Tokom godina vladavine Aleksandra Vučića različite vrste kritika nemačke politike prema Srbiji bile su rezervisane za tabloidnu štampu. U vreme vladavine Angele Merkel to su uglavnom bile kritike nemačke uloge u raspadu Jugoslavije, ali su tekući odnosi uglavnom predstavljani u pozitivnom svetlu. To je period kada je bliskost s bivšom nemačkom kancelarkom predstavljana kao uspeh mudre državničke politike Vučića.
Međutim, nakon par ciklusa promena u vrhu nemačke vlasti, usledili su i daleko oštriji tonovi iz Berlina povodom praktičnog uništavanja demokratskog poretka u Srbiji, piše DW.
Veliki preokret je usledio nakon izbora u Srbiji 2023. godine, kada je Vučić optužio jednu važnu zemlju za brutalno mešanje u izbore. Tim povodom najavio je i pismo – koje nikada nije bilo napisano i objavljeno. Pretpostavljalo se da je reč o Nemačkoj i to je bio signal režimskim tabloidima da pojačaju antinemačku kampanju, koja traje i danas.
Pored novinskih optužbi za navodnu nacističku prošlost pojedinih nemačkih zvaničnika, kulminacija je usledila nedavno tokom posete nemačkih parlamentaraca Skupštini Srbije. Osim još jednom ponovljene optužbe o agresivnom ponašanju Nemačke prema Srbiji, poslanicima vlasti se naročito nisu dopale ocene o nedostatku slobode medija u Srbiji, kao i primedba da se ne može govoriti o ravnopravnosti kada podaci govore da se Aleksandar Vučić u toku ove godine 350 puta pojavio na raznim televizijama.
Potraga za novim neprijateljima
Otišlo se od prijateljstva u ekonomiji s Nemačkom do neprijateljskih odnosa, ocenjuje za DW Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove:
„Trebalo bi naglasiti da srpski vrh i dalje govori kako su to odlični odnosi, ali očito da Vučić na unutrašnjem planu mora da pokazuje zube, i šalje poruku kako neće dozvoliti da bilo ko njemu nešto spočitava. S druge strane, to je i signal Nemačkoj da će predsednik Srbije zajedno sa svojim trbuhozborcima napasti bilo koga u potrazi za novim neprijateljima“, kaže Beširi.
To je samo pokazatelj nedostatka bilo kakve spoljnopolitičke strategije koja se „svela na dnevno- političko šibicarenje“, dodaje Beširi. „U praksi to znači da na jednoj strani kupujete avione, na drugoj poklanjate neke resurse, ili već činite neke druge ustupke, i spoljna politika se tako svela samo na očuvanje gole vlasti“, ističe naš sagovornik.
Pojačana nervoza vlasti
Promena vlasti u Nemačkoj, kao i pobuna studenata i građana, kojoj su veliku pažnju posvetili i nemački mediji, doveli su do nervoze vlasti, ističe za DW Čedomir Čupić, profesor Fakulteta političkih nauka u penziji:
„To kako su nemački parlamentarci vređani i dočekani u Srbiji je politika Aleksandra Vučića. Oni to nikada ne bi smeli da urade bez njegovog blagoslova, a onda on s druge strane dolazi kao neki pomiritelj koji kaže da se on s tim ne slaže i da je to nekakvo solo izletanje. Ti ljudi su ovde došli jer je Srbija zemlja koja želi u Evropsku uniju i normalno je da imaju i neke primedbe“, napominje profesor Čupić.
On smatra da srpska vlast ne misli da je ovakav odnos prema jednoj veoma važnoj zemlji produktivan, ali dodaje da „mi imamo posla s vlastima koje vide svoj kraj i sada zbog toga pribegavaju represiji. U toj borbi za vlast Vučić sada traži podršku i na nekim drugim stranama, recimo u Americi, jer se često čuje kako je Amerika u nekakvom sukobu sa Evropom i EU. Ali, i to je jedna plitkoumna politika srpskih vlasti“, ocenjuje Čedomir Čupić.
Nemačka (ne) ćuti
Srpska javnost je u priličnoj meri uverena da je Nemačka zbog litijuma previše blaga prema režimu Aleksandra Vučića. Taj stav se već dugo provlači kroz opozicione redove, ali Naim Leo Beširi ne misli da je rečnik koji dolazi iz Nemačke blag:
„Postoji očekivanje dela građanstva kako ta retorika mora biti oštrija, ali mislim da to nije realno. Ne možemo mi očekivati od bilo koga u EU da nama ovde menja vlast. Vučić je do sada uradio sve da dezavuiše domaću i međunarodnu javnost. Obećano je članstvo u EU i borba protiv korupcije, a umesto toga smo dobili povezanost vlasti i organizovanog kriminala. Tačno je da je potpisivanje sporazuma sa Šolcom o sirovinama prošle godine došlo u pogrešnom trenutku, ali ipak ne može se reći da zbog toga Nemačka ćuti u ovom trenutku. Kritikama koje su se našle u izveštaju Evropske komisije doprineli su i političari iz Nemačke“, skreće pažnju Beširi za DW.
Vučić ispituje granice
Posebna bizarnost incidenta u srpskom parlamentu je što se on dogodio na sastanku nemačkih parlamentaraca s poslaničkom grupom prijateljstva sa Nemačkom. Umesto prijateljskih tonova, prisutni kažu da se sve završilo prekidom sastanka i psovkama.
Čedomir Čupić smatra da je ovo „prosto namerno izazivanje skandala da Vučić proveri kako će Nemačka i njeni političari reagovati. On tako traži neke šupljine u okviru nemačke politike, igrajući na kartu tamošnje stranačke podele, ali čini mi se da ne shvata da se u toj političkoj kulturi uvažava i onaj ko možda nije trenutno u vlasti. Tako jedan mali čovek sa malim mogućnostima zamišlja da unese nemir u nemački politički život“, napominje profesor Čupić.
Disciplinovanje stranih ambasadora
Očigledno je Vučića posebno zabolela istina o njegovih 350 javnih pojavljivanja u medijima, primećuje Naim Leo Beširi, „što je jasno zabeleženo i u izveštaju Evropske komisije, gde se kaže da Vučić, suprotno zakonima, guši medijsko nebo u Srbiji. Tu se sprovodi jedna užasna propaganda protiv svih kritičara i protivnika režima, kako bi se ugušila svaka pomisao da se vlast ugrozi na fer i slobodnim izborima“.
Disciplinovanje svega u državi je sada dovelo do toga da kada neko iz Nemačke to vidi kao problem, vi imate jednu reakciju koja služi i kao način disciplinovanja stranih ambasada, navodi Beširi. „I Vučić je u tome uspeo, jer se ambasadori u Beogradu sada pribojavaju da javno iskažu svoje primedbe, a poslao je i signal zapadnim prestonicama da mu ne šalju nekoga ko je previše glasan, već one koji će bojažljivo nešto da kažu iza zatvorenih vrata“, zaključuje za DW direktor Instituta za evropske poslove.
BLACK WEEK: Dvadeset odsto popusta na sve pretplate do kraja novembra! Pretplatite se na digitalno izdanje, štampano „Vreme“, bolji njuzleter Međuvreme plus ili podržite naš podkast bilo kojom sumom