
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
fotografije: r. čoban
Iako je Mađara u Srbiji 69.457 manje nego na popisu 2011, delovanje Fondacije Prosperitati i ostalih mehanizama Vlade Mađarske moglo bi da dovede do toga da u Vojvodini uskoro situacija bude slična onoj pre 120 godina – Mađara neće biti mnogo, ali će biti vlasnici zemlje, fabrika, hotela, vinarija... U tom kontekstu, već se polako naziru prezimena novih Rohonjcija, Karačonjija i Marcibanija
U dvorištu rimokatoličke crkve u centru Bečeja nalaze se dva spomenika. Na onom novom, napravljenom od crnog mermera vidi se mapa “Velike Mađarske” od 64 županije. Natpisi su na mađarskom: “Versaj 1920. – Bečej 2020, i “Zato što nikad nećemo da zaboravimo!”
Čini se da političke i društvene elite u Beogradu ali i u Novom Sadu nemaju najbolji pregled onoga što se dešava na terenu u Vojvodini, posebno u Bačkoj. A događa se to da su se proteklih 13 godina, od ponovnog dolaska Orbana na vlast u Budimpešti, ulaganja države Mađarske u sredine sa mađarskom većinom u Vojvodini intenzivirala u toj meri da neki Srbi u Bečeju imaju utisak da država Mađarska više vodi računa o njegovom komšiji Pišti nego država Srbija o njemu. Zato se sve češće pominje famozna Fondacija Prosperitati preko koje država Mađarska ulaže u svoje zemljake u susednim zemljama. Kako je Srbija najsiromašnija od svih tih zemalja u kojima Mađari danas žive – a ima ih još u Sloveniji, Hrvatskoj, Rumuniji i Slovačkoj – pomoć Fondacije Prosperitati i ostalih sličnih fondova koji dolaze iz Mađarske najvidljivija je upravo kod nas.
Na tu temu, političke stranke u Srbiji se do sada nisu oglašavale. Međutim, saopštenje Vojvođanskog kluba prošle nedelje izazvalo je pažnju javnosti. Njegovi autori se pitaju da li je to “Vučić predao Vojvodinu Orbanu”, i kažu: “Po ko zna koji put ponavlja se scena u kojoj visoki mađarski zvaničnici bez stida drže govore sa ‘velikom Mađarskom’ u pozadini. Ovaj put je to uradio Peter Sijarto, mađarski ministar spoljnih poslova. Na toj mapi, Vojvodina nije deo Srbije, već ‘velike Mađarske’. Podsećamo da je šal sa mapom ‘velike Mađarske’ nosio i premijer susedne države Viktor Orban, veliki prijatelj predsednika Srbije Aleksandra Vučića i njegov politički partner na putu potpunog urušavanja demokratije u obe države. Orban je u još nekoliko navrata “nastupao” na sličan način i otkrivao spomenike sa mapom ‘velike Mađarske’”, saopštili su iz Vojvođanskog kluba i ostali bez odgovora sa bilo koje strane.
OBNOVA I IZGRADNJA
Na ulazu u selo Doroslovo kod Sombora nalazi se katoličko svetilište posvećeno Bogorodici u koje dolaze hiljade vernika iz cele Vojvodine ali i Mađarske i Hrvatske. Crkva i objekti za hodočasnike sveže su okrečeni i lepo uređeni, a tu je potpuno novi ivent-centar, svom u staklu i mermeru. Ispred je plakat koji obaveštava da će se tu održati “Agrofestival” sa sledećim programom: Dečija igraonica, folklor, nastup orkestra Roberta Kutija, koncert Zvonka Bogdana i na kraju izložba agro-opreme i mehanizacije. Na ulazu u ovaj reprezentativni objekat tabla koja kaže da je reč o investiciji Vlade Republike Mađarske.
U Bačkoj Topola nalaze se prestižna Fudbalska akademija i stadion lokalnog kluba TFC. Oba projekta investicija su Vlade Republike Mađarske, odnosno u ovom slučaju Fudbalskog saveza Mađarske. Sve je besprekorno čisto i uređeno, trava propisno podšišana na terenu i izvan njega. Da li bi danas Bogdan Dunđerski, da ponovo piše svoj testament, ostavio Dvorac Fantast Fondaciji Prosperitati, a ne Matici srpskoj? Naime, ova druga je nezainteresovana za rešenje problema tog bisera naše kulturne baštine koji već više od dve godine stoji pod ključem i propada, o čemu je “Vreme” pisalo u više navrata.
Gledano sa strane, nema se šta zameriti onome što Orban radi u Vojvodini: loptu u Fudbalskoj akademiji u Bačkoj Topoli ganjaju podjednako i mladi srpski igrači kao i njihovi vršnjaci mađarske nacionalnosti; pored rimokatoličkih i protestantskih crkava obnavljaju se i sinagoge, čime Mađari ispravljaju velike istorijske nepravde nanesene Jevrejima u Vojvodini.
Sinagoga u Subotici je obnovljena sredstvima Vlade Republike Mađarske, i svako ko je u nju ušao u proteklih par godina mogao je da potvrdi da je to danas jedan od najlepših enterijera u Srbiji. Sredstvima iz zvanične Budimpešte obnovljena je i Mala sinagoga u Senti koja je uz subotičku, novosadsku i apatinsku jedina preživela od ukupno 76 jevrejskih bogomolja koliko ih je do Drugog svetskog rata bilo u Vojvodini. Sinagogu u Senti izdvaja i to što je jedina prostala sefardska bogomolja u Vojvodini.
Ono što je jako važno kod svih pomenutih restauracija ali i novih gradnji koje se izvode sredstvima Vlade Mađarske jeste da su zadržali nadzor. Zato, za razliku od brojnih investicija lokalnih samouprava, Vlade Srbije i Pokrajinske vlade gde pločice počinju da otpadaju posle dve godine a komadi maltera već za tri, ovde je kvalitet radova prema evropskim standardima.
“Mađari su od rodne kuće braće Tan u Bečeju napravili interaktivni muzej posvećen ovoj dvojici slavnih žitelja grada na Tisi – Mor je bio slikar, Karolj naučnik”, kaže Zoran Subotički, jedan od najupornijih boraca za očuvanje nasleđa Dunđerskih u Vojvodini. “A šta smo mi Srbi uradili sa zaostavštinom našeg Dunđerskog? Dvorac Fantast propada a u kući Bogdana Dunđerskog je otvoren kafić koji čak ne nosi njegovo ime nego se zove ‘Baron’, po baronu Joviću, drugom velikom bečejskom Srbinu kome se takođe nismo odužili na pravi način.”
Osim gradnje fudbalskih akademija i stadiona, te restauracija zgrada i muzeja, Vlada Mađarske pomaže mladim poljoprivrednicima da kupe zemlju, traktore i druge mašine, gradi hotele, sufinansira podizanje ili kupovinu fabrika, kuća, vikendica… Na pokrajinskom i državnom nivou to se vidi i kroz ekspanziju mađarske OTP banke, koja je od Grka kupila Vojvođansku banku i postala vlasnik značajnog broja aseta u Pokrajini ali i Beogradu. Mađarske, neki će reći “Orbanove” firme, kupile su i neke druge velike sisteme poput GTC-a.
ALMOŠEV SAN



Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve