Darko Dimitrijević, urednik Radio Goraždevca, kaže da je Srbima uskraćena šansa za jednakost, multietnički život se promenio nagore, imovina se sve češće uzurpira, a kada se i vrati, nađe se neko da optuži vlasnika za ratne zločine
Uskoro, 17. februara, navršiće se petnaest godina od kako su vlasti u Prištini proglasile nezavisnost. Stotine naziva ulica i trgova su promenjene: u albanskim sredinama vijore se zastave Kosova i Albanije, a u srpskim enklavama i severnoj Mitrovici boje Srbije. Preko 1600 spomenika podignuto je kako bi se odala počast ratu 1998–1999, a na desetine spomenika borcima protiv nacizma i fašizma tokom Drugog svetskog rata srušene su ili oskrnavljene. Svega jedanaest spomenika podseća na doba socijalizma.
foto: marija janković…i Priština
U restoranima i kafićima u Prištini meni je na albanskom jeziku. Često nema ni na engleskom. Za pripadnike albanske zajednice odavno ne postoji pitanje da li žive ili ne žive u delu Srbije; postoji samo frustracija što razvod nikako da se okonča kako bi na dnevni red došla druga pitanja.
Upravo nezadovoljstvo zbog načina kako je većinsko albansko rukovodstvo zajedno sa međunarodnom zajednicom upravljalo Kosovom omogućilo je pre tačno dve godini stranci Albina Kurtija Samoopredjeljenje (Vetevendosje) da na izborima osvoji 50,2 odsto glasova. Kurti je tada obećavao da će voditi borbu protiv korupcije stare garde ratnih veterana.
“I dalje blizu 40 odsto stanovnika Kosova podržava Samoopredeljenje. Ali ta podrška opada, jer se jako malo toga promenilo: obrazovanje tone, kao i zdravstvo, a socijalne politike nema jer se odustalo od ekonomske transformacije”, kaže Visar Imeri, bivši predsednik Samoopredeljenja, sada izvršni direktor Instituta za socijalna pitanja “Musine Kokalari”.
Oligarhija je i dalje na ključnim pozicijama, smatra Imeri. Postupci se vode samo protiv “malih igrača”, a obećan interni dijalog sa Srbima svodi se u javnosti na intervencije policije.
“Albin Kurti ne pokazuje Srbima da je i njihov premijer”, ocenjuje Imeri. “On nema dovoljno poluga i podrške da sprovede politiku koju je zamislio. Disfunkcionalna administracija zapošljava četvrtinu radno sposobnih a i dalje je u rukama onih koje je stara garda zaposlila samo iz stranačkih ili etničkih razloga, ne vodeći računa o sposobnosti. Takođe, Kurtija su napustili brojni bliski saradnici zbog njegovog nepoverljivog karaktera, teškoće da delegira i opšte tendencije da odlučuje sam.”
U takvom kontekstu, srpskoj zajednici nikada nije bilo gore od kako se rat okončao, izuzev 2004. godine.
“Pravni okvir za zaštitu manjina je napredan, ali se posle petnaest godina u velikoj meri ne poštuje zbog nedostatka političke volje”, kaže Marija Radulović, zamenica zaštitnika građana.
Manjina od ukupnog broja Srba na Kosovu živi u urbanoj sredini. Blizu 30.000 ih je severno od Ibra uz Gračanicu i Štrpce. U Prišini, Peći i Prizrenu prebrojavaju se na prstima dve ruke. Ostalih oko 80.000 žive u takozvanim enklavama.
“Geto je adekvatniji naziv, jer živimo odsečeni od sveta. Kada gostuje pozorišna predstava u raspadnutom Domu kulture, svi dođu, željni urbanog života”, kaže Darko Dimitrijević, urednik nezavisnog Radio Goraždevca, insistirajući da je uskraćena šansa za jednakost, da se multietnički život promenio nagore, imovina sve češće uzurpira, a kada se vrati, onda se nađe neko da optuži vlasnika za ratne zločine, kao što se desilo Miodragu Đokoviću u selu Vitomirica.
“Srbi žive između dve vatre. Većina albanskog stanovništva negira srpsku tradiciju, a smetamo i Beogradu koji računa da nas za par decenija više neće ni biti južno od Ibra. Zato se ne slušaju intelektualci sa Kosova, nego imenuju poslušni članovi Srpske liste”, zaključuje Dimitrijević. Rezultat ove politike je da je 2000. u Goraždevcu bilo 1200 stanovnika, a sada jedva 750.
Selo Osojane je na tridesetak kilometara od Goraždevca i broji oko 500 stanovnika. Svi Srbi su ga napustili 1999, ali su se vratili 2001. Tada je bilo 80 dece u školi, a sada ih je 45.
Tridesetogodišnji Danilo Đurić povremeno radi kao vodič na Via Ferrati, kod Zubinog Potoka, i komponuje rep hitove vičući “ovde ne možeš da dišeš, poštenje je blam”: “Srbi južno od Ibra su hteli da se integrišu u Kosovo. Imali smo nadu da će biti bolje sa dolaskom Kurtija. Ali svaki dan je gore. Srpska lista je kriminalna organizacija koja nas koristi kao pione u pregovorima, a Priština hoće da nas se otarasi, opsednuta kontrolom Severa. Mi ćemo biti kolateralna šteta ako se dogodi sporazum.”
Ana Gašić, Danilova sestra, predaje likovno u enklavama. Za ovu mladu majku trogodišnje ćerke, najteže je vaspitavati decu da ne odrastaju u mržnji, jer nikada nije bilo manje kontakata između albanske i srpske zajednice. “Susrete uglavnom organizuju međunarodna zajednica i civilno društvo, a Srbi se prepoznaju po blatu na cipelama”, izgovara gorko direktor Doma kulture u Gračanici, pesnik Živojin Rakočević. On je uspeo da sakupi fantastičan fond slika, skulptura, da ohrabri umetničke duše rasejane po enklavama, obnovi bioskopsku salu, organizuje izložbe… Ne bi li se bar malo doživela urbana atmosfera.
Na pitanje šta preduzima da Srbi kao i sve ostale zajednice Kosova gledaju na Prištinu kao na svoj grad, Perparim Rama, gradonačelnik od 2021. iz Demokratskog saveza Kosova (LDK), tvrdi da radi na tome da se svi uključe u ambiciozne planove razvoja grada i da je mnogo puta pozvao predsednicu opštine Gračanica Ljiljanu Šubarić, ali da se nije odazvala.
“Budimo realni, da bi se svi osećali sigurno, potreban je sporazum između Beograda i Prištine”, kaže ovaj arhitekta, rođen 1975. godine a koji se vratio iz Londona gde je živeo od šesnaeste godine. Čekajući taj trenutak, Rama brendira Prištinu ističući primere jugoslovenske brutalističke arhitekture kao što je Biblioteka, delo arhitekte Andrije Mutnjakovića. A sa urbanističkim haosom se hvata u koštac savremenim pristupom.
“Imali smo besomučnu gradnju koja je imala za osnovu urbanističke planove za 1,2 miliona stanovnika, a ima ih svega 300.000”, kaže Rama. “Rasterećujemo saobraćaj u centru grada davanjem prioriteta javnom prevozu i kreiranjem pešačkih zona, biciklističkih staza, 600 besplatnih parking mesta na punktovima kružnog puta…”
Da li će takva politika, koju propagira novi lider LDK Ljumir, takođe povratnik iz Londona, biti dovoljna da zaustavi odliv stanovništva, pogotovo ako dođe do liberalizacije viza?
Ako je suditi po rečima Visara Vokrija, programskog direktora Instituta “Riinvest”, teško.
“Inflacija dostiže 12 odsto, jaz između siromašnih i bogatih je sve veći, neformalna ekonomija predstavlja trećinu ukupne ekonomije, kapitalne investicije su stale, a rast je svega 3,2 odsto, i nema jasnih strukturnih promena koje bi odgovorile izazovima”, zaključuje Vokri.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
U danu kada je trebalo da se govori o rešenju za Kosovo, naročito u kontekstu Kurtijeve odluke da prihvati EU platformu onako kako je bila predložena još u septembru 2022, Aleksandar Vučić je priču pomerio ka izborima i ka tome da li su mu socijalisti Ivice Dačića lojalni ili ne
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!