Nizak vodostaj reka prisiljava nuklearne elektrane da smanje proizvodnju. Ako se posmatra čitava godina, gubici su mali – ali u ovim kritičnim danima to se odražavana na elektroenergetske mreže i cene širom Evrope, piše DW.
Trenutno se na Dunavu, ali i na Savi, vidi koliko su i nuklearne elektrane pogođene visokim temperaturama. U mađarskom Pakšu, koji inače pokriva oko 40 odsto potreba zemlje za električnom energijom, trenutno radi samo jedna od četiri turbine. Zbog rekordno niskog vodostaja Dunava jedinoj nuklearnoj elektrani u Mađarskoj privremeno je čak pretilo potpuno gašenje.
Zbog niskog vodostaja i visokih temperatura reke Save i nuklearna elektrana Krško u Sloveniji u noći sa srede na četvrtak počela je postepeno da smanuje snagu svog reaktora. Planirano je smanjenje proizvodnje na 80 odsto kapaciteta, a po potrebi bi proizvodnja mogla da bude i dodatno ograničena.
Međutim, za evropsko tržište električne energije mnogo je važnija Francuska. Nijedna druga evropska država ne oslanja se toliko na nuklearnu energiju kao Francuska. Ako proizvodnja u njenim nuklearnim elektranama opadne, zemlja može da izvozi manje struje susedima ili čak da postane uvoznik električne energije.
Smanjena proizvodnja električne energije
Bilans smanjenja proizvodnje u francuskim nuklearnim elektranama na prvi pogled deluje paradoksalno. Ako se posmatra čitava godina, gubici izazvani visokim temperaturama uglavnom su mali. Ali tokom pojedinih sedmica sa ekstremnim vrućinama ograničenja mogu biti veoma značajna.
Prema izveštaju francuske Državne revizorske institucije o nuklearnoj energiji iz 2023. godine, godišnji gubici proizvodnje između 2000. i 2022. godine, izazvani previsokim temperaturama vode i niskim vodostajem reka, gotovo svake godine iznosili su manje od jednog procenta ukupne proizvodnje nuklearne energije. Čak i tokom ekstremno toplog leta 2003. gubitak je iznosio svega oko 1,5 odsto.
Privremeni rizici
Ipak, godišnji podaci prikrivaju kratkoročne oscilacije. Tokom leta 2003. francuske nuklearne elektrane morale su privremeno da smanje proizvodnju za više od šest gigavata. Slične razmere dostigli su i najnoviji toplotni talasi krajem juna i sredinom jula 2026. godine. Tokom tih perioda maksimalno raspoloživa snaga privremeno je bila umanjena za osam do devet gigavata. To povremeno predstavlja čak petinu nuklearne snage koja je Francuskoj tokom leta inače na raspolaganju.
Međutim, osam gigavata manje raspoložive snage ne znači automatski da je toliko električne energije zaista nedostajalo tokom više dana. Pojedini reaktori zbog manje letnje potrošnje, velike proizvodnje iz solarnih elektrana ili zagušenja mreže ne bi ni bez niskog vodostaja radili punim kapacitetom. Prema podacima operatora mreže, Francuska je i tokom toplotnih talasa 2026. godine raspolagala dovoljnim rezervama i ostala neto izvoznik električne energije.
Posledice osećaju i druge zemlje
Za operatore elektroenergetske mreže i trgovce strujom takva ograničenja ipak su veoma važna. Za njih nije presudno koliko je električne energije proizvedeno tokom cele godine, već da li je proizvodni kapacitet dostupan onda kada je potreban.
Iskustva pokazuju da toplotni talasi povećavaju potrošnju struje zbog intenzivnijeg korišćenja klima-uređaja. Pošto su ove godine vrućine zahvatile velike delove Evrope, smanjuju se i raspoložive rezerve iz inostranstva.
Reke se zagrevaju
Nuklearne elektrane posebno pate od niskog vodostaja reka, jer po proizvedenom kilovat-satu moraju da odvode velike količine otpadne toplote. Samo oko trećine toplote nastale u reaktoru pretvara se u električnu energiju, dok se ostatak preko rashladnih sistema oslobađa u životnu sredinu, često u reke ili more. Kada je vodostaj nizak, ista količina toplote raspoređuje se na manju količinu vode, pa temperatura reke brže raste.
Pošto toplija voda sadrži manje kiseonika, zakonski temperaturni limiti štite ribe i druge vodene organizme. Kada operateri leti smanjuju snagu reaktora, to uglavnom nije mera zbog bezbednosti samog reaktora, već mera zaštite životne sredine.
Granične vrednosti i rashladni tornjevi
U situacijama kada postoji opasnost po snabdevanje električnom energijom, francuske vlasti privremeno dozvoljavaju odstupanja od propisanih temperaturnih ograničenja. Tada se stanje vodotokova dodatno prati. To državnoj kompaniji EDF omogućava da kratkoročno proizvodi više električne energije.
Elektrane sa rashladnim tornjevima zahvataju znatno manje vode iz reka i vraćaju mnogo manje toplote u vodotok od elektrana sa otvorenim sistemom hlađenja. Ipak, ni rashladni tornjevi ne čine nuklearnu elektranu potpuno nezavisnom od vremenskih uslova. Primer za to je elektrana Golfeš na reci Garoni, koja leti često ima veoma topao i nizak vodostaj. Zbog toga se i pored rashladnih tornjeva smatra jednom od najosetljivijih lokacija u Francuskoj. U elektrani Šu na reci Mezi reaktori su 2020. godine morali da uspore rad kako ne bi bila ugrožena isporuka pijaće vode u Belgiji.
Kvarovi i remonti takođe smanjuju proizvodnju
Nije svaki pad proizvodnje nuklearne energije posledica vremenskih uslova. Pre četiri godine francuski reaktori proizveli su gotovo 82 teravat-sata manje električne energije nego 2021. godine. Za tu krizu, koja je dospela na naslovne strane novina, bili su odgovorni pre svega problemi sa korozijom izazvanom naprezanjem i odloženi remonti, a ne klimatski uslovi.
Stručnjaci Državne revizorske institucije procenjuju da bi nedostupnost reaktora izazvana klimatskim promenama do 2050. godine mogla da se utrostruči ili čak učetvorostruči. I dalje se ne očekuju masovni ispadi proizvodnje, ali pojedine lokacije mogle bi postati problematične.
Dodatni rashladni tornjevi, dublji sistemi za zahvat vode i bolje planiranje održavanja mogli bi Francuskoj da pomognu da se delimično prilagodi novim uslovima. Međutim, povećanje otpornosti elektrana na vrućine zahteva velika ulaganja i dodatni prostor.
Prilikom modernizacije nuklearnog sektora Francuska planira da više uzme u obzir posledice klimatskih promena. Četiri od prvih šest novih reaktora tipa EPR2 trebalo bi da budu izgrađena na obali, u Penliju i Gravelinu. Samo treći par reaktora planiran je uz reku Ronu, kod Bužea, gde bi rashladni tornjevi trebalo da ograniče zagrevanje reke i potrošnju vode.
Šta je sa izvozom električne energije?
Posledice smanjene proizvodnje u francuskim reaktorima vide se i na evropskom tržištu električne energije. Dana 24. juna, zbog visokih temperatura reka, bilo je ograničeno oko 4,1 gigavat francuskih nuklearnih kapaciteta. Zbog toga je francuski izvoz struje pao na oko tri gigavata, nakon što je samo sedam dana ranije iznosio između deset i dvanaest gigavata. Zajedno sa povećanom potrošnjom električne energije, slabijom proizvodnjom vetroelektrana i većom upotrebom gasnih elektrana, to je doprinelo da cene struje u Francuskoj i Nemačkoj kratkoročno dostignu najviši nivo od januara 2025. godine.
Tokom narednih toplotnih talasa u julu ograničenja su bila još veća, ali su posledice po druge zemlje bile znatno manje. Dana 13. jula bilo je pogođeno osam reaktora ukupne snage 6,3 gigavata, dok su dva reaktora potpuno isključena iz mreže. Uprkos tome, Francuska je izvozila više od deset gigavata električne energije i samo povremeno uvozila jeftinu solarnu i vetroenergiju iz Španije.
Za sada se čini da Francuska uspeva da kontroliše smanjenja proizvodnje nuklearne energije izazvana vrućinama. Da li će se iz toga u budućnosti razviti ozbiljno evropsko usko grlo, zavisiće pre svega od razvoja potražnje za električnom energijom u drugim zemljama, kao i od dostupnosti energije vetra i sunca.
Samo u avgustu: Uštedite tri hiljade dinara na godišnjoj pretplati na digitalno izdanje „Vremena“! _Iskoristite popust ovde i podržite nezavisno novinarstvo.