvek odgovaram da sam kao pisac Mađar jer pišem samo na mađarskom jeziku, a kao ličnost sam i jedno i drugo. Jer, pisac je uvek onaj na kom jeziku piše"
Ako narodu nije jasna distinkcija između biografije pisca i njegovog dela, kako mu tek objasniti razliku između književnog lika i glumca koji na sceni taj lik tumači? Nemoguća misija
Dozvolili smo sebi dva diktatora za 30 godina. To je srž našeg problema. Ne postoji brzo rešenje za to. I zato 15. mart nije mogao da bude Peti oktobar. Jer Peti oktobar sad nije dovoljan. Mora sporije, mora pametnije. Mora temeljnije. Juče se nije desio kraj, jer je ovo tek početak
Obraćanje šefa države Aleksandra Vučića najkraće opisuje reč – indisponiranost. Protest od 15. marta je njegov težak politički poraz. Sada su svi videli da više nema mogućnosti da predupredi događaje, a kamoli da ih kreira
Svi oni koji su celog dana lagali na režimskim televizijama da je „obojena revolucija propala“ veoma dobro znaju šta se dogodilo u subotu, 15. marta, u Beogradu: izrečeno im je upozorenje pred isključenje
Videli su Beograd u subotu policajci, videli su ga vojnici. Videli su Beograd članovi Srpske napredne stranke. Video ga je i Ivica Dačić. I više ništa nije isto
Prisluškivana diskusija novosadskog odbora PSG-a na nivou je lupetanja u kafanskim razgovorima kakvi se vode širom Srbije. Njegovo objavljivanje pokazuje svu bedu teško uzdrmane vlasti, ali i lutanja delova opozicionih partija
Prisluškivana diskusija novosadskog odbora PSG-a na nivou je lupetanja u kafanskim razgovorima kakvi se vode širom Srbije. Njegovo objavljivanje pokazuje svu bedu teško uzdrmane vlasti, ali i lutanja delova opozicionih partija
Iako Vučić tvrdi da se ne boji demonstranata, Pionirski park je uoči 15. marta pretvoren u tvrđavu, ograde se ojačavaju žicom, vozovi su obustavljeni, a režimski mediji preplavljeni pričama o nasilju. Kako režim sprema teren za veliki protest u subotu i koliko su daleko spremni da idu u očajničkim pokušajima da se nezadovoljstvo naroda zaustavi
U „zajedničkoj koprodukciji" televizije Pink, Informer, Prva, Studio B i Hepi u četvrtak uveče emitovale su „film", tj, audio-snimak, sastanka u novosadskim prostorijama Pokreta slobodnih građana na kome se čuje kako njegovi članovi planiraju da zauzmu zgradu RTS-a. Snimak je „verovatno" autentičan, rekli su "Vremenu"u vrhu tog pokreta i ogradili se od ovih svojih članova
Danas je u Beogradu održan verovatno najveći protest u istoriji Srbije. Sva dešavanja ste mogli da pratite na portalu „Vremena“. Dok je protest prebačen na Slaviju, neredi su izbili ispred Skupštine
Dok narod pumpa, režimski mediji lažu i to sve u blogovima uživo. Iste „teme“, iste slike, ista glupa propaganda