img
Beograd, 7°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Postizborna Amerika

Sumrak trampizma

11. novembar 2026, 19:09 Slobodan Kostić
foto: ap photo
PRVA ŽENA U ISTORIJI OHAJA KOJA JE IZABRANA ZA GUVERNERKU: Ejmi Akton
Copied

Nakon istorijskog sloma Republikanske stranke na izborima, Donald Tramp se odlučio za konfrontaciju sa budućom demokratskom većinom u Kongresu. Iako će novi saziv početi sa radom tek u januaru, Demokratska stranka već ima spreman odgovor: “Angažujte advokate”

Za “Vreme” iz Njujorka

Na telefone sa pozivnim brojem Njujorka učestalo stižu poruke Donalda Trampa. U jednoj od poslednjih vidi se njegovo smrknuto lice dok sumornim tonom govori o uništenju Amerike, komunističkim zastavama i socijalističkim političarima koji žele da sruše sve što je izgradio. On, ipak, tvrdi da ga neće slomiti i poziva na nastavak borbe. Za to je, naravno, potreban novac, pa se od građana traže donacije koje bi pomogle pokretu MAGA u ovim teškim trenucima.

Predsednikove reči potvrđuje imenovanje Stivena Milera, jednog od njegovih najradikalnijih saradnika, za šefa svog kabineta, što je mnoge podsetilo na čuvenu scenu iz Kuma u kojoj Vito Korleone odlučuje da mu treba ratni consigliere. Nakon istorijskog sloma Republikanske stranke na izborima – kakav nisu doživeli od Niksonove afere Votergejt – Tramp se odlučio za put konfrontacije sa demokratskom većinom u Kongresu. Mada će svoja mesta zauzeti tek u januaru, Demokratska stranka je spremna. Budući predsednik Odbora za nadzor Predstavničkog doma Robert Garsija poručio je državnoj administraciji samo dve reči: angažujte advokate.

Glasovi se još uvek broje, ali je jasno da će Demokratska stranka imati najmanje 54 senatora i 253 kongresmena. U Gornjem domu su preuzeli sedam mesta, u Donjem 44. Demokrate su osvojile za 13 procentnih poena više glasova od republikanaca, što je najveća izborna razlika između dve partije zabeležena u poslednjih pola veka.

Država Kanzas je prvi put posle skoro sto godina izabrala demokratskog senatora, a ova stranka je u Teksasu osvojila mesto guvernera i člana Senata nakon više od tri decenije. Republikanci su doživeli težak poraz u svojim, dosad, tvrdim uporištima poput Južne Karoline, Ajove ili Ohaja. Amerika je ušla u novo doba gde su izbrisane dosadašnje podele na “crvene” i “plave” države, lojalne jednoj ili drugoj partiji.

Što bi predsednik rekao, “nikada nisam video ništa slično”.

KAPIJE I KUPOLE

Izbori na polovini mandata došli su u trenutku kada je građanima bilo već svega dosta. Dosta im je bilo priča o “zlatnom dobu Amerike” i “istorijskom smanjenju poreza” dok sto miliona ljudi prenosi dug na karticama iz meseca u mesec; dosta priča o cenama koje padaju kada je u prodavnicama sve skuplje, izdacima za benzin kao “malom doprinosu bezbednosti zemlje i sveta”, divljenju muškim zadnjicama, “nabijanju u guzicu političkim protivnicima”, vređanju novinara, balskim dvoranama, trijumfalnim kapijama i zlatnim kupolama.

Sve što je Donald Tramp radio od početka drugog mandata u direktnoj je suprotnosti sa onim što je obećavao tokom predizborne kampanje. Uveravao je birače da će smanjiti troškove namirnica, obuzdati inflaciju, prepoloviti cene goriva, rešiti problem nelegalnih imigranata i držati Ameriku daleko od ratova. Umesto toga, građani su dobili vrtoglavi rast troškova na pumpama, što je jedan od glavnih generatora inflacije. To što je benzin skuplji za dolar po galonu, a cena dizela skoro udvostručena, direktna je posledica rata sa Iranom koji je, nakon napada, uzvratio blokiranjem Ormuskog moreuza kroz koji prolazi skoro četvrtina svetske pomorske trgovine naftom.

Cene goriva Amerikancima su posebno važne jer je bez kola nemoguće uskladiti putovanja na posao, odlazak dece u školu, nabavke i druge obaveze. To što većina porodica ima više od jednog automobila nije znak luksuza, već potrebe. Od južnih delova Njujorka do severnih predgrađa ovog grada ima više kilometara nego između Beograda i Niša. Prevozom bi se putovalo više od sedam sati.

Pritom je Njujork jedan od retkih gradova koji ima prevoz. Putevi na sever preko Konektikata, Rod Ajlenda i Masačusetsa do Bostona potpuno su zakrčeni kolonama automobila. Zatvaranje jedne kolovozne trake zbog udesa ili radova dovodi do ogromnih zastoja. Kola se često kvare jer se prelaze ogromna rastojanja. Bez obzira na marku vozila, raspadaju se gume, lome osovine, otpadaju branici, a usred noći može se desiti da pored vas projuri automobil bez svetala jer neko nema novca da plati mobilni servis, tako da nije teško razumeti ogorčenje građana. Punjenje rezervoara u Njujorku skuplje je za dvadeset dolara u odnosu na prošlu godinu. Tim novcem može da se kupi hrana za nekoliko dana u Aldiju.

Poljoprivrednicima je još mnogo gore. Njihove mašine su ogromne, robusne, zastrašujuće i gutaju gorivo. Dešava se da se mimoiđete sa njima na lokalnim putevima nedaleko od Njujorka. Putnička kola izgledaju sićušna u poređenju sa nečim što izgleda poput omanjeg mosta na džinovskim gusenicama. Farmeri se zadužuju u bankama za jesenju setvu jer im je samo za dizel potrebno skoro dvadesetak hiljada dolara. Pa ipak, njive su i ove godine doterane pod konac, kuće sređene, a travnjaci besprekorno podšišani. Ispred garaža uredno parkirani GMC ili Fordovi kamioneti, pored stoje kosilice za travu, kvadovi i grtalice spremne za zimu.

Jedino su ruke onih koji tu žive, što se oseća kada vas pozdrave ukoliko se zaustavite pored tezgi gde prodaju povrće i jaja, grube i čvrste. Paorske, poput onih koji žive u selima na brdovitom Balkanu, gde mokraća iz štala pravi lokve na zemljanim putevima.

MANJAK EMPATIJE

Uoči izbora, ti radni i pošteni ljudi koji, usput rečeno, nemaju baš previše sluha za identitetska pitanja, gledali su u neverici svog omiljenog predsednika kako na Foksu govori da ga ne zanimaju cene na pumpama, “jer američka naftna industrija zarađuje stotine milijardi dolara”. “Baš me briga, otvoreno ću to reći, zgrćemo prokleto bogatstvo”.

Od tog “prokletog bogatstva” nemaju koristi oni koji su doveli Trampa na vlast. Većina običnih Amerikanaca ne poseduje višak novca za ulaganje u akcije naftnih kompanija pa su se milijarde slile u kase investicionih fondova bliskih republikanskom establišmentu.

“Mogu da radim šta god poželim”, ima običaj da kaže predsednik.

U pravu je. Moćni i bogati nemaju previše saosećanja prema onima koji nemaju.

Verovatno je taj manjak empatije doprineo tome da Donald Tramp uoči izbora neprekidno poziva građane da se ponašaju kao da je on na glasačkom listiću. Za njega jeste svojevremeno glasalo sedamdeset sedam miliona ljudi, ali je on u vreme ogromnog nezadovoljstva standardom obećavao da će učiniti životne troškove pristupačnijim. Čim je došao na vlast, počeo je da sprovodi svoj lični program. Usledio je lov na nelegalne imigrante, počeo novi rat, a ekonomska situacija postala sve teža. Građanima je bila više nego očigledna veza između vlastitih problema, uvođenja tarifa i rata na Bliskom istoku bez plana i izlazne strategije. Umesto “Amerike na prvom mestu”, predsednik je postavio sebe iznad svega ostalog. Kapital njegove porodične kompanije je od početka mandata uvećan za dve milijarde dolara.

Bez obzira na to što nijedan čelnik Bele kuće nije imao tako nisku podršku nakon Drugog svetskog rata, Tramp je tražio referendum o sebi. Građani su ga čuli, poslušali i rekli šta misle o njegovoj vladavini. Dobio je ono što je hteo.

On, naravno, sada odbija da prihvati bilo kakvu odgovornost ponavljajući da izborni rezultat ne doživljava kao lični udarac. Dan nakon izbora pojavio se na predstavljanju projekta izgradnje balske dvorane, terajući okupljene da zamišljaju lustere po plafonima i mermerne podove. Prema njegovom tumačenju, republikanci su izgubili zato što birači nisu videli njegovo ime na izbornom listiću. Da su pobedili, bilo bi suprotno.

VIŠE PROTIV TRAMPA, MANJE ZA DEMOKRATE

Inače, Trampovo pozivanje birača da se ponašaju kao da glasaju za njega nije jedina bizarnost ovih izbora na koje je potrošeno više od 10 milijardi dolara, što je godišnji budžet UNICEF-a ili UNHCR-a.

foto: ap photo
NOVE, PROGRESIVNE SNAGE IZ REDOVA DEMOKRATA: Abdul El-Sajed, Mičigen…

Demokratska kongresmenka iz Mičigena Hejli Stivens podržala je u poslednjem trenutku republikanca Majka Rodžersa umesto stranačkog kolege Abdula El-Sajeda; u Aljasci su birači imali na listiću Danijela S. Salivana i Danijela Dž. Salivana; protivkandidat Ejmi Akton, republikanac Vivek Ramasvam, uložio je u Ohaju četiri miliona dolara za promociju videa u kome njena rođena mati govori da je ćerka patološki lažov. Majčine tople reči nisu pomogle. Ejmi Akton je prva žena u istoriji Ohaja koja je izabrana za guvernerku ove savezne države.

No, i dalje ostaje pitanje koga su zapravo demokrate porazile. To definitivno više nije ona stara Republikanska stranka kakvu su poznavali birači, već kult sledbenika Donalda Trampa. U nedostatku drugih rezultata, toj partiji je jedino preostalo da se okomi na demokrate ideološkim etiketama nazivajući ih ludacima, fanaticima i komunistima.

Parole se, međutim, ne jedu.

O ishodu izbora su odlučile cene goriva mada se u poslednjem trenutku umešala tema masovne gradnje data centara i razvoja veštačke inteligencije.

foto: ap photo
… i Džejms Talariko, Teksas

Demokrate su, sa druge strane, sve vreme bile fokusirane na ekonomska pitanja i nezadovoljstvo građana mada su birači više glasali protiv Trampa nego za ovu stranku. Osim toga, njima je uspelo da nađu čitavu plejadu novih kandidata koji su dobro razumeli birače u svojim državama. Prvi put su zajedno sa centristima bili konzervativni i progresivni političari. Demokrate su u svojim redovima imale metodističkog pastora Adama Hamiltona ili Džejmsa Talarika koji je na svojim nastupima povezivao hrišćansku veru i borbu protiv ekonomske nejednakosti, zajedno sa Abdulom El-Sajedom, Trojem Džeksonom ili Kler Valdez, koji su zagovarali socijalnu pravdu.

Demokratska stranka namerava da već u prvim danima nakon preuzimanja vlasti vrati subvencije za zdravstvenu zaštitu i uspostavi kontrolu Kongresa nad tarifama i finansiranjem rata u Iranu. Mada budući predsedavajući Predstavničkog doma Hakim Džefris najavljuje smele, dramatične promene, koje uključuju pozivanje samog Donalda Trampa na odgovornost, već se sada vide unutrašnje podele na centriste i progresivno krilo ove partije. Bezuslovna podrška Izraelu jedno je od pitanja koja dele ovu stranku, ali je od toga mnogo važnije koliko jedna kapitalistička zemlja poput Amerike može da bude i socijalna država.

NA PREDSEDNIKOVOM PUTU

Bez obzira na to što neki uticajni glasovi populističke desnice, poput Takera Karlsona, tvrde da izborno poniženje republikanaca ukazuje na kraj Trampove ere, predsednik se ne predaje.

Njegovi pozivi na borbu i dalje stižu na telefone sa pozivnim brojem grada u kome je rođen, mada on često menja planove i govori jedno, a radi drugo. Povremeno čini ono što ne govori, a priča stvari koje neće uraditi. Iranu se sprema potpuno uništenje ili se postiže dogovor, pregovara se, mada nije isključeno da će ta zemlja biti izbrisana sa mape sveta. Na sličan način, on će sa demokratskom većinom sarađivati, a možda i neće; vrlo verovatno će biti “gospodin veto”, a ima šanse da se nađe zajednički jezik, iako nije isključeno da ne bude ništa od toga.

U osnovi svakog poteza Donalda Trampa je njegov transakcioni duh koji je preneo iz sveta biznisa u politiku.

Mada se u porukama sa njegovim imenom pre svega traži novac, birači su Trampu poslali nešto drugo. Umesto stranačke lojalnosti i ideološke privrženosti, biraju one za koje veruju da će ispuniti njihova očekivanja. Preuzeli su predsednikovu trgovačku logiku zahtevajući da za svoje glasove dobiju ono što im je obećano. To je između njih stvorilo dubok jaz, jer zbog suprotstavljenih interesa teško više mogu biti na istoj strani.

Tagovi:

SAD Donald Tramp američki Kongres
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet

Svet

15.novembar 2026. S. Ć.

Drugi napad na američku bazu u Bahreinu

Iranska Revolucionarna garda je gađala američki radarski sistem u vazduhoplovnoj bazi u Bahreinu, što je drugi napad u poslednja tri dana

Svet

15.novembar 2026. S. Ć.

Studentkinja iz Srbije na protestu u Pragu: Srbija je dokaz da je promena moguća

Oko 400.000 Čeha protestuje u znak podrške javnom servisu. "Studenti u Srbiji su pobedili, došao je red na vas", poručila im je studentkinja Natalija Petrović

Energetika

15.novembar 2026. M. L. J.

Nafta pojeftinjuje prvi put od početka rata

Kako je moguće da nafta pojeftinjuje, ali da benzin ostaje skup?

Svet

14.novembar 2026. I. M.

Deo Orbanovog novca bio zakopan u šumi: U Mađarskoj zaplenjeno oko 19,5 miliona dolara

Oko 17,5 miliona evra skrivene gotovine pronađeno je tokom pretresa u Budimpešti i još tri mađarske županije. Istraga se vodi protiv bivšeg ministra za nacionalni razvoj Mikloša Šestaka, osumnjičenog za primanje mita i nezakonitih provizija

Prizemljenje

Svet

14.novembar 2026. I. M.

Prizemljivanje hiljada aviona širom SAD: Šta se za sada zna

Kvar komunikacione opreme doveo je do nacionalnog prekida aviosaobraćaja kakav nije zabeležen od neposredno posle terorističkih napada 11. septembra 2001. godine.

Komentar
Pobeda, Proslava

Komentar

Na početku beše vrlina

U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak

Ivan Milenković
Sednica Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

Komentar

REM: Pohvala istrajnosti

Četvoro nezavisnih članova REM-a primer su istrajnosti i građanske odgovornosti. Rodoljub Šabić je, čak, po izlasku iz prostorija REM-a, posle izricanja kazne Informeru, doživeo da ga esenesovci vređaju, udaraju rukama i nogama. Ali i to će, uskoro, biti gotovo

Ivan Milenković

Komentar

Vučićeva pomilovanja: Vreme je da se ukinu sultanske ovlasti

Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1871
Poslednje izdanje

Intervju: Branko Stamenković, javni tužilac Vrhovnog javnog tužilaštva

Crna slika i slom pravne države Pretplati se
Kako se pravi nova vlada

Jedinstvo slobodnomislećih

Postizborna Amerika

Sumrak trampizma

Intervju: Ofer Kasif, poslanik u Knesetu, Izrael

Kada se Jevreji zalažu za palestinska prava

Pokret Tradwives

Roman zbog kog se ratuje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure