Nuspojave

Gnjurci i loptodrndi

Fascinacija (isključivo) sportistima pokazuje da "mi" sami na sebe gledamo kao na trećerazrednu trećesvetsku rupčagu u kojoj nema nikoga i ničega vrednog pažnje

Lisica i ždral

Besplatan siže

Nema na svetu besplatne vakcine, veli stara kapitalistička poslovica, e, kod nas ima, a ljudsko je pravo da lekovitu tvar kojom te država čašćava primiš ili da ju odbiješ

Zoom

Let do Brisela — Da li srpska reprezentacija može da igra u Evropi u sledećem sastavu – B.Tadić, T. Nikolić, M.Mišković i N.N. seljak iz Mrčajevaca

Evropa nije partijski plen, nije ni ministarsko leno sa koga će ovi što su sada na vlasti da ubiraju desetak, što u parama, što u glasovima. To je ili narodno opredeljenje ili je ništa. Reprezentacija bi mogla da bude i drugačije sastavljena, ali nikako ne bi bilo pametno izdvojiti iz njenog sastava Tomislava Nikolića

Nuspojave

Pradede su OK

Ceo (neo)konzervativni sistem vrednosti ne počiva ni na čemu racionalnom, dokazivom: ne, nešto je tako-i-tako jer Mi "verujemo u to", ili jer je tako "oduvek bilo"

Lisica i ždral

Slepi putnik

Šta će identitet sam bez mene na golomrazici, radije ćemo identitet i ja da sedimo u nekoj kladionici koja radi dvadeset četiri sata

Zoom

Opozicioni jadi – Velja Ilić predlaže udruživanje opozicije s Tomislavom Nikolićem na čelu jer ga »narod najviše voli«. Da li to znači da nisu narod oni koji vole Borisa Tadića

Suština autonomije ne počiva u dilemi da li je Novi Sad sedište, centar, glavni grad, pa čak i prestonica, odnosno kakav atribut ćemo prilepiti tom gradu, već na ključnom elementu – parama. Pravi autonomaši oduvek su vikali – gde su naši novci! A to pitanje još nije na dnevnom redu

Nuspojave

Ravnogorski atelje

Kako je nešto što se naziva Republička asocijacija za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta otkrilo strašnu diskriminaciju u uglednoj kulturnoj ustanovi usred Beograda

Zoom

Pohvala skromnosti – Iza patrijarha Pavla ostao je sat, budilnik, svojeručno rezbaren krst, zakrpljene cipele i narodno pamćenje o nekom ko je bio sasvim drugačiji

Tri dana narodne žalosti jednako je po meri kao trajanje žalosti za Zoranom Đinđićem i to je, rekao bih, jedinih šest dana iskrene žalosti u narodu, s tim što je jedno umiranje bilo sasvim i dugo očekivano, a druga pogibelj je bila nagla, neprirodna i brutalna. Kao što je Đinđić bio simbol nade, tako je i patrijarh bio simbol skromnosti i ljudske potrebe da u nešto veruje

Nuspojave

Žuč i protokol

Ovde se razvio i javnim prostorom zacario jezik koji do te mere usvojio određena samopodrazumevana značenja mimo ostalog sveta, da ga je već nemoguće iskoreniti