
Kultura
Subota na Sajmu knjiga u Beogradu, sad i nekad
Prazne su hale Beogradskog sajma iako je pod njima Sajam knjiga i iako je subota, dan tradicionalno najveće posete
Kieran Williams, Václav Havel; s engleskog preveo Luka Šeput; Matica hrvatska, Zagreb, 2026.
U nepreglednoj hrpi studija, biografija, monografija i drugih djela o životu, radu i stvaralaštvu Václava Havela, jedne od najznačajnijih osobnosti naše epohe, koju je trajno obilježio svojom književnom i političkom djelatnošću, knjiga Kierana Williamsa, uglednog profesora s američkog sveučilišta Drake (Iowa), stručnjaka za komparativnu politiku (čijim se ekspertskim uslugama često koristi britansko Ministarstvo inozemnih poslova) i autora više radova o politici i povijesti kulture srednje i istočne Europe, izdvaja se erudicijom, punim poznavanjem ljudi i događaja o kojima piše, svestranom informiranošću i iznad svega kontekstualnom analizom kulture i duha vremena u kojem je veliki češki pisac, disident i kasnije predsjednik Republike aktivno sudjelovao.

POLITIČKA TREZVENOST
Williams je temeljito proučio Havelovu biografiju, a posebno je važno istaknuti da je, uz brojna djela objavljena na tzv. velikim svjetskim jezicima, kao dobar znalac češkog jezika konzultirao i izvornu građu na piščevom materinjem jeziku, tako da u njegovoj knjizi nalazimo niz važnih, a naizgled i manje važnih slika i(li) detalja koji, kada se sastave u mozaik, često u posvema novom svijetlu prikazuju i tumače Vašekov (kako Česi Havela zovu od milja) lik i djelo: privatni Havelov život (mladost, obitelj, odnos sa suprugom Olgom Šplichalovom, ljubavnicama, prijateljima, te umjetničke i političke dvojbe itd.), javna djelatnost, disidentski dani i policijski progoni, montirani sudski procesi i njegovo držanje “pred organima reda i sigurnosti” tijekom služenja višegodišnjih zatvorskih kazni, do prerastanja u neupitnog nacionalnog političkog lidera i preuzimanja (u dva mandata) funkcije predsjednika, prvo Čehoslovačke, a nakon raspada zajedničke države (1993) Češke Republike, kada se i na međunarodnom planu profilirao ne samo kao intelektualna gromada par excellence, već i kao istinski državnik čija se riječ pozorno pratila i slušala u svim svjetskim prijestolnicama moći. Ono što je Tomáš Masaryk značio za svijet u razdoblju između dva svjetska rat, to isto, a možda čak i više, značio je, nakon pada Berlinskog zida 1989. godine i sloma komunističkog imperija, Václav Havel za međunarodnu politiku: neupitni intelektualni i moralni autoritet stečen i potvrđen dugotrajnom disidentskom djelatnošću, političkom hrabrošću i trezvenošću. Da to nisu bile puste fraze, svjedočio je Havel svojim životom, u kojem je bilo puno ljudskih slabosti pa i nedosljednosti, ali koje nikada, ama baš nikada nisu dolazile u koliziju sa njegovom borbom za “opće dobro”. I upravo stoga što nije krio svoje mane, već se s njima nosio na način kako to činimo svakodnevno svi mi – ponekad uspješno, ponekad ne – građani su istinski voljeli Vašeka, jer su bili sigurni da se u njega mogu pouzdati, da ih nikada neće izdati ili prodati, da će im uvijek otvoreno u oči govoriti istinu i da je jednostavno “jedan od njih”, samo sa malo više (ili, ipak, znatno više) intelektualne snage, moralne odgovornosti i državničke mudrosti.
PROBLEMI S BIOGRAFIJOM
Havelova jednostavnost nikada nije bila hinjena, naprosto bio je takav, pivo je nastavio ispijati u svom “bircu” i nakon što je postao predsjednik države, odbijao je policijsku pratnju (iako su ga, naravno, tajne službe po dužnosti, protivno njegovoj volji, morale čuvati), nije se svetio svojim progoniteljima i mučiteljima, družio se s istim ljudima iz disidentskog perioda zazirući od elita svih vrsta, koje je, uostalom, još iz djetinjstva prezirao. Naime, obitelj Havel je između dva svjetska rata pripadala bogatoj i utjecajnoj praškoj eliti i češkoj je kulturi i poduzetništvu dala istaknuta imena (u svom su vlasništvu, između ostalog, posjedovali poznati filmski studio “Barrandov”, kultnu koncertnu i kino dvoranu “Lucerna” u središtu Praga itd.), ali Vašek se pred školskim prijateljima osjećao neugodno i stidio se bogatstva i povlaštenog položaja, ne želeći se na taj i takav način izdvajati od drugih. I ta iskrena skromnost krasila ga je čitavog života, slično kao i njegovog brata Ivana, poznatog matematičara i člana Češke akademije znanosti i umjetnosti. Kako piše Williams u svojoj knjizi: “V. Havelu je njegova biografija stvarala teškoće; u djetinjstvu se sramio što dolazi iz bogate obitelji, a u mladalačkoj dobi, nakon što je Komunistička partija prigrabila vlast, porijeklo mu je zapriječilo put obrazovanju i zanimanju kojim se žalio baviti. S dvadesetak godina, kao već poznati dramski pisac, započeo je pripovijedati priču o vlastitom životu kako bi zadovoljio znatiželjnu javnost, ali činio je to nevoljko, bojeći se da pisac, jednom kada se počne smatrati vrijednim posebne pozornosti, iz vida gubi svijet u njegovim stvarnim dimenzijama”. Osim toga, za cijelo vrijeme bavljenja književnošću živio je u strahu pitajući se: može li, hoće li mu uspjeti izraziti riječima ono što osjeća neposredno i instinktivno, a upravo to ga je trajno nagonilo stvaralaštvu i stalnoj napetosti da dokuči smisao i da nikada ne odustane od propitivanja vlastitih mogućnosti. Na taj način je, uz pomoć nekoliko duhovnih autoriteta i učitelja (filozofi Jan Patočka i Josef Šafařik) kojima se divio, ali čije je ideje kasnije samostalno dograđivao i razvijao, stvorio veliko djelo sastavljeno od tri, recimo to tako, horizonta: neposredne okoline u koju je čovjek “bačen” svojim rođenjem i sazrijevanjem, zatim konkretnog, egzistencijalnog doma (obitelj, prijatelji, zajednica), koji služi kao skriveni okvir života, inspiracija građanske hrabrosti i vrelo solidarnosti, te apsolutnog horizonta iz kojeg potječu čovjekove vrijednosti i svrha. Iz toga je proizlazila kako njegova osobna snaga tako i snaga malene češke i slovačke disidentske zajednice (potpisnici “Povelje 77”), kojoj se u “olovnim godinama” komunizma nalazio na čelu i, u konačnici, s njom izvojevao pobjedu nad jednim od najokrutnijih režima unutar sovjetskog neostaljinskog imperija.
UTEHA U POEZIJI
Obrađujući opsežnu, neistraženu arhivsku građu koja obuhvaća i prve rukopisne verzije Havelovih drama, kao i znatan dio njegove do danas neobjavljene korespondencije, K. Wiliams je napisao koliko intrigantnu, toliko i temeljitu biografiju čovjeka koji je bio i ostao simbolom ljudske hrabrosti i poštenja i za kojeg samo možemo žaliti što nije ovjenčan Nobelovom nagradom (u nekoliko je navrta slovio za favorita za osvajanje nominacije i za književnost i za mir), koju je i više nego zaslužio, ali time nije izgubio na značaju i veličini, samo se Nobelova fondacija osramotila, nažalost ne prvi i jedini put.
Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja i u svakom se autor iscrpno bavi onim segmentima piščeve biografije koji su ga oblikovali i kao osobu, ali i kao umjetnika, disidenta, političkog heretika i na koncu državnika kojem se divio čitav svijet, jer je (u)činio poteze dugoročno usmjerene na smirivanje i rješavanje pitanja i problema, posebice vezanih za Srednju Europu, koji su čitavo stoljeće pa i duže opterećivali međusobne odnose naroda na ovim prostorima, ali prije svega odnose Praga s Njemačkom i Rusijom, državama koje su kroz povijest otvoreno posezale za češkim (i slovačkim) teritorijem i koje su počinile velika zla češkom narodu, posebice tijekom Drugog svjetskog rata, odnosno nakon uspostave komunističkog sustava u Čehoslovačkoj 1948. (koji je trajao sve do Baršunaste revolucije 1989. godine).
U jednom od posljednjih dnevnički zapisa, u knjizi “Molim vas, budite kratki”, Havel se prisjetio Šafařikova tvrdoglavog odbijanja da dovrši esej na kojem je radio gotovo 30 godina i koji je vremenom narastao na 600 stranica, a kada je konačno popustio i pustio ga u tisak, preminuo je. Havel je to protumačio riječima: “Očito, u času kada je dovršio svoje životno djelo, njegov život je izgubio smisao”. Donekle se nešto slično dogodilo i Havelu, tvrdi Williams. Skrhan teškom bolešću, utjehu je pronalazio u poeziji koju je u mladim danima naprosto gutao i neprestano se vraćao stihovima svog omiljenog pjesnika Jiřija Wolkera: “Smrti se ne bojim, smrt nije zla, smrt je samo dio tegobnog života/ ono što je strašno, što je zlo, jest umiranje”.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!

Prazne su hale Beogradskog sajma iako je pod njima Sajam knjiga i iako je subota, dan tradicionalno najveće posete
Rezultati konkursa za programe kulture na izložbi Ekspo 2027 navode na zaključak da su izabrani i vrlo skupio plaćeni projekti promašili temu, kao i da je jedinio bitno da na Ekspu bude nečeg što će organizatori nazvati kulturom

Više od 20 festivala nije održano prošle i ove godine, FCS dve godine ne raspisuje konkurse, Ministarstvo kulture odbija projekte umetničkih udruženja, smena uspešnih direktora a postavljanje ljudi koji ne obećavaju… sve su to dokazi da živimo kulturu destrukcije, pokazuje istraživanje Centra za studije kulture

U bečkoj aukcijskoj kući Doroteum prodata je slika hrvatskog autora Vlaha Bukovca za pola miliona evra, uskoro će biti izložena u Zagrebu, a tamošnja javnost ne zna ime kupca

Predstava „Profesionalac“ igra se 50. put. „Neverovatno je da se za četrdeset godina – od pisanja o tadašnjoj vlasti i komunizmu, malo toga promenilo“, kaže njen autor Dušan Kovačević
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve