

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Teško je i nabrojati koliko se plafona obrušilo i šta se još sve srušilo u Srbiji samo od pada nadstrešnice do danas… Razlozi su, kažu sagovornici „Vremena“ u sistemu koji nameće politika, u koktelu javašluka, hitnje i korupcije
Srbija je sedmi mesec u pobuni otkako je nadstrešnica novosadske železničke stanice odnela šesnaest života.
Pobuna nije rezultat „tragedije“ ili „incidenta“ – nego indicija i dokaza da je nadstrešnica pala zbog javašluka, neznanja i korupcije.
Od tada se naređao niz sličnih građevinskih „incidenata“ – pao je deo plafona na Klinici za kardiologiju u Nišu, kao i plafon na Železničkoj stanici u Ćupriji. Prethodno se urušio most za prelazak pešaka kod sela Vlahovo i deo zida u školi u Pećincima kada su lakše povređene dve devojčice.
Urušila se betonska konstrukcija nadvožnjaka na brzoj saobraćajnici Požarevac–Veliko Gradište, padali su plafoni u školama u Užicu i Saranovu kod Rače, na Institutu za javno zdravlje Kragujevac i kod vrtića „Maja“ na Novom Beogradu.
Ludom srećom pod tim plafonima nije bilo nikog ili su oni koji su se zatekli samo lakše povređeni.
A tek ispod površine…
„Sve ovo što nam se dešava i što se desilo – rezultat je preskakanja procedura“, kaže Ana Ferik Ivanovič, predsednica Društva arhitekata Novog Sada, za novi broj „Vremena“ koji na kioske stiže u četvrtak (15. maj).
Gradnja podređena profitu, nestručna lica, često i radnici iz inostranstva koji ne umeju da pročitaju plansku dokumentaciju… ali i odsustvo kontrole – to su glavni razlozi, nabraja naša sagovornica.
I tvrdi – problem je još veći ispod površine. „Iako to često nije tako vidljivo kao kada padne nadstrešnica, infrastrukturni sistemi gradova su kolabirali, i kada je reč o vodovodu, o kanalizaciji, o zagađenju vazduha… Nameće se volja investitora i to se predstavlja kao veliki urbanistički napredak.“
Šta još treba da padne?
Deluje da vlasti u tome nemaju namere da išta promene. Štaviše, u nastupima funkcionera se „incidenti“ poput obrušavanja plafona umanjuju ili čak zataškavaju.
„Putevi su još najsigurniji, jer tu nema šta da padne, ali se otvaraju rupe u koje upadaju kamioni, kao na rekonstruisanom delu auto-puta Beograd-Niš pre neki dan“, kaže nam Danijel Dašić, građevinski inženjer i aktivista iz Niša.
„Isaku Njutnu je pala jabuka, pa je shvatio i opisao gravitaciju. Šta treba nama još da padne da bismo shvatili ovaj sistem i otpisali ga?“
Ceo članak „Život pod nadstrešnicom“ pročitajte u novom broju „Vremena“ od četvrtka (15. maj). Ili se pretplatite na digitalno izdanje.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve