“Fijasko, nezapamćen fijasko! Ne zna se šta je gore – da se kaže da je srpski obaveštajno-bezbednosni kompleks sprovodio takvu operaciju, ili da mu je tolika količina ljudi, oružja i opreme promakla, i to na Kosovu koje je već decenijama prioritet za sve naše službe, pa još u delu naseljenom Srbima. Ne zna se koja je gora perspektiva tog fijaska – spoljnopolitička, bezbednosna, operativna, taktička, medijska, ljudska…
Namerno kažem ‘kompleks’, a ne ‘sistem’, jer tu više sistema nema: političkousmeravajuća, izvršna i kontrolna komponenta, koje svaki sistem mora da ima, kod nas su pomešane u jednu sveznajuću i sveradeću tačku. Tako je političkom vrhu zemlje nemoguće da uverljivo poriče (tzv. plausible denial) znanje o bilo kojoj operaciji, pa i onoj koja ispadne naopaka i nedopustiva, jer najviši funkcioner(i) godinama pričaju kako o svemu, do najsitnijih detalja, sami neposredno odlučuju; čak i formalno sa mesta operativnog koordinatora službi na kom se smenjuju glavni političari vladajuće stranke. Dalje, izvršna komponenta nepostojećeg sistema je pokazala odsustvo ne stručnosti, jer toj reči nema ni izdaleka mesta, već najelementarnijeg znanja o izvođenju operacija. Kome bi moglo pasti na pamet da se u mestu veličine Banjske neće primetiti ne motorizovana jedinica sa celim arsenalom, već i jedan jedini novi čovek? Da ne pričamo da se čini da je Kosovska obaveštajna služba sve unapred znala, i samo nije računala da će naoružani ljudi biti toliki amateri da pucaju na policijsku patrolu! Na kraju, od kontrole i nezavisnog nadzora već odavno nema ni ‘k’, pa nema ni ko da valjano analizira ovu tragičnu sramotu, ili sramotnu tragediju, i izvuče neke pouke za budućnost.
Konačno, odgovornost za smrt ljudi je ogromna. Za šta pogiboše ti mladi ljudi, koji su, bez obzira na sve, sigurno bili uvereni da rade u nacionalnom interesu? Šta je dobro ispalo od svega toga, za šta su to potrošeni njihovi životi? Jedino bi možda neka trunka utehe za njihove porodice mogla da bude kada bi njihova smrt bila prelomni trenutak da srpski bezbednosni sektor krene da se diže iz ovog pepela i praha i krene sasvim drugim pravcem.”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Rumunska partija pozvala je sve pripadnike nacionalne manjine, kao i celokupnu javnost, da prepoznaju važnost ovog trenutka i da na predstojećim parlamentarnim izborima svoj glas daju listi „Studentska lista - Studenti pobeduju"
Kolona koja je krenula od Rektorata stigla je do sedišta Republičke izborne komisije. Ispred ulaza, studenti su uz trubače zaigrali kolo. Neuobičajena atmosfera za predavanje izborne liste: bez usiljenosti, klasičnih političkih govora i naučenih stranačkih koreografija. Više je ličilo na spontano slavlje nego na početak zvanične izborne procedure. Kutije su zatim podigli predstavnici studenata sa svih univerziteta u Srbiji. Pored njih se nalazila maketa beogradskog Pobednika, koji je takođe držao kutiju sa potpisima. Potpisi više nisu izgledali kao mrtvo slovo na papiru. Ljudi koji su ih nosili govorili su da pred sobom nose nadu čitave Srbije
Odluka studentskog pokreta da svoju ogromnu društvenu energiju prevede u izbornu politiku trenutno je najvažniji politički eksperiment u Srbiji, ako ne i šire
Naši političari nisu profesionalni, već hronični političari. Hajde da im u Skupštini ponudimo obrazovni program. Možda zvuči detinjasto, ali ako ljudi sa ove liste pokažu zbog čega su tu i budu vodili računa o tome šta govore, nisam siguran da rijaliti može da pobedi
Katarina Popović, profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu
Treba da budemo budni i spremni da branimo izbornu volju, ali masovna izlaznost i ubedljiva pobeda Studentske liste to će uraditi na najbolji način. Studenti imaju rešenja, čak i kada javnost o njima nije obaveštena – priroda izborne kampanje zahteva da se sve ne otkriva. Imaju scenario A, B I C za izborni dan i vreme posle njega; planiraju i – pošto su pametniji, oni ne popuštaju, već se organizuju. Nemam nikakvih sumnji u pobedu Studentske liste na ovim izborima
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Da li je moguće da BIA, VOA, VBA, ali i MUP Srbije nisu imali nikakva saznanja o grupi iz Banjske? Još gore je ako u njima postoje divlje i interesne frakcije, koje iz svojih računica nastoje da podmeću jedna drugoj. A tek pogubno bi bilo da je u pitanju “državna operacija” čiji je tok krenuo naopako a sada se svi sklanjaju, beže i prave blesavi. Da li je naoružanoj grupi na severu Kosova bila obećana pomoć i od koga? I još nešto: mnogo toga deluje prema receptima sa početka ratova u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina prošlog veka. Sve službe u regionu su se time bavile, a Državna bezbednost MUP-a Srbije sa najvećim uspehom
Ova država je objavila Dan žalosti a da nije pomenula imena poginulih, niti objasnila okolnosti pod kojima su stradali. Poslednjih trideset godina smo mnogo puta gledali te medijske krokodilske suze, a prvo mi na pamet padaju nastradali mladići u kafiću Panda, koji su ubijeni pod nerazjašnjenim okolnostima. Za vlast je najvažnije bilo da se odloži fudbalski derbi u Beogradu, verovatno zbog pogrdnog skandiranja Vučiću. Neverovatno je da nekoliko dana u medijima vlada gromoglasna tišina