Pozorište
Siloviti, strašni vrtlog
Baal, Bertolt Breht, režija Dijego de Brea, Beogradsko dramsko pozorište
Baal, Bertolt Breht, režija Dijego de Brea, Beogradsko dramsko pozorište


Jugoslovensko dramsko pozorište je imalo sluha da Scenu Studio i Teatar "Bojan Stupica" otvori za mlade reditelje koji su sada srednja generacija i režiraju neke od najznačajnijih predstava u našem pozorištu: Miloš Lolić, Boris Liješević, Marko Manojlović, Iva Milošević, Veljko Mićunović… Po svoj prilici ta dobra tradicija će biti nastavljena. Odmah nakon što je dignuta zavesa koju je spustio korona virus, na Sceni Studio smo imali prilike da vidimo dve predstave koje će se sigurno dugo igrati


Sweep it into Space donosi Dinosaur Jr onakve kakve smo uvek pamtili, i to je najbolja vest. Prijatno je čuti da i dalje poštuju sopstvena pravila
Ivan Vidak: Radio Siga; Književna radionica Rašić, Beograd 2021.






"Dobro čujem glasove žena koje po osam sati motaju kablove u fabrici, pa onda ostanu još dva sata kako bi dobile bonus od 260 dinara. Ili glasove roditelja otetih beba. Ili glas žena koje su, budući ratni plen, silovane u ratu devedesetih godina. Ali, vrlo dobro čujem i glasove mržnje i zlovolje u komentarima na uznemirujuće vesti. Čujem užasno neprimerene odjeke u javnosti na nečije stradanje, netrpeljivost prema nekim etničkim manjinama i LGBT populaciji, poruke zla koje su rezultat predrasuda i protivljenja zdravoj logici"
Asja Bakić, Sladostrašće (Štrik, Beograd 2020);Karmen Marija Mačado, Njeno telo i druge žurke, prevela s engleskog Mila Gavrilović (Štrik, Beograd 2020)


Tina i Shoplifters... doimaju se kao žanrovski i motivski sasvim različiti, mada naposletku oba filma ostaju čvrsto usidrena u vode mejnstrima, uz sve dobro i loše što s tim ide


Vitezovi Lake male, režija Andraš Urban, pozorište Deže Kostolanji, Subotica


"Ja sam ipak deo instant generacije, a mi živimo u instant društvu u kome su svi u ego-tripu, tako da sam i ja proizvod tog individualnog kapitalizma, bez obzira što sam kritičan prema njemu. Shvatio sam da fotografija može tu žeđ kreativnog nagona vrlo brzo da zadovolji, dok je muzika vremenska forma, koja zahteva da sednete za kompjuter, uzmete gitaru ili klavir i krenete nešto da drndate, jer se u suprotnom ništa ne dešava. Kad napravite fotografiju, onda je ona tu i u sebi sadrži ceo jedan svet"


Umesto da pažnja bude na ljubavnim nevoljama i moralnim i porodičnim implikacijama koje iz toga proizilaze, reditelj je celu priču stavio u širi, savremeni društveni i politički kontekst. Drama bračnog para Nedeljković je, u novoj predstavi JDP-a, tek epizoda koja razotkriva mehanizam vlasti u kome sve počinje i završava se unutar partije. Toga kod Nušića nema, ali reditelja ništa ne sprečava da to tako postavi jer je u komadu pronašao osnovu za svoju ideju


Vladimir Tabašević: Tiho teče Misisipi; reditelj Ivica Buljan, Beogradsko dramsko pozorište


Orlando, prema romanu Virdžinije Vulf, dramatizacija Tanja Šljivar, pisac poslednjeg Orlandovog monologa Goran Ferčec, Narodno pozorište, BeogradCement Beograd, inspirisano dramom Hajnera Milera, dramaturg Milan Ramšak Marković, reditelj Sebastijan Horvat, Beogradsko dramsko pozorište


Simjanović i Tozovac, kompletnim stvaralačkim opusom, prvi delima koja se vezuju za različite naslove, takođe jednako prepoznatljivim, drugi kroz antropologiju kafane kao socijalne svakodnevice radovanja u seti, kraj su jedne analogne ere jednostavnijeg života


"Nemam ništa protiv foto-novinarstva, ali pošto nikada nisam radio za novine, bio sam u privilegovanom položaju, što nije uvek bilo dobro za mene. Zato su me ljudi uvek videli u tom povlašćenom statusu, kao buržujskog umetnika, i po tome sam možda vrlo specifičan na nekadašnjoj jugoslovenskoj sceni pošto sam bio neki ‘slobodni elektron’ koji ide levo-desno"


Njena pitanja nude neprijatnu vizuru sadašnjeg trenutka koji je ophrvao planetu: izolacija, bolest, strah, neizvesnost, nepoverenje, egoizam, izgubljeni smisao. Kako im doskočiti, i kako ih iskoristiti za nešto bolje, optimističnije i kreativnije, uprkos izolaciji, glupostima i beznađu


Ne postoji oblast na koju se usmerio, a da u njoj nije ostvario zapažene i zapanjujuće uspehe, pre svega zahvaljujući lakoći i promišljenosti sa kojom se suočavao sa izazovima. U osnovi, bavio se filmom, književnošću i, naravno, stripom. Deveta umetnost je na određeni način ostala oblast u kojoj je Žika ostavio najdublji trag
Slavoj Žižek, Kao lopov u noći. Kako misliti kapital; prevod sa slovenačkog Darko Ilin; Akademska knjiga, Novi Sad 2020.


Šta nam savremena arthaus filmska scena, naravno, u svoj suštinskoj heterogenosti i disperzivnosti, nudi kao zalog bolje bioskopske budućnosti? Ovom prilikom, kao uzorak uzećemo pobednički film Berlina, sa jedne, i jedan od najiščekivanijih srpskih filmova reditelja mlade/mlađe generacije, sa druge strane


Roland Šimelpfenig: Dan kada ja nije više bilo ja; režija Tara Manić; Beogradsko dramsko pozorište


Klaus Man: Mefisto, dramatizacija Fedor Šili, režija Boris Liješević, Novosadsko pozorište/Újvidéki színház


Najbolje nove autorske rok albume od početka godine objavili su Nick Cave & Warren Ellis, te dva škotska alternativna sastava – Mogwai i Arab Strap. Ovi poslednji su i najveće iznenađenje, sa povratničkim delom pod imenom As Days Get Dark, kojim su nas posle 16 godina odsustva sa scene iznenadili uličnom poezijom neočekivane dubine


Magma koju isijava i inicira ova i ovakva Liga pravde nije ni svemoćna ni postojana, te se dosta brzo tokom gledanja ove četvorosatne ekstravagance, koju je zbilja teško zamisliti u bioskopima, vidi da je tu reč o plodu doktrine sročene u kratkoj sintagmi "more of the same"


Tokom jedne budne noći, oko dva sata ujutro, listao sam kanale i odlučio da pokušam da pogledam prvu epizodu, verujući da neću izdržati do kraja. Imao sam naime rezervu prema temi: živeo sam u uverenju da je sve što se moglo reći o gejevima i AIDS-u – već odavno rečeno. A onda je započela magija


„Izvinjavamo se svim građanima Srbije, vlasnicima RTS-a, što je ova osoba na tako visokoj, bitnoj funkciji“, naveo je deo zaposlenih u RTS-u govoreći o glavnoj urednici Informativnog programa RTS-a Bojani Mlađenović


Ako neko misli da takav ne postoji, ipak se vara. Beograđanin Ivan S. uspeo je da ugasi centralno grejanje, a njegova računica prilično je unosna. Tek iz nje se vidi koliko toplane umeju da budu skupe


Fotografije državnika sa prijema u Njujorku sa Donaldom Trampom izazvale su lavinu šala i sumnji na društvenim mrežama. Tvrdnja da su se slikali sa "kartonskom figurom" američkog predsednika potkrepljena je AI generisanom fotografijom. To međutim ne znači da se tako nešto nije zaista i dogodilo. Upadljiva sličnost objavljenih kadrova i dalje traži objašnjenje


Povodom smrti Biljane Plavšić, „Vreme“ objavljuje tekst Tamare Skrozze „Apsolutni prijatelji“ iz 2009. godine, nastao u vreme kada je Plavšić, posle izdržane kazne, puštena iz švedskog zatvora i vratila se u Beograd


Smrt zaposlene na Institutu za borbu protiv kuge u Irkutsku dobila je političku dimenziju zbog istorije sovjetskog programa biološkog oružja. Vašington je odmah reagovao