
Pozorište – Novosadske premijere
Dok košava produvava solitere
O dve predstave Srpskog narodnog pozorišta, a u čekanju treće koju je pokosio virus
O dve predstave Srpskog narodnog pozorišta, a u čekanju treće koju je pokosio virus
"Na kraju krajeva, mi i nismo istjerani iz nekog prostora, naši gradovi nisu zemljopisne činjenice; mi smo istjerani iz svoga vremena, naši su gradovi ostali u nekoj nedohvatljivoj prošlosti. Do te prošlosti se, kao i svake druge, stiže vremeplovima. A šta su to vremeplovi i kako izgledaju, to neka odgovori svatko za sebe"
Neverovatno je da je mala grupa ljudi uspela da ubedi jednog od najvećih izdavača na svetu da se povuče, ali njihov cilj možda i nije toliko moralno valjan koliko oni misle
Obe predstave se zasnivaju na tekstu koji je napisan da bi bio izveden (u pozorištu) a da pri tome ne mora da ima ništa od osobina i kvaliteta dramskog teksta
Jagoš Marković prati temu Simovićeve drame prikazujući nam točak istorije koji nemilosrdno melje, ali i ukazujući na fino i snažno prisustvo fatuma
Đorđevićev prikaz gastabajterskih egzistencijalnih, kulturoloških, identitetskih i drugih muka i lutanja brzo i suvereno dobija punoću mudre i nadahnute kritike etosa kapitalizma i polemike sa aktuelnim trenutkom
"Danas više nema komunista sa kojima bi moglo da se pregovara. Danas se pregovori vode isključivo o poslu, i tačka. Ne mislim da bi politički filmovi koje sam napravio tokom karijere danas mogli biti snimljeni u Americi"
Među onim pločama koje su se mogle desiti samo jednom, ističe se album koji je pre četiri decenije postao svojevrsni vrhunac modernizma u rok muzici. Inspirisan afričkim pogledom na svet, ostavio je za sobom jedinstvenu veru u budućnost koja pripada svima
Selvedin Avdić, Kap veselja, Književna radionica Rašić, Beograd 2019.
Otac ne daje lake odgovore na teška pitanja. Ambivalentnost završnice je jedan od razloga koji će gledaoce naterati da o viđenom razmišljaju i nakon što napuste bioskop. Tipični holivudski hepiend, ma koliko ga priželjkivali, jednostavno ne pripada ovoj priči
"Imao sam situaciju da mi austrijski producent kaže: ‘Znate šta, ovaj vaš scenario nije dovoljno makedonski.’ Postoji tendencija da se filmovi prave tako da odslikavaju kulturu neke zemlje na način koji je neko zamislio. To je defakto rasizam. Zato se ja od samog početka bijem sa producentima, često bude krvi do kolena. Mnogo je lakše prodati egzotiku, ali kako ćeš onda da živiš sa sobom"
"Svi naši problemi kao vrste na planeti počeli su onog časa kad smo boga izvadili iz prirode i stavili tamo negde gore, na nebo. Tako smo ga udaljili od sebe, ali i od prirode, koju smo istog časa prestali da vidimo kao nešto što je sveto"
"Političko i intimno tu su u svakoj rečenici, ali suptilno. Južno voće sa kog tata skida nalepnice i stavlja mi ih na ruku kao sat došle su do nas tako što je uspostavljena trgovina, a to je posledica nekakve politike. Naša letovanja posledica su nekakve politike, kao što je i svaka knjiga politička jer je nastala u nekoj epohi, u određenim uslovima, društvenom uređenju... Tu bih ja govorila o političkim knjigama u užem i širem smislu. Jugoslav bi bila politička knjiga u širem smislu"
Premda nema spora da i ova knjiga stoji kao validan i dobrodošao doprinos ovdašnjoj misli o filmu, filmologiji i filmografiji, biće posebno zanimljivo pratiti njen susret sa čitaocima mimo strogo shvaćenih akademskih i esnafskih krugova
"Potrebno je mnogo vremena da se postane mladi umetnik. Danas sam mlađi nego kada sam imao trideset ili četrdeset godina. Sa trideset sam bio mator čovek – bio sam veoma ozbiljan jer sam želeo da budem ozbiljno shvaćen kao umetnik; to je ono što čovek želi kad ima trideset godina. Kada imate šezdeset godina kao što ja sada imam, vaše ambicije se više ne vezuju za spoljni svet"
Ovogodišnja dodela Gremi nagrada nedvosmisleno je potvrdila: najveće nove pop zvezde su žene koje su istovremeno i autori svoje muzike. Pre svih Bili Ajliš, koja je dobila sve što se moglo dobiti, ali i Lana Del Rej, koja nije dobila ništa, ali je napravila jedan od najboljih albuma godine. Da li je ponovo došlo vreme u kome se važni umetnički i društveni pomaci dešavaju na top listama
Odavno dokazani i prekaljeni Ejbel Ferara i Korneliju Porumboju u svojim novim filmovima ostaju u okvirima evropske arthaus poetike, ali i proširuju tematsko i stilsko polje svojih opusa
Dva viteza iz Verone, režija Mia Knežević, Šabačko narodno pozorište
"Ukoliko hoćeš da pišeš, moraš da shvatiš da će neko tvoju tragediju posmatrati kao šalu. Ukoliko to nisi spreman da prihvatiš, nemoj pisati. To dalje znači da ne možeš pisati bez empatije i ljubavi prema cijelom svijetu. No, sebe u toj priči moraš prestati doživljavati ozbiljno. Da citiram Vendersa: sve u ovom životu treba posmatrati ozbiljno osim sebe samoga"
"Ne verujem da je iko ko je odrastao devedesetih izbegao da ponese određenu vrstu traume zbog stvari koje su se dešavale, samo zavisi kako se odnosio prema njoj. Čovek se prilagodi na svašta, nije to problem. Problem je šta se dešava u čoveku kad živi takav život koji ga menja na ćelijskom nivou"
Država ovde ne postoji da garantuje primenu zakona i društvenog dogovora, već da legalizuje prisvajanje i zloupotrebu javnih resursa, MSU je samo jedan od njih
Alber Kami: Kaligula; režija Snežana Trišić; Narodno pozorište
Atelje 212 izašao je pred publiku s predstavom koju je publika volela i voleće je opet, i s glumicama koje igraju onako kako publika voli
O filmovima dveju autorki koje nisu dobile Oskara, ali raspolažu važnijim umetničkim adutima
Licem u lice (Forhøret), Kristofer Boe (scenario Kristofer Boe i Jakob Vajs), Miso film, 2019.
Ovo je vrhunski dizajniran, pametan, ali i uzbudljiv film, duhovit, krcat šarmantnim i/ili zanimljivim likovima, pun zgodnih rediteljskih rešenja, a uz to u dramaturškom smislu jasno utemeljen u krivudavom a ipak dovoljno zauzdano glavolomnom pristupu naraciji
Film Maše Nešković je po mnogo čemu atipičan za srpsku kinematografiju i može se, eventualno, po određenim podudarnostima u tonu i pristupu, dovesti u vezu sa debijem Mine Đukić, filmom Neposlušni
Dozvolili smo sebi dva diktatora za 30 godina. To je srž našeg problema. Ne postoji brzo rešenje za to. I zato 15. mart nije mogao da bude Peti oktobar. Jer Peti oktobar sad nije dovoljan. Mora sporije, mora pametnije. Mora temeljnije. Juče se nije desio kraj, jer je ovo tek početak
Obraćanje šefa države Aleksandra Vučića najkraće opisuje reč – indisponiranost. Protest od 15. marta je njegov težak politički poraz. Sada su svi videli da više nema mogućnosti da predupredi događaje, a kamoli da ih kreira
Svi oni koji su celog dana lagali na režimskim televizijama da je „obojena revolucija propala“ veoma dobro znaju šta se dogodilo u subotu, 15. marta, u Beogradu: izrečeno im je upozorenje pred isključenje
Videli su Beograd u subotu policajci, videli su ga vojnici. Videli su Beograd članovi Srpske napredne stranke. Video ga je i Ivica Dačić. I više ništa nije isto
Prisluškivana diskusija novosadskog odbora PSG-a na nivou je lupetanja u kafanskim razgovorima kakvi se vode širom Srbije. Njegovo objavljivanje pokazuje svu bedu teško uzdrmane vlasti, ali i lutanja delova opozicionih partija
Prisluškivana diskusija novosadskog odbora PSG-a na nivou je lupetanja u kafanskim razgovorima kakvi se vode širom Srbije. Njegovo objavljivanje pokazuje svu bedu teško uzdrmane vlasti, ali i lutanja delova opozicionih partija
Iako Vučić tvrdi da se ne boji demonstranata, Pionirski park je uoči 15. marta pretvoren u tvrđavu, ograde se ojačavaju žicom, vozovi su obustavljeni, a režimski mediji preplavljeni pričama o nasilju. Kako režim sprema teren za veliki protest u subotu i koliko su daleko spremni da idu u očajničkim pokušajima da se nezadovoljstvo naroda zaustavi
U „zajedničkoj koprodukciji" televizije Pink, Informer, Prva, Studio B i Hepi u četvrtak uveče emitovale su „film", tj, audio-snimak, sastanka u novosadskim prostorijama Pokreta slobodnih građana na kome se čuje kako njegovi članovi planiraju da zauzmu zgradu RTS-a. Snimak je „verovatno" autentičan, rekli su "Vremenu"u vrhu tog pokreta i ogradili se od ovih svojih članova
Danas je u Beogradu održan verovatno najveći protest u istoriji Srbije. Sva dešavanja ste mogli da pratite na portalu „Vremena“. Dok je protest prebačen na Slaviju, neredi su izbili ispred Skupštine
Dok narod pumpa, režimski mediji lažu i to sve u blogovima uživo. Iste „teme“, iste slike, ista glupa propaganda