Potvrdu o držanju reči može dobiti samo 2008. godine, u vreme raskola radikala, kada je najavio da se na neko vreme povlači iz politike. Doduše, i tada je to potrajalo desetak dana
Na sam pomen o podnošenju ostavke Aleksandra Vučića, prvi čovjek izvršnog odbora Srpske napredne stranke Darko Glišić odreagovao je riječima da će, ako do toga dođe, to biti “kraj SNS-a”, “kraj karijere” koju je ova partija imala na srpskoj političkoj sceni, kao i “najgori mogući scenario za Srbiju”. U podršci mu se pridružio i ministar finansija Siniša Mali, dodajući da je samo sa Vučićem na čelu moguća pobjeda. Uvertira za najnovije dobacivanje ostavkom između predsjednika Republike i njegovih partijskih drugova bila je navodna rasprava o (ne)prihvatanju francusko-njemačkog predloga na sastanku najviših funkcionera naprednjaka. Vučić je, prema pisanju Pinka, ustao i napustio sastanak uz opasku da “ako narod odbije”, kao i u slučaju da “neko misli da treba ekonomski uništiti zemlju”, on će vođenje “prepustiti pametnijima od sebe”.
Dosadašnjih najava prepuštanja i ostavki bilo je mnogo, ali se u stvarnosti realizovala samo jedna, i to djelimično. Politikolog Cvijetin Milivojević izjavio je u ponedjeljak za agenciju Beta da je prebrojao dvadeset dva Vučićeva najavljivanja povlačenja, i to samo sa mjesta predsjednika stranke. Ovo su samo neka od njih.
Davne 2004. godine Vučić prvi put najavljuje povlačenje iz politike, u slučaju da na izborima za gradonačelnika Beograda bude poražen od kandidata Demokratske stranke. Godinu dana kasnije, u TV duelu sa Draganom Đilasom objašnjava da, uprkos porazu, obećanje nije održao samo radi “opšteg interesa”, ali da će se ovoga puta povući ako Đilas ne bude odgovarao za optužbe za koje ga je tada teretila Srpska radikalna stranka. Potvrdu o držanju riječi može dobiti samo 2008. godine, u vrijeme raskola radikala, kada je najavio da se na neko vrijeme povlači iz politike. Doduše, i tada je to potrajalo desetak dana. Mogući razlaz sa politikom sljedeći put pominje već 2014. godine, navodno u slučaju da do kraja njegovog premijerskog mandata “ne uspeju reforme”.
Početkom 2017. godine, rekao je da bi poraz kandidata SNS-a na predsjedničkim izborima povlačio i njegovu ostavku na mjesto šefa Vlade. Međutim, da ne rizikuje, izgurao je Tomislava Nikolića iz predsjedničke trke i sam se kandidovao.
Krajem iste godine rekao je za Blumberg da su šanse 99 odsto da neće trčati po drugi put za predsjednika države, ali je u aprilu ove godine taj jedan odsto ipak prevladao. Takođe je po prvi put obećao da će se povući sa mjesta prvog čovjeka naprednjaka, a za rok izabrao deseti rođendan partije. Godine 2018. izjavio je da će još “maksimalno godinu dana” biti na čelu stranke. Kada je postojanje SNS-a zašlo u jedanaestu godinu, rok je produžio do decembra, a pominjao je i povlačenje sa političke scene. Mada, nije precizirao kada, tako da tog puta suštinski nije ni pogazio riječ.
Krajem iste te 2019. godine rekao je da, uprkos pritiscima stranačkih kolega, “nema nameru” da se još jednom kandiduje da bude na čelu stranke. U maju 2020. godine za odugovlačenje i kašnjenje sa ostavkom okrivio je koronu, pa dodao da se do kraja godine povlači sa mjesta predsjednika SNS-a, kao i da se “nada” da neće biti kandidat na predsjedničkim izborima 2022. godine. Dva mjeseca kasnije, vjerovatno zaboravivši šta je nedavno rekao, ponovo je govorio o povlačenju sa čela partije, dodajući da će “uskoro” biti samo predsjednik države.
Na proslavi trinaeste godišnjice postojanja partije, krajem novembra 2021. godine, najavio je da će na njenom čelu ostati do izbora kada “dolazi vreme za neke mlade ljude”. Mjesec dana kasnije, dodao je da će u maju objasniti zašto se povlači sa mjesta prvog čovjeka partije. Kako i inače kada govori o rokovima Vučić zvuči prilično neodređeno, tako se ni ovoga puta nije povukao. Prošli su i izbori, kao i maj, barem te godine, ali objašnjenja, kao ni ostavke, nije bilo. Tri mjeseca prije izbora, javnosti je iznio dilemu da nije siguran da li će biti nosilac izborne liste ili predsjednički kandidat, ali da će “neko drugi” predvoditi njegovu stranku. Na kraju je bio i jedno i drugo, ali i treće.
Posljednjeg dana marta izjavio je da je deset godina na čelu stranke “dug period”, kao i da se povlači nakon izbora, ali da će pomoći prilikom formiranja vlade. Posljednji konkretan rok za povlačenje sa mjesta predsjednika SNS-a dao je u prvim danima nove godine, kada je naglasio kako “uskoro više neće biti” na njenom čelu. To će biti početkom sljedeće godine. Još jednom je obećao Vučić.
Dani “otvorenih vrata” za različite bezbednosno interesantne osobe traju i nije baš do kraja jasno ko kontroliše taj sektor. Moguće je da se radi kao i u spoljnoj politici – hapsi se na sve strane, pušta se na sve strane, u zavisnosti od datog političkog momenta – pa se tako u istoj nedelji ovaplote na strani režima Radoičić i Nedić, a hapse se ruski špijuni koji se obučavaju i uzgajaju u Srbiji
Jasno je da je režim u nokdaunu, no da li se i druga strana čvrsto drži na nogama? Tu je i tema o kojoj se u ovom malom delu slobodne javnosti vodi žustra diskusija: da li treba proširiti front borbe, kako kreirati odnose između nestranačkog studentskog bloka i opozicionih partija, kao i u koliko kolona antivučićevske snage treba da izađu na izbore kada oni budu raspisani
Batinaši su pred kordonom policije počeli da dave studenta, građani su vikali, “Vidite li šta mu rade”, žandarmerija se nije pomerila
“Prvi potez posle smene vlasti mora biti da se podvuče crta, da se tačno kaže koliko se duguje, koliko je fiktivno ljudi bilo zaposleno, koliko je službenih vozila korišćeno, koliki su minusi gradski preduzeća, ko su podizvođači…”, kaže Stefan Simić navodeći da je ozbiljan problem Grada danas – netransparentnost. “Imamo projekte poput ‘Obezbeđenje Beograda’ … Od dobre ideje nastane sumnja jer je sve netransparentno – ko su ljudi koji su zaposleni, koje su njihove kvalifikacije, kako funkcioniše sistem nadzora, gde se skladište snimci, da li postoji prostor za zloupotrebu? Ništa od toga ne znamo iako svakodnevno postavljamo pitanja”
Naizgled bezazlena i nezahtevna reč “koordinacija” probudila je mnoge duhove, pojavila se kao bauk i nadvila nad Srbijom. Sve sile stare i nove Srbije “sjedinile su se u svetu hajku protiv tog bauka”
Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga
To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena
Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom
Kriminalni klanovi, tajne službe, režimski batinaši
Ko sve vršlja po Srbiji Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
Na polovini jedanaeste godine na vlasti, Vučić je priznao da ekonomski uspesi kojima se hvali svakoga dana preko medija mogu u trenutku da nestanu ako budemo nastavili da zatežemo oko Kosova. Inače, predsednik Srbije i njegov režim do sada su govorili drugačije veličajući svoje znanje i posvećenost radu, hvaleći Rusiju i Kinu, minorizirajući i prećutkujući ulogu Evropske unije. Uglavnom, eto narodu pa nek bira: Kosovo ili bezvizni režim, Kosovo ili strana ulaganja
Kada bi kriza na terenu dostizala svoje maksimume i to se završavalo privremenim dogovorima, ali sa različitim tumačenjima, usledio bi jači diplomatski talas poziva Prištini i Beogradu – da se okrenu ovom predlogu francuskog predsednika i nemačkog kancelara
