img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Povodom knjige

Kako se nekad dobro živelo

01. oktobar 2025, 23:16 Sonja Ćirić
foto: muzej grada beograda
MESTO EVROPSKE SRBIJE: Dvor kneza Mihaila Obrenovića
Copied

Istina je najveća senzacija – jedno je od pravila koje je primenio Nebojša Jovanović u istorijsko-novelističkoj knjizi Dvor kneza Mihaila Obrenovića o vladaru koji je Beograd pretvorio u evropsku prestonicu

O mnogim istorijskim događajima i ličnostima naučili smo u romanima i filmovima a ne u školi. Knjiga Nebojše Jovanovića Dvor kneza Mihaila Obrenovića 1860–1868, nedavno objavljena u “Laguni”, pridružuje se tim izvorima.

...
…

Naša istoriografija se odskora bavi dvorovima naših vladara 19. i 20. veka kao zasebnom temom. Knjiga Nebojše Jovanovića zaokružuje hronološku celinu od pola veka koju je započeo Dvorom kneza Aleksandra Karađorđevića (1842–1858) i Dvorom gospodara Jevrema Obrenovića (1816–1842). Ujedno, ovo je prva knjiga o Mihailu kao čoveku, o njegovoj svakodnevici, običajima na dvoru, ljudima koji ga okružuju. Potrebno je istaći da je su sve ove tri knjige spoj romana i istorijskog štiva.

Knjiga o knezu Mihailu Obrenoviću ima dva dela – prvi je posvećen novelističkoj priči o životu na dvoru kneza Mihaila Obrenovića protkanoj nebrojenim istorijskim činjenicama, a u drugom su navedeni izuzetno korisni podaci koji ovu knjigu čine izvorom za proučavanje: Registar ličnih imena, Spisak izvora u neobjavljenim izvorima, u štampi i u objavljenim izvorima, Literatura i Rodoslovi koji su, ne treba naglašavati, korisni i potrebni i onima koji nisu istoričari.

Autor, objašnjavajući za “Vreme” pomenuto dvojstvo, podseća da kad je “Leopold Ranke u 19. veku određivao dva ključna elementa metodologije istorijske nauke, istraživanje zasnovano na kritici istorijskog izvora i interpretaciju saznanja u pisanoj reči, pod interpretacijom je podrazumevao obavezan književni dar istoričara. Zbog toga mu je, pored ostalog, Vuk Karadžić izgledao kao arhetipski, idealan istoričar, čovek koji savršeno vlada izvorima i kritičkim promišljanjem, sam kao svedok umakao iz Srbije i događaja koje opisuje, i kao čovek koji ima izvrstan književni dar koji se može dopasti svakom čitaocu, neprevaziđen – kako je docnije priznao Ivo Andrić, stil u srpskom jeziku, postavši tvorac srpskog proznog stila.”

Drugim rečima, kaže Nebojša Jovanović, “ako istoričar ima književni dar, njegova interpretacija bilo kog događaja imaće i priču i glavnog junaka. Mi danas imamo mnogo izvrsnih, vrednih istoričara istraživača i vrlo malo pravih pisaca među njima i, na drugoj strani, mnogo svakojakih pisaca istorije koji nikad nisu ušli u arhiv i ne znaju šta uopšte znači pojam kritike istorijskog izvora. Ali to je više do duhovne klime u kojoj živimo nego do metodologije nauke”.

Napominje da su upravo Vuk Karadžić i Leopold Ranke duhovno vaspitali glavnog junaka knjige Dvor kneza Mihaila Obrenovića – problem je bio u činjenici što mu je biološki otac bio Miloš Obrenović. “Ta dva očinstva, duhovno i biološko, odredili su i tip ličnosti kneza Mihaila, do tada najobrazovanijeg i najgracioznijeg srpskog kneza. Njegovo vladarsko delo ostalo je veliko zbog oslobađanja srpskih gradova od turskih garnizona, ali njegova ostavština zapliće maštu svakojakih duhova, od estetičara, urbanista, muzikologa i etnografa do spomeničke kulture i ultranacionalizma. Nacionalisti ga svojataju kao čoveka koji je ispao tvorac srpskog nacionalizma, tvorac srpskog militarizma i tvorac srpskog pretorijanstva.”

Autor ističe da je “knez Mihailo započeo da se bavi i ‘teorijom državnog obima’, kao nijedan vladar pre njega, i time otvorio generacijsko pitanje za Srbe u drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. veka”, ali i pojašnjava da će “mit o nekakvom obećanju granica na Vrbasu i Neretvi, potom na Kupi i rtu Ploče pod imenom Srbije, postati samo pogrešna interpretacija i zloupotreba izvora koje niko nije ni čuo ni zapisao, a u kojim su kao glavni junaci sedeli i razgovarali knez Mihailo i mađarski grof Andraši. Nepoznata činjenica u metodologiji istorijske nauke naziva se ‘prazno mesto’, a ako je ogrnete poznatim činjenicama, da su ta dva čoveka stvarno sedela i razgovarala celu noć pored kamina dvorca u Ivanki, ali bez svedoka, teško ćete razuveriti laika da možda uopšte nisu razgovarali o politici već o ženama. A ako su razgovarali o politici, prvi moderni mađarski premijer grof Andraši mogao je svom prijatelju, ali i zetu Obrenoviću jedino da oda tajnu grofa Buola i maršala Radeckog o ‘kapari za Bosnu’ koja je iz Beča već stigla u Carigrad.”

Upravo opisani primer o “praznom mestu” slikovito je objašnjenje kako se istorijska činjenica nadopunjuje fikcijom a da ni jedna ni druga ne izgube svoj karakter. S tim što je, insistira Jovanović, neophodno poštovati još jedan detalj iz Rankeove metodologije nauke: “treba pisati samo onako ‘kako je uistinu bilo’. Jer, istina je najveća senzacija”.

Dvor kneza Mihaila više ne postoji, srušen je 1904, a nalazio se u nekadašnjoj Terazijskoj ulici koja se tada prostirala do današnjeg Londona, između sadašnjih zgrada Skupštine grada i Predsedništva (vidi “Vreme” od 7. maja 2025). U uvodu knjige Nebojša Jovaović piše da ga je knez Mihailo prvo put video 1859. godine “kad se, zajedno sa ocem, vratio u Srbiju i odmah u njega uselio, kao prestolonaslednik. U narednim mesecima u toj kući je više živeo Miloš kao vladar, a Mihailo je nakratko za svoje lične potrebe dogradio deo Malog dvorca, pored samog dvora, a posle godinu i po dana, po očevoj smrti, vratio se u kuću kao vladar. Dvojica Obrenovića, otac i sin, koji su imali luksuzne palate u Beču, Bukureštu, Hereštiju i Ivanki, potpuno su promenili njen enterijer pregradama ili probijanjem nekih zidova za prostranije salone i unošenjem potpuno novog evropskog nameštaja. Zna se da je knez Miloš prve dve i po hiljade dukata troškova hteo da isplati iz državne kase, ali da je Mihailo to ispravio i platio sa svog računa. Kuća poznata i kao ‘konak’ zablistala je za kratko vreme potpuno novim sjajem.”

Tada je jedna od važnijih odluka kneza Mihaila, piše dalje u uvodu, “bila da dvor zavede i legalizuje u državnom šematizmu, kao zvaničnu rezidenciju ali i kao izraz svoje vladarske moći. Ozvaničio je i odštampao i druge službene knjige vezane za kuću (Dvorski ceremonijal, Dvorska pravila, Dvorske službe). Tako je do marta 1861. godine dvor pretvorio u državnu ustanovu – političku jedinicu – i naredio je da se u tu svrhu sve uredi onako kako su on i kneginja Julija smatrali da treba, ponešto što je postojalo u praksi i od vremena Karađorđevića, a štošta što su njih dvoje viđali na stranim dvorovima pa rešili da prenesu u svoju beogradsku kuću”.

Do kraja knjige Nebojša Jovanović potanko i filmski precizno opisuje život Mihailovog dvora, od međusobnih odnosa u kneževom okruženju, njihove odeće, običaje, hranu, pokućstvo… Kao ilustracija, evo odlomka o ručkovima na dvoru:

“Knez je sedeo u čelu stola a do njega kneginja Julija. Inače, pre Julije, kneginja Persida bila je prva srpska kneginja koja je za obedima sedela uz svoga muža. Tu čast nije imala kneginja Ljubica, do abdikacije kneza Miloša (1839), već ga je dvorila stojeći, ali je kasnije sedela uz sina, maloletnog kneza Mihaila (1840–1842). Taj podatak potvrđuje i Anastas Jovanović u svojoj autobiografiji: ‘Ja sam’, kaže on, ‘onda od knjaginje Ljubice (…) na ručak dvaput pozvat bio. Onda je taj knjaževski ručak bio sasvim građanski, kao u najskromnijoj građanskoj kući. U začelju sedeo je knjaz (Mihailo), do njega s desne strane mati knjaginja Ljubica, do nje sam sedeo ja, do mene stražarni oficir; s leve knjažev dežurni ađutant, pa do njega sekretar knjažev…’.

Za jedan od kasnijih ručkova na dvoru Ilija Garašanin je zapisao da je ‘bio otličan’, a da su i ostala ‘Gospoda koja su imala Gospoju (…) kao takove pozvate na ručak davat…’. Pozvane su najviše zvanice, na čelu sa mitropolitom i svim stranim konzulima. ‘Banda je pred konakom za sve vreme ručka svirala dok se i gosti u jedanaest sati, pred akšam, nisu počeli razilaziti. Sutra će drugi ručak Knjaz dati Gospodi Sovjetnicima, a prekosutra ostaloj nekoj Gospodi, a najposle i svima oficirima. Ovaj današnji ručak bi dobar i svrši se sa dobrim veseljem. Polovina kavaljerista’ je sve vreme ‘pred Knjažeskim konakom’ bilo, spremno da u nekom nepredviđenom slučaju ‘i patrolu po varoši na konjima izdržavaju.”

Dok opisuje Mihailov dvor, Nebojša Jovanović opisuje i tadašnji Beograd – kako je od turskog postajao evropski grad, zato što ga je knez Mihailo, najveći gospodin među srpskim vladarima, dotle doveo. A ti opisi promene grada ka boljem izuzetno prijaju.

 

Ovog oktobra „Vreme“ slavi i časti – čak 35 odsto popusta za naš 35. rođendan! Važi za polugodišnje i godišnje pretplate. Pretplatite se sada!

Tagovi:

Književnost knez Mihailo Obrenović Dvor kneza Mihaila Obrenovića 1860–1868 Nobojša Jovanović
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
Dani nemačkog jezika

Manifestacije

18.april 2026. N. R.

Dani nemačkog jezika – besplatni filmovi, koncerti, kvizovi…

Deset gradova, trideset manifestacija, ulaz besplatan – održavaju se Dani nemačkog jezika u Srbiji

Muzička industrija

17.april 2026. Uroš Mitrović

Presuda protiv Tiketmastera: Da li će pasti cene karata za koncerte

Sudska presuda protiv Tiketmastera, vodećeg igrača u industriji muzičkih događaja, dovodi u pitanje njegovu dominaciju na tržištu prodaje ulaznica za koncerate

Duško Vujošević

Dule Vujošević

14.april 2026. N. M.

Duško Vujošević sahranjen u Aleji zaslužnih građana u Beogradu

Legendarni košarkaški trener Duško Vujošević, koji je preminuo 8. aprila u 68. godini, sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu

Novo atletsko čudo

Atletika

14.april 2026. N. M.

Ko je novi atletski fenomen: Gaut Gaut nadmašio i Juseina Bolta – 18-godišnjak srušio svetski rekord

Od odlaska Juseina Bolta sa atletske staze, sprinterske trke na najvećim takmičenjima nemaju takvu draž kao u vreme rekordera sa Jamajke, ali izgleda da je na vidiku nova zvezda u kratkim trkama i naslednik legendarnog atletičara

Dete s telefonom u ruci

Zabrana društvenih mreža

14.april 2026. K. S.

Australija: Uprkos zabrani, mladi i dalje na mrežama

Mladi u Australiji i dalje imaju pristup drušvenim mrežama uprkos zabrani koju je država uvela

Komentar

Pregled nedelje

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Filip Švarm
Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Andrej Ivanji

Pregled nedelje

Bez organizacije nema pobede

Raspiše li Vučić izbore za leto, studentski pokret i zborovi moraju biti spremni. Iskustva stečena u Kuli, Sevojnu ili Aranđelovcu su dragocena, ali ne i dovoljna. Današnji mali propusti, već sutra mogu biti fatalni. U pitanju je budućnost Srbije

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1840-1841
Poslednje izdanje

Politički preokreti

Univerzitet na crti sa režimom Pretplati se
Izbori u Mađarskoj

Može li se pobediti izborna autokratija

Politički život

Kakve su pouke sa lokalnih izbora

Intervju: Predrag Pega Popović

Jugoslavija je bila velika, ozbiljna zemlja

Duh Vremena: Šest decenija od smrti Ane Ahmatove (3)

Odjek pesme Ane Ahmatove o teškoj epohi i samoći udvoje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure