Bivši predsednik Aleksandar Vučić kampanjom ide uz svu silu i nasilje – a kuka da su on i njegovi žrtve.
To je naslovna tema novog „Vremena“ koje je na kioscima od četvrtka (8. oktobar).
Protivnici vlasti su predstavljeni kao pretnja državi, piše Igor Božić u naslovnom tekstu. Od Bežanijske kose do Futoške pijace, na delu je ista zamena uloga. Šta kada nema konkurenata na izborima nego – neprijatelja?
Jedan čovek kao država
Čovek koji raspolaže najvećom političkom organizacijom u zemlji, čija stranka ima vlast na svim nivoima i iza kojeg stoji državni aparat, već godinama govori iz pozicije čoveka kojeg progone, piše Božić. „Nekada domaći protivnici. Nekada strane službe. Nekada svi zajedno.“
Jedan od upečatljivijih primera dogodio se posle protesta 15. marta 2025. i tvrdnji da je protiv demonstranata upotrebljen zvučni top. Jedna televizijska emisija dobila je naslov „Pokušaj streljanja Aleksandra Vučića“.
Predsednik Srbije rekao je da on nije pucao na demonstrante. Oni su, rekao je, pucali na njega. „To je bio način da isto urade i sa Srbijom“, dodao je.
Put od jednog čoveka do države bio je završen. „Napadnut je Vučić. Napadnuta je Srbija. A neprijatelji su isti“, piše Božić.
Bitka za opstanak
„Oni kažu da li će Srbija da propadne, ali zapravo misle na svoju vlast. Za njih to jeste na neki način bitka za opstanak“, kaže o tome psiholog Žarko Trebješanin. Tako izbori, umesto da služe smanjenju nasilja, zapravo dovode do ključanja.
To je možda i suština paradoksa ove kampanje, zaključuje se u članku: što je demonstracija moći veća, to je priča o ugroženosti glasnija…
Ceo naslovni članak i još mnogo dobrih tekstova čitajte u novom „Vremenu“ od četvrtka (8. oktobar) ili se odmah pretplatite na digitalno izdanje sa velikim popustom.