Dodikov povratak, ako je ikuda i odlazio…

Građani Bosne i Hercegovine preživjeli su najveću opasnost na koju su ukazivali neki od brižnih političkih lidera – nove tehnologije, nadasve skenere. I nije boljelo. Osim što su političari potcjenjivali i omalovažavali građane da neće znati ubaciti listić papira u skener, što je dio glasača odvratilo od izlaska na izbore, proces je bio i više nego jednostavan. I najmanje korumpiran u istoriji izbora zemlje. Stotine mrtvih koji su glasali na proteklim izborima ovoga puta to nisu mogli učiniti, niti je jedna osoba, zahvaljujući biometrijskoj identifikaciji, mogla glasati za više njih. Živi su pak potvrdili status quo u Bosni i Hercegovini.

Milorad Dodik prijetio je uoči izbornog dana i po dolasku sa sastanka sa Vladimirom Putinom u Kremlju da neće priznati legitimitet izbora sprovedenih po odluci koju je donijela “nelegitimna institucija” (valjda je mislio na Centralnu izbornu komisiju) po nalogu “nelegitimnog Visokog predstavnika”. Onog kojeg je uspio “protjerati” iz Bosne i Hercegovine. Slavodobitno je, po dobrom starom običaju, uz pjesmu Ne može nam niko ništa, priznao rezultate tog “nelegitimnog procesa”, jer su mu išli obilato u prilog i najavio suverenu vladavinu naredne četiri godine, uz posebnu zahvalnost političkim prijateljima Trampu i Putinu. Predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država jer govori da treba “zaštiti hrišćane, jer su sada u defanzivi”, predsjedniku Rusije jer mu nikada nije tražio da radi nešto “na štetu Bošnjaka”. “Ali ja sam gledao mnoge koji traže da se radi na štetu Srba”, izjavio je Milorad Dodik, formalno samo predsjednik stranke, u stvarnosti predsjednik Vlade, predsjednik Parlamenta, tužilac, sudija, “državnik velikog formata”, kako smatraju njegove pristalice, jer je malo ko uspio ono što je on uradio u međunarodnim odnosima na putešestvijama od Izraela, preko Amerike do Rusije. Iako je odlukom Suda BiH “uklonjen” iz političkog života, samim tim i sa kandidatskih lista na proteklim izborima, bio je prvo lice na svim plakatima.

SPISAK ZABLUDA

Izborne tehnologije su značile veliki iskorak u smanjenju korupcije i izbornih krađa na sam izborni dan. Ali, svi koji su vjerovali, pa i opozicija, da će im to samo po sebi donijeti pobjedu, da ćemo osvanuti u slobodnom društvu, te da će cjelokupan izborni proces biti transparentan i fer, bili su u velikoj zabludi. Mnoge su zablude izašle na vidjelo tokom ovih izbora. Jedna je da su građani glasali protiv klijentelizma, nepotizma i korupcije, uništavanja životne sredine kroz davanje koncesija što domaćim što prekograničnim tajkunima, povezanima sa nosiocima vlasti, za integraciju države u Evropsku uniju, dok su istovremeno ovjerili vlast koja počiva na antivrijednostima za naredne četiri godine. Građani koji se deklarativno i javno zalažu za promjene, bili su izričito protiv njih. Skeneri su vjerodostojno preslikali koga i šta građani žele.

Vlasti su intenzivno radile na terenu, u opticaj su stavili mnogo javnih resursa, što novca, što ostalih “investicija” kako ništa ne bi prepustile slučaju, ucjenjivani su zaposlenici u javnim ustanovama i administraciji, kupovani su glasovi. I tome su pribjegavali svi, u zavisnosti na kojem se nivou vlasti nalaze. Mediji su bili pod strogom kontrolom, opredijeljeni ili za vladajuće ili opoziciju, javnog sučeljavanja i debata nije bilo.

Apsolutni pobjednik ovih izbora je Dodik. Porodičnu tradiciju, u tobožnjem formalnom odsustvu Dodika seniora, politički je baštinio sin koji je u izbornoj jedinici, kojoj pripada Banjaluka, osvojio najviše pojedinačnih glasova, više od samouvjerenog gradonačelnika Banjaluke koji se u predizbornoj kampanji promovisao u “sigurnog budućeg premijera”. Saga u opozicionim redovima u Republici Srpskoj trajala je mjesecima, jer se čelnici stranaka nisu mogli usaglasiti oko jedinstvenih kandidata za entitetskog predsjednika i člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Dva kandidata iz opozicije za člana Predsjedništva BiH, iako su se međusobno okrivljavali, u konačnom zbiru imali su manje glasova nego Željka Cvijanović. Branko Blanuša, predsjednik Srpske demokratske stranke i kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske, u pojedinim trenucima je kandidovao Draška Stanivukovića za istu poziciju iako ga je stranka ovjerila kao svog kandidata. Na kraju je mimo znanja ostalih članova koalicije “dogovorio” i velikodušno ponudio Stanivukoviću mjesto premijera. Univerzitetski profesor, iako predsjednički kandidat, ostao je tako u sjeni da prati ambicioznog srednjoškolca i izgubio od Save Minića, kandidata SNSD-a za nekih 50-tak hiljada glasova.

Jedna od zabluda ovih izbora bila je i ta da će “male” stranke, koje su mahom Dodikov privjesak u vlasti i beogradske ekspoziture, nestati sa scene. Što zbog bliskosti sa Beogradom, što zbog veza sa službama, i unatoč tome što su izgubile desetine hiljada glasova, učvrstile su svoju poziciju u parlamentu i čak povećale broj mjesta. Time su osigurale ostanak u strukturama vlasti, a ostala je vječita dilema ko uopšte glasa za te stranke. Dodikova premoć u Narodnoj skupštini je tolika da su mu potrebna dva ili tri poslanika kako bi osigurao dvotrećinsku većinu. To ne bi trebalo da predstavlja veliki problem, jer sasvim sigurno može računati na tih nekoliko “preletača”.

SUMORNE PERSPEKTIVE

Koketiranje sa Beogradom obilo se o glavu pojedinim opozicionim partijama, baš kao i međusobne svađe i optužbe da neki od njih sarađuju sa vladajućima. Jelena Trivić, najveća pobornica i zagovornica uspjeha politike Aleksandra Vučića, nije prešla izborni prag. Trivićeva je u izbore ušla sa ekonomskim programom prema kojem je Republika Srpska trebalo da postane “ekonomski tigar”. Pokret sigurna Srpska, osnovan po uzoru na pokret Aleksandra Vučića u Srbiji, postao je najjača opoziciona stranka, čime je Draško Stanivuković trasirao put na kojem će jednog dana postati “Dodik umjesto Dodika”. Na dobrom je putu.

Srpska demokratska stranka se nalazi u dugotrajnom slobodnom padu. Dio članstva je rukovođen iz Beograda, dio podržao kandidate iza kojih nije stala stranka, neki su preko noći, mimo statuta isključeni iz stranke, jedni traže ostavke Branka Blanuše i podnošenje računa za izborni poraz. Kako god bilo, trvenja u opoziciji uticala su da znatan dio opozicionih glasača u nedjelju ostane kod kuće. Kod niske izlaznosti, koja je u BiH iznosila 42,02 odsto i predstavlja najnižu izlaznost nakon rata, otvara se pitanje da li je ta slika realna. Na biračkom spisku registrovano je više od 3,5 miliona glasača iako u BiH, prema procjenama, trenutno ne živi više od 2,5 miliona stanovnika, dok se taj broj u Republici Srpskoj procjenjuje na oko 800 hiljada stanovnika. Broj birača u Republici Srpskoj je milion i dvesta hiljada. Demograf Stevo Pašalić smatra da oko dva miliona ljudi, među kojima su i maloljetnici, živi u dijaspori, dok se za glasanje u inostranstvu prijavilo oko 50 hiljada ljudi.

Stranka demokratske akcije se vratila na velika vrata, davno zaboravljena Stranka za BiH postala je nezaobilaznim faktorom u budućoj vlasti, od kantonalnog preko federalnog do državnog nivoa. “Trojka” (Socijaldemokratska partija BiH, Naša stranka i Narod i pravda) je neslavno okončala period vladavine u kojoj su bili perjanice reformskih procesa, zajedno sa Miloradom Dodikom, jer su hvalili njegovu transformaciju i zalaganje na evropskom putu. Od tog puta nije ostalo ni slovo u izbornim programima, kojih doduše nije ni bilo, političkih aktera. Da li će Dodik sada napraviti zaokret, pa se zajedno sa partnerskim HDZ posvetiti evropskom putu i integraciji BiH ka Evropskoj uniji, za koju uporno tvrdi da je trula i u stanju raspada, ili će i dalje gledati put Vašingtona i Moskve, čini se nije više ni dilema.

Etnonacionalisti su pobijedili na svim stranama, glasači su zbili nacionalne i klijentelističke redove, jer kako drugačije analizirati stanje društva u kojem Mićo Kraljević, čovjek osuđen zbog otmice drugog narodnog poslanika i sa potvrđenom optužnicom zbog veličanja ratnih zločinaca dobije 7500 glasova, dok advokatica i aktivistkinja u borbi za zaštitu ljudskih prava Jovana Kisin osvoji 1800 glasova. Ili što je bivši državni ministar sigurnosti Nenad Nešić, nakon nekoliko mjeseci u istražnom zatvoru zbog pranja novca, zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja i primanja mita, ušao u Parlament BiH sa osvojenih preko 6000 glasova. Korupcija, kriminal i zločini postali su nove vrijednosne paradigme ovog društva.