

Bioskop
Komšijski razgovori
Poziv, režija Olivija Vajld, igraju Olivija Vajld, Set Rougen, Penelope Krus i Edvard Norton




Kada grad koji nosi titulu prestonice kulture, Zrenjanin, ostaje bez sredstava za projekte, a Beograd obustavlja sve konkurse, to nije administrativni propust, već politička odluka – ocenjuje Jovana Karaulić docentkinja na FDU u tekstu za „Vreme“
Gašenje konkursa za kulturu u Beogradu i Zrenjaninu ne svedoči o krizi u sektoru, već o nesposobnosti vladajuće strukture da razume osnovnu ulogu kulturnih politika u savremenom društvu.
Kada grad koji nosi titulu prestonice kulture, Zrenjanin, ostaje bez sredstava za projekte, a Beograd obustavlja sve konkurse, to nije administrativni propust, već politička odluka. I to ona najopasnija – odluka da se brisanjem kulture obriše i mogućnost slobodne misli.
Nezavisna kulturna scena
Ovakva odluka naročito pogađa nezavisnu umetničku scenu, koja bez institucionalne infrastrukture i dugoročne sistemske podrške funkcioniše u uslovima konstantne nesigurnosti. I inače, a posebno danas, ona je pod direktnim udarom ne samo zato što je nezaštićena, već zato što je suštinski suprotstavljena logici kontrole, centralizacije i stranačkog kadrovanja koje dominira u kulturnim ustanovama.
S druge strane (a možda i baš zato), nezavisna scena sa svim svojim ograničenjima, ostaje retko autentičan prostor javnog mišljenja i umetničkog integriteta.
Simbolično i stvarno: FEST ove godine nije ni održan. Bitef dobija selektora sa ogromnim zakašnjenjem. Konkursi se gase ili poništavaju.
Sve to ukazuje da kada naiđu problemi, upravljanje poljem kulture i umetnosti se prosto obustavlja. Ovo je, pored nedostatka znanja i kompetencija, proizvod (mnogo puta dokazane) činjenice da kada kultura ne donosi političke poene, ona se prosto prepušta periferiji društvenog života i zaboravu.
Društvo bez kulture
Ukidanje konkursa nije samo pitanje budžeta, to je poruka da u društvu koje gradi autoritarni okvir nema mesta za umetnost koja postavlja pitanja.
A upravo to sektor nezavisne kulture radi: promišlja, propituje, provocira. U tom smislu, napad na nju jeste strateški potez onih koji je ne razumeju ili sa njom nikada ne komuniciraju.
Zato je jasno: nije kultura u krizi. Kriza je u institucijama.
I dok se konkursi gase, festivali brišu, a umetnici guraju ka margini, ono što ostaje kao oblak u vazduhu je pitanje: da li će u Srbiji umetnost preživeti naredni period ove vlasti koja njen razvoj ne sagledava kao javni interes, ne razumevajući ni njenu svrhu, ni njenu vrednost, ni njen jezik.


Poziv, režija Olivija Vajld, igraju Olivija Vajld, Set Rougen, Penelope Krus i Edvard Norton


Vensan Delekroa, Potonuće; s francuskog prevela Olja Petronić; Štrik, Bograd, 2025.


Kieran Williams, Václav Havel; s engleskog preveo Luka Šeput; Matica hrvatska, Zagreb, 2026.


U Beogradu su članovi benda nastupali u dresovima koji su ličili na dresove hokejaške reprezentacije Sovjetskog Saveza. Za vreme koncerta inscenirao je svađu na sceni i potom tuču sa svojom grupom. Šou je završen stvarnim izbijanjem pola zuba Oliveru, koga je udario scenski rekvizit bačen iz publike. Granica između realnosti i performansa kod njega nije postojala. Tako je voleo


Balerina Jana Zimonjić je do visokog plasmana i bronzanog odličja stigla u izuzetno jakoj konkurenciji od 272 kandidata iz celog sveta
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve