Osam godina trajala je izgradnja prve i najveće hidroelektrane na Dunavu kod Kladova, “Đerdap 1”, zvanično otvorene 16. maja 1972. godine.
Prve studije o izgradnji elektrane na Dunavu rađene su u Kraljevini Jugoslaviji, a početak radova na izgradnji zajedničkog hidrosistema označili su tadašnji predsednici Jugoslavije i Rumunije – Josip Broz Tito i Georgi Dež, septembra 1964. godine. Udružene domaće građevinske firme i instituti ispunili su rokove i pregradili Dunav u avgustu 1969, godinu dana kasnije pustili u rad prva dva agregata, da bi pre tačno 50 godina ceo sistem bio u funkciji.
Hidrotehnička građevina dužine 1.278 metara najveća je na Dunavu, sa jednom branskom i jednom protočnom elektranom, i tokom njene izgradnje iskopano je 13,4 miliona kubnih metara šljunka i rečnog nanosa, 7,2 miliona kubika stena, ugrađeno 3,2 miliona kubika betona, 167.000 tona armature i čelične konstrukcije i 69.000 tona opreme. Zbog brane i akumulacionog jezera, sa jugoslovenske strane preseljeno je osam hiljada ljudi, srušeno dve hiljade zgrada, pet crkava, premeštena su četiri groblja, rekonstruisano je sedam pristaništa i potopljeno šest sela. Poslednjih godina gradnje bilo je angažovano oko osam hiljada radnika, a hiljade omladinaca u radnim brigadama radilo je godinama na iskopavanju okolnih kanala i popločavanju obale. Nažalost, osmogodišnji radovi samo na našoj strani odneli su živote 14 radnika.
Akumulacija je zapremine 1.380 miliona kubnih metara vode, a njenje potencijale na jednoj hidroelektrani eksploatišu dve zemlje, i po tome je jedinstvena u svetu. Hidroelektrana je projektovana potpuno simetrično, te Srbija i Rumunija raspolažu istovetnom elektranom sa po dva agregata jačine 171 MW i po četiri od po 190 MW, te prevodnicom i sedam prelivnih polja.
“Đerdap 1” sa 15 odsto učestvuje u ukupnoj proizvodnji električne energije u Srbiji i evropski je lider u proizvodnji čiste zelene energije.
Zatvaranje Fijatovih pogona
“Elektro-šok” nakon najave elektro-automobila
foto: branko vučković / fonet…
Pobunjeni radnici kragujevačkog Fijata zaustavili su proteste zbog najave privremenog zatvaranja fabrike i otkaza pošto su im u Vladi Srbije obećali da će do kraja meseca menadžment izaći sa ponudom o socijalnom programu.
A samo dve nedelje pre nego što su većinski vlasnici usmeno saopštili zaposlenima da proizvodnja modela 500L prestaje i da mogu da biraju između rada u Fijatovim pogonima u inostranstvu i raskida ugovora, predsednik SNS-a i Srbije, Aleksandar Vučić, sastao sa se čelnicima kompanije Stelantis, nastale spajanjem Fijata, Pežoa i Krajslera, i slavodobitno obznanio da će se u Kragujevcu za dve godine proizvoditi električni automobili.
Lepa vest za radnike Fijata i kooperante kragujevačkih pogona, već dobrano prestrašene u prethodnoj deceniji čestim prekidima proizvodnje i najavama povlačenja automobilskog giganta, kratko je trajala. Preko noći su svi postali višak, uz obećanje da će se neki (možda) vratiti na posao za dve godine.
Usledio je protest u Kragujevcu, pa pregovori sa vlastima u Beogradu, a u međuvremenu je predsednik prvo poručio “da država može da im pomogne, ali ne može da se meša u poslovanje privatnika”, ali pošto se bunt radnika rasplamsao, njegovi podređeni su predstavnicima sindikata obećali svu pomoć države.
A država je trećinski vlasnik u Fijatu Srbija i u proteklih 14 godina uložila je na razne načine više od 500 miliona evra u ovo javno-privatno partnerstvo, začeto u doba vladavine Borisa Tadića i Mlađana Dinkića, a nastavljeno za vakta Vučića, i oduvek većim delom pokriveno državnom tajnom.
“Niko ništa da ne potpisuje do socijalnog programa koji će biti naredne nedelje, najverovatnije, kako su nam obećali ministri. Videćemo kakav će nam servirati socijalni program; ako nismo zadovoljni, tražićemo da se to promeni, ako nas ne poslušaju, eto nas ponovo na ulicama, na blokadama”, poručio je radnik Đorđe Milojević nakon sastanka sa ministarkom za rad Darijom Kisić Tepavčević, a Zoran Miljković iz Štrajkačkog odbora Fijat plastike dodaje da “nemaju ništa protiv da radnici Fijata prihvate, ako neko želi, dobrovoljno da ide u inostranstvo ili ako hoće da uzme otrpemininu koja će biti donesena u ovom socijalnom programu”, i da je “najbitniji dogovor sa ministrima da neće biti nasilnih otkaza”.
Država je ranije obećala kompaniji Stelantis da će u proizvodnju električnih automobila uložiti skoro 50 miliona evra, a da li je nešto i koliko od toga namenjeno radnicima, niko ne zna.
Za kraj pozajmljujemo rečenicu Marija Reljanovića, koji na “Peščaniku” povodom ove teme zaključuje kako “u trci do dna dno ne postoji: država daje sve više a radnici dobijaju sve manje, dok grozničava potraga za ‘investitorima’ praktično nikada ne prestaje”.
“Pink teatar”
Najluđi stejdž DJ Žeksa
foto: pink…
Nakon što je početkom aprila postao vlasnik Bioskopa “Odeon” u Beogradu i najavio na tom mestu otvaranje “potpuno nesvakidašnjeg pozorišta”, vlasnik Pinka Željko Mitrović objavio je ove nedelje u dnevnoj štampi konkurs za prijem u stalni radni odnos 100 mladih umetnika.
Prvo je DJ Žeks otkrio da će njegov teatar imati “najluđi stejdž na svetu sa sedam rotacionih površina i pet hidrauličnih platformi”, ozvučenje jače od 100.000 vati, petsto kvadrata video-zidova, hologramske kabine i audio-video postavke koje će, kako je objasnio, “aktivirati i čula perifernog vida koji publici stvara doživljaj kao da je deo stejdža”.
Najavio je otvaranje teatra polovinom oktobra predstavom “Lucifer”, koju piše, režira i producira, a sada poziva “mlade, talentovane i pozitivnom energijom nadahnute umetnike” da se zaposle u njegovom novom preduzeću.
U pompeznom oglasu Mitrović traži glumce, igrače i plesače od 16 do 50 godina starosti, pozorišne reditelje, asistente režije, ton-majstore, koreografe, kostimografe, scenografe, šminkere, pirotehničare… a kako naglašava, “fakultet ili akademija nisu presudni”, već su “jedini uslovi talenat, posvećenost, mnogo pozitivne i kreativne energije”, kao i da “politička pripadnost i urgencija bilo koje vrste na ovom konkursu neće biti od pomoći!”
I zato, vežite se – “ludi stejdž DJ Žeksa” počinje da se vrti.
Mali rukometni tereni
Rezultat 86:15 pokrenuo istragu
Pitanje prvaka Prve ženske rukometne lige – grupa “Vojvodina”, trećeg ranga u Srbiji, rešiće se u baraž utakmicama Rume i Temerina, odlučili su zajednički Rukometni savezi Vojvodine i Srbije, i tako rešili slučaj mnogih sumnjivih rezultata u drugom delu prvenstva.
A nedelju dana su nadležni u RSV u ćutali pošto je početkom maja pukla vest kako su neke utakmice 20. kola vojvođanske Prve lige krajnje sumnjive, pre svega duel Temerina i Ravangrada iz Sombora, koji su domaće rukometašice dobile sa 86:15, a pod lupom javnosti bila je i ubedljiva pobeda Rume u Mokrinu 48:17.
Ruma i Temerin su u finiš prvenstva ušli sa istim brojem bodova, a u tim slučajevima prvo se gleda međusobni skor, ali kako je u obe utakmice postignut identičan nerešen rezultat (24:24), o prvaku će odlučivati gol razlika. Ruma je tu u znatnoj prednosti, ali Temerin se, očigledno, ne predaje i otuda neverovatna pobeda sa 71 golom razlike.
Nakon 17 dana od odigravanja utakmica, RSS je na osnovu zahteva RSV i materijala “u vezi izražene sumnje na narušavanje integriteta i regularnosti takmičenja”, doneo odluku da se izveste nadležna tužilaštva, ali i da se o novom članu Super B lige za rukometašice odluči u dve baraž utakmice.
Iz Rume su demantovali da su pod istragom i odbacili sumnje da su namestili utakmicu u Mokrinu, iz Temerina za sada nema glasa, a javnost se čudi “solomonskom” rešenju Saveza, jer ako postoji sumnja u nameštanje, osumnjičeni ne igraju baraž, već se prvo sprovodi istraga i, u slučaju potvrde sumnji, kažnjavaju pojedinci i klubovi.
Bilo istrage ili ne, osnovane su sumnje da se u manipulacije i nameštanja uvlače čak i mlade rukometašice u trećem rangu takmičenja, pa se može sa jezom pretpostavljati šta se kod nas radi u profitabilnijim sportovima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!