Komentar
Tabloidni mediji, jutro posle: Rekvijem za zlo
Rekvijem za zlo ne mora da bude svečan. Ponekad zvuči kao drhtav glas u jutarnjem programu i kao priča o zimskim gumama.

Građani Srbije su izrekli politički sud. O nasilju, progonu, zloupotrebama, proneverenom novcu moraju da odlučuju oslobođene institucije na osnovu zakona
Sirene, slavlje, pesma i suze radosnice. Ulice Srbije 25. i 26. oktobra pokazale su koliki je teret Aleksandar Vučić predstavljao građanima zemlje kojom je vladao četrnaest godina. Na licima ljudi videlo se olakšanje, kao da su skinuli bukagije i ponovo mogu slobodno da hodaju.
Tu radost niko nije organizovao. Nisu joj bili potrebni autobusi, dnevnice i spiskovi. Došla je posle priznanja poraza čoveka koji je zarobio državu i svakodnevno uznemiravanje građana pretvorio u način vladanja.
Četrnaest godina držao je zatvorene ventile na ekspres-loncu. Svakodnevna obraćanja, pretnje, vređanja, proizvodnja neprijatelja. Ovi izbori otvorili su ventile. Srećom po Srbiju, nagomilani pritisak oslobodio se kroz slavlje. Eksplodirala je radost.
U ponedeljak ujutru ljudi su počeli da se zovu preko običnih telefonskih linija, bez prelaska na „sigurnije“ aplikacije. Vlast još nije predata, ali strah već popušta. Možda ih još prisluškuju, ali više ne osećaju da će zbog izgovorene rečenice neko doći na vrata.
To je mera slobode na koju je Srbija bila svedena.
Špijunski softveri, nadzor političkih protivnika, tabloidne hajke, hapšenja, batine i suzavac obeležili su ovu vlast. Ljudi kojima je Vučić bio predsednik nazivani su teroristima, izdajnicima, stranim plaćenicima, ološem i barabama. Televizije sa nacionalnim frekvencijama pretvorene su u trovačnice, a naslovne strane tabloida u poternice.
I posle svega, Vučić najavljuje da će tek u opoziciji moći slobodno da govori. Šta ga je do sada sprečavalo? Koju reč, koju uvredu nije mogao da izgovori? Ako je ovo bilo uzdržavanje zbog predsedničke funkcije, šta onda podrazumeva pod sopstvenom slobodom govora?
Srbija mu je na izborima odgovorila. Dosta je bilo države u kojoj jedan čovek odlučuje ko je patriota, ko izdajnik, ko sme da govori i čiji život treba uništiti.
Odlazak sa vlasti mora da prati odgovornost. Za nasilje, zloupotrebe, progon i novac građana potrošen na očuvanje lične moći mora da se odgovara. I o tome moraju da odlučuju oslobođene institucije, na osnovu zakona.
A ulice su već izrekle politički sud. Razmere slavlja pokazale su razmere tereta.
Za vlast Aleksandra Vučića ovo je kraj. Za Srbiju posao tek počinje.
Neko mora da Vas izveštava nezavisno i posle izbora. Zato je u oktobru godišnja pretplata na digitalno izdanje „Vremena“ čak 2.500 dinara jeftinija. Izaberite odmah!
Rekvijem za zlo ne mora da bude svečan. Ponekad zvuči kao drhtav glas u jutarnjem programu i kao priča o zimskim gumama.

Potrebno je, najpre, nekako se dovući do čina primopredaje vlasti, ako s esenesovske strane bude bilo koga ko bi vlast predao. Hoćemo reći: Vučiću i njegovoj ekipi ne sme se verovati ni dve sekunde sve dok se vlast ne konstituiše

Većinska Srbija nošena studentima sada mora naći snage da oprosti običnim ljudima i umiri one koji su godinama glasali za Vučića. A za više ešalone – sud i Zabela

U trenutku kada ovaj tekst nastaje Pionirski park puni se policijom i maskiranim muškarcima obučenim u crno i s misterioznim velikim torbama u kojima, prepostavljamo, ne nose napolitanke i južno voće. Ali čemu sve to?

Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve