Muzičke unuke Džoni Mičel
Novi muzički matrijarhat
U poslednjih par godina, nova generacija kantautorki zauzela je poziciju sa koje se izgovaraju ključni iskazi o stanju sveta. Ovog puta, čak i muškarci slušaju
U poslednjih par godina, nova generacija kantautorki zauzela je poziciju sa koje se izgovaraju ključni iskazi o stanju sveta. Ovog puta, čak i muškarci slušaju
Autorski projekat Nataše Rajković, Ivana Penovića i glumačkog ansambla, Dubrovačke ljetne igre; predstava je deo projekta "Port of Dreamers" sufinansiranog sredstvima programa Evropske unije "Kreativna Evropa"
O jeziku, gradu, snu i snovima, ali ponajpre o težini subjekta, balastu tog "ja", govore dva valjana nova srpska filma prikazana na ovogodišnjem izdanju Festivala: Nečista krv – Greh predaka Milutina Petrovića i Prolećna pesma Natalije Avramović
Pronicljivo razmišljanje o svetu koji starije generacije ostavljaju potomcima i o mlađima koji moraju s tim da žive
Neukrotiva poput planinske reke, prostirući svoju femininu osobnost ispred sebe kao gorivo za odlazak dalje, Džoni Mičel učinila vas je kadrom da na svakom mestu ostanete taman koliko vam se dopada, i to sa mnogo stila
Cisko Kid Hozea Luisa Salinasa i Roda Rida; Makondo, Beograd 2021.
Plešući između nevremena, pandemije, te dobrih, loših i osrednjih filmova, palićki festival ipak uspeva da ostane sasvim relevantno mesto za pouzdan uvid u novitete evropskih kinematografija
"I da sam ostao da živim u svom gradu, napisao bih ovaj roman, možda bi bio nešto drugačiji, ali bi glavni događaji bili isti. Pre ili kasnije zapitamo se s kakvim smo legendama i mitovima odrasli, da li su neki događaji za koje verujemo da su nas formirali bili istiniti ili su izmišljotina. I onda je pitanje da li ćemo se i kako suočiti s njima"
Ken Loach & Édourd Louis: Dijalog o umjetnosti i politici
s francuskog preveo Leonardo Kovačević
Multimedijalni institut, Zagreb 2021.
Ono što, izvagano na uzorku dve knjige koje su u fokusu ovog ekonomičnog prikaza, biva kristalno jasno – i Stoun i Đorđević, naravno, svako unutar svog svetonazorskog i drugog konteksta, jesu izvanredni pripovedači vlastitoga puta i tog boja sa često nepremostivim ropstvom vlastitoga sopstva
Bludni dani kuratog Džonija, Novosadsko pozorište/Újvidéki szinház, prema istoimenom romanu Filipa Grujića, dramatizacija Dimitrije Kokanov, režija Jovana Tomić
"Kvalitetne stvari dolaze od slobodnih pojedinaca. Oni ih stvaraju iz prirodne potrebe da one nastanu i postoje. To je pružanje pipaka prema srodnim duhovima, jer je sredina toksična i izgleda da joj je glavna misija ometanje komunikacije među dobrim i slobodnim mozgovima"
Ksenija kao da nije pisala, već kao da je slikala rečima. Kao na platnima poentiliste Žorža Sera, iz tačkica, mrljica, obojenih tufnica, u njenim dramama oblikovala se neobična, fantazmagorična, a opet stvarna, smešna, setna, nelogično-logična slika zemlje u kojoj je rođena i koju je volela
Laslo Vegel: Nesahranjena prošlost; s mađarskog preveo Arpad Vicko; Akademska knjiga, Novi Sad 2021.
V. G. Zebald: Vrtoglavica; s nemačkog prevela Spomenka Krajčević; Plato, Beograd 2020.
Nije ipak sve tako crno u tom počesto demonizovanom i stigmatizovanom svetu površnosti i zaluđenosti suštinski nevažnim stvarima, koje, na svu sreću, u tom svom mamiparnom naletu stižu združene sa šljokicama i sveopštim sjajem i ulickanošću
Oktobarski salon jeste bio institucija za sebe, institucija kojoj je svakako trebalo pomoći, ali ne i transformisati je do neprepoznatljivosti. Gubitkom prepoznatljivog imena izgubiće se čak i prividna, jedina preostala veza sa bitnim periodom naše kulturne istorije, a od sećanja na jednu gradsku umetničku manifestaciju koja je nekad bila prestižna i koja je uspevala da donese kvalitet, neće, nažalost, preostati ništa
Nezahvalno bi bilo Posrtanje, a zarad tako lake poente, gurati u analogiju i poređenje sa daleko superiornijim Ocem, te to onda ne treba ni činiti
Dva naizgled nepretenciozna mala albuma značajnih američkih savremenih kantautora mnogo više nam govore o stanju duhova oko nas nego neke multimilionske produkcije
Medij opere je svojom institucionalizovanom apsurdnošću uspešno prigrlio Sakamotov poetski komentar doba u kome smo se zatekli nudeći intimiziranu nadu kao podsticaj i izlaz, u jednom dahu
Četiri predstave bile su upadljivo izdvojeni "gornji dom" ovogodišnjeg festivala, a sad, da li je to sasvim realna slika upravo okončane sezone ili je selektor Mlađenović pobrkao neke lončiće, to možda ne zna niko osim njega samog
Nebojša Bradić: Put do pozorišta
Centar za kulturu, obrazovanje i informisanje "Gradac"; Raška 2021.
Dino Bucati: Điro d’Italija
sa italijanskog preveo Dejan Ilić; Laguna, Beograd 2021.
Bilo je to nešto sasvim drugačije od novotalasne nervoze i borbene želje za subverzijom. Ovde smo postali svedoci pomirenosti sa sudbinom, po svom ličnom izboru, u vidu samoniklog glasa jednog čoveka koji je celog svog života bio drugačiji i neprihvaćen od sistema
Važna je ova knjiga i stoga što jedna kultura mora da se oslanja, i da se seća i da podseća javnost na to ko ju je činio. Ako je nešto novosadska tradicija, onda je to svakako i "tradicija avangarde"

Profesor, poljoprivrednik i otac šestoro dece Aleksandar Čupić nije planirao političku karijeru. Ipak, iskustvo sa studentskim plenumima i podrška studentskom pokretu doveli su ga među kandidate za predsednika Narodne skupštine

Selaković, Bokan, Ristić i Delić su na vrhu spiska čelnih ljudi u kulturi čije se ostavke traže. A Selaković je i jedini ministar protiv koga je ustala čitava struka za koju je zadužen

Desetoro dece povređeno je u tržnom centru „Galerija" nakon pada sa pokretnih stepenica. Prema informacijama Hitne pomoći, sedmoro dece zadobilo je teške povrede
Direktorka i glavna urednica novinske agencije Tanjug Jovana Joksimović podnela je ostavku i napušta agenciju u televiziju Tanjug. Za „Vreme“ je potvrdila da i dalje ostaje na televiziji K1, gde vodi jutarnji program.

Nova vlast još nije ni vlast, a već joj sa poznatih adresa stižu primedbe da je navodno jednako nacionalistička kao i Srpska napredna stranka. I zahtevi da smesta ispravi krive Drine poslednjih decenija – slično kao što je nekad traženo od Đinđića