Pod šatrom je samo vozilo, pevaljka je bila na zahtevnoj pesmi “Rekli su mi da nisam za nju”, naže rakiju iz plastične čaše, upade u sto, i osećajno nastavi, Rekli su mi da nisam za nju...
Donja Kamenica, dvadesetak kilometara od Valjeva prema Osečini, Loznici. Enteresantno da je Donja Kamenica na višem terenu od Gornje Kamenice, koja je nedaleko. Dok se približavamo licu mesta, od Osečine, u “Slobodnoj vožnji” jezde i šipče autobusi iz Loznice, Malog Zvornika, Ljubovije, Republike Srpske… prema Valjevu, gde je predizborni miting Srpske napredne stranke u liku gospodina precednika Vučića.
PRE NEGO ŠTO SE PREDSTAVIM
Iznad džade, na krivini, crveni transparent “Festival prasećeg pečenja u Donjoj Kamenici”, levo i uzbrdo, zaravan na kojoj crkva. Uz put tezge, palačinjci, razne džidža-midže, još džidža-midža, šećerna vuna, desno velika bela i lučna šatra ispod koje već trese, dalje, po tezgama, krstovi i krstići, brojanice i ogrlice, ukrasne flaše sa svi sveci i anđeli, voćne rakije, liciderska srca i lulice, orasnice… U porti crkve tezga Biljne radionice manastira Sv. apostola Tome, sa Stare planine, tu mandže i melemi, zubna pasta od gline za decu i odrasle, eliksiri protiv hemoroida, kapi za mišićnu masu, imunitet, protiv glavobolje, za miran san, ispiranje usta, prodavačica ponavlja, sve iz manastira, za menopauzu, pluća, plodnost, protiv grčeva, gihta, za štitnu žlezdu, sinuse i prehladu, za sve, jedino nema za ravne tabane.
Na tezge i kupinovo vino, sirup od koprive, vrcani med, sir sa travama… Na centralnom mestu velika i svečana bina, koju krasi grb grada Valjeva, levo natpis Grad Valjevo, desno, za strane goste, piše City of Valjevo. Pozdravimo organizatora Acu, koji se upravo presvuko u belu košulju. Organizator veli, svi će doći, zvao i predsednika Vučića, piso na kancelariju. Od bine, u dva reda, uzbrdo po livadi, dva reda suncobrana ispod kojih posade, svi založili vatru, natakli prasiće na ražnjeve, pa polako okreću. U sve to dominantan Jova, koji u Brankovini organizuje festival gulaša, krupan, na glavi crna šajkača, crna i majica, napred zastava Srbije, ispod Čiča Draža, a pozadi kružni natpis S verom u Boga, za kralja i otadžbinu.
Svaka posada odvrnula muziku, čuješ “Šta se ovo dešava…”, čuješ “Nije majci lako…”, sve obilazi organizator Aca u beloj košulji, zajedno sa pomoćnikom koji imade platneni šešir, naočare, i bledoplavu, tek raspakovanu košulju sa sportskim džepovima. Pod jednim od suncobrana oko zastave, sa natpisom “Srbija – Rusija”, posluje čovek koji veli da tu zastavu nosio na Svetsko prvenstvo u fudbalu u Rusiji. Ima i pesmu o tome, ali mnogo dugačka, može da kaže svoju najbolju pesmu, krenu, Pitaš me sine šta da mi kupiš / levih patika par…
Organizator iznese i turi na stočić, do bine, četiri zlatna pehara u celofanu, od šatre je tuklo, “Prošao sam svet unakrst”, pa se nastavi pevačica u zelene hlače, “Nije bogat koji ima / koji daje, narod kaže, i Bog mu pomaže”. U prasiće upadoše muzikanti, bas i dve harmonike, razvukoše “Ja sam ti lutalica”… Organizator Aca najavi defile, među prasiće, u koloni, krenu dečji folklor, sa bine se javi čuveni Dragiša Simić, pa reče, Dobar dan i pomaže Bog, pozdravimo festival koji živi i traje i čuva srpske običaje… Pa nastavi, Pre nego što se predstavim, ja sam Dragiša Simić, čuvar srpske tradicije, sa nama je profesor Mekić, koji je takođe maksimalan…
foto: d. todorović…krunisani kafedžija Vule…
URAMLJENA PESMA
Priliku da sve otvori, sa košulju kratkih rukava, dobi profesor Poljoprivrednog fakulteta Mekić, pošto je kompletna Gradska uprava Valjeva, do portira, bila na Vučićevom mitingu. Profesor reče, Dragi prijatelji, dobro došli na festival… ovakve manifestacije svi treba da podrže, narod to voli, ovo je nešto posebno… Čuvar tradicije Dragiša mu se zahvali rečima, Alal vera, ovo je bilo profesorski. Na binu stupi folklor iz Osečine, novinaru se primače pesnik Toma Nedić, koji nosio zastavu na SP u fudbalu u Rusiji, pokaza uramljenu pesmu koja sa fotografijom kafedžije Vula. Uze reče, Blagorodno poji svoga blaga čula / sve što s voljom radi trudi se da valja / predodređen odavno za srpskoga kralja…
Krenu defile konjanika, plus kafedžija Vule u fijakeru. Organizator Aca komandova da fijaker priđe bini, iz fijakera izađe Vule i pope se na binu. Čuvar tradicije Dragiša pozdravi šampiona pečenja svih vremena, pozva profesora Mekića da uruči visoko priznanje, Mekić uruči uramljenu visoku zahvalnicu, čestita, reče da je Vulova kafana u Pričeviću širom poznata. Dragiša viknu, Da čujemo Vula, a Vule reče da je on poznatiji po jagnjećem nego po prasećem pečenju, na šta čuveni Dragiša podviknu, Bravo, a Vule se nastavi, Da ovo nastave mlađi!
Dragiša euforično poruči Samo sloga Srbina spašava, Vulu na glavu staviše krunu, obukoše mu plavi plašt optočen sa zlatne rese, pa mu uručiše još jedno visoko priznanje, od Udruženja sportista Valjeva, za sve divne dane i noći provedene u kafani. Na binu izađe pesnik od Osečine Nedić, pokaza uramljenu pesmu sa Vulovu sliku, pa odrecitova, Blagorodno pojiš svoja čula / tek kad upoznaš Vula…
foto: d. todorović…i pevačica kao jahačica; Donja Kamenica, maja 2024.
Nastavi se umetnički program, pevačica iz šatre, u zelenim hlačama i s majicom na bretele, na opšte je veselje ostavila mikrofon i popela se na konja, Vule, sve sa krunom i plavim plaštom, krenu prema svom suncobranu gde su bili stolovi puni pečenja. Kad se primače, muzikanti sa basom i dve harmonike udariše “Pogledajde mala moja”… Novinar iskoristi priliku pita, koliko je, otprilike, uredio i ispeko prasića i jaganjaca, a Vule odgovori, Sve to ide na dušu vas koji ste to pojeli. Još bi pitanje, ima li razlike u pripremi dve vrste pečenja, i tu kralj Vule imade odgovor, dobro jagnje, i dobro prase su osnova, ako to nije dobro, ne može…
Čuvar tradicije Dragiša nije ispušto mikrofon, najavi pehare i priznanja za sve, folklor oplete kolo po livadi, priključi se radosni narod, pod suncobranom kod kralja Vula stolovi su se gibali pod tepsijama pečenja, u čelu dva profesora, sve biraju pauflek i rebarca, a jedan drugom, preko zalogaja, vele, Al’ ga je ispeko, jb mu kevu… na bini krenu dodela pehara i visokih priznanja… Odnekud je praštalo, “Ej riči, riči, riči / primakni se malo čiči / da te čiča kalaiše, od kolena pa naviše”.
Pevaljka u zelenim hlačama je uspešno sjahala sa konja i prihvatila se posla, “Jedna ljuba, jedna žena, ne zove se više mojom…” pa nastavi u pravoslavnom duhu, “Nije bogat koji ima / koji daje, i Bog mu pomaže…”. I u drugoj, beloj šatri, pevaljka, samo čuješ, voziii, krenu, sa puno osećaja, pesma “Rekli su mi da nisam za nju”. Pevaljka naže rakiju iz plastične čaše, upade u sto sa gostima, osećajno nastavi, “Rekli su mi da nisam za nju…”. Bi vreme odlaska, reporter se spusti do džade kojom su se vraćali autobusi sa “Slobodne vožnje” na Vučićev miting u Valjevu, bi slobodan uslika jednu “Lastu”, koja je bila dupke puna.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“To nije običan marš motornih vozila od kasarne do poligona i obratno, ovo je veliki marš skoro između 250 i 300 km u jednom pravcu”, kaže za “Vreme” pukovnik u penziji Najdan Vojinović i, između ostalih, postavlja sledeća pitanja: “Ko je bio sa vozačem u kabini; ko je bio komandant kolone; koliko su vozači bili opterećeni u Batajnici na pripremi tog cirkusa od prikaza; da li su imali redovnu hranu i vodu te lekarski pregled; da li su vozila bila ispravna...” Do izlaska ovog broja “Vremena” nema odgovora. Nadležni na svim nivoima vlasti – civilnoj i vojnoj – ćute. Niko to ne zaslužje, pogotovo ne pet žrtava tragedije kod mesta Ušće koju je izazvalo vojno oklopno vozilo
Osim topovskog udara ili šok-bombe ili šta je to već bilo a što je zvučalo kao “tomahavk”, na pobunjene studente fizički su nasrnuli i neke od njih povredili aktivisti SNS. Glavni nasilnik je bio glomazni grubijan Ognjen Dopuđ, koji je – verovali ili ne – direktor Fonda Evropski poslovi AP Vojvodine. Dvoje povređenih studenata potražilo je medicinsku pomoć u Urgentnom centru. Posle svega, organizatori izbora za filozofski studentski parlament izjavili su da je izborni proces prošao “bez incidenata”. Bomba je valjda sastavni deo izbornih aktivnosti, kao i mlaćenje studenata
Pod teretom afera koje se neprestano nižu, nekako ne primećujemo da je ova vlast do sada pravila razne čudne spiskove organizacija, pojedinaca, stranaca, a pokušala je da popisuje i decu. Represivna mašinerija radi, a građane, izgleda, štiti samo nesposobnost onih koji mašinom upravljaju
Izdaje se rekordni broj građevinskih dozvola, širi se Beograd na vodi, gradi se Ekspo, betoniraćemo svaki pedalj slobodne površine, čak i kad broj stanova premaši broj stanovnika
Republički geodetski zavod Srbije saopštio je 20. septembra, da ostvaruje izvanrednu efikasnost u komunikaciji sa građanima i da je samo u roku od dva dana odgovorio na gotovo 190.000 pitanja građana putem aplikacije ePrimedbe. Nebojša Pejčinović, sekretar Sindikata “Nezavisnost” RGZ za “Vreme” upozorava da se tu pre svega radi o nezadovoljnim strankama
„Otvaranje" nove glavne autobuske stanice u Beogradu bio je još jedan fijasko gradonačelnika Aleksandra Šapića, znak da ga je imenjak mu Vučić „pustio niz vodu" i da je u sukobu dvojice bivših funkcionera Demokratske stranke pobedu odneo Goran Vesić
Ministarka za brigu o porodici Milica Đurđević Stamenkovski u istoj je nedelji pozvala građanstvo da se razmnožava i poslala poruku da državu Srbiju nije briga za decu žena ubijenih u femicidima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!