img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ukrajinski nuklearni arsenal

Odnosi Rusije i Ukrajine: Sporazum težak 1700 nukleranih bojevih glava

12. februar 2022, 10:39 Slobodan Bubnjević
Foto: Ukrainian Defense Ministry Press Service via AP
Američki Dževlin za rat protiv Rusa: Ukrajinska vojska
Copied

Kijev se po raspadu SSSR odrekao svog nukleranog arsenala. SAD, Ruska federacija, Velika Britanija i Ukrajina potpisale su 1994. „Budimpeštanski memorandum“ koji je obuhvatio obaveze koje će velike sile imati prema Ukrajini nakon što se reši svojih bombi, pre svega zaštitu ukrajinskog suvereniteta. Kada je Rusija 2014. anektirala Krim, Vašington je saopštio da Budimpeštanski memorandum zapravo nije pravno obavezujuć

Neposredno nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. Ukrajina je po broju nuklearnih bojevih glava posle SAD i Rusije bila treća zemlja na svetu. Na njenoj teritoriji se zatekao ogroman apokaliptični arsenal. Nakon dugih pregovora, određene finansijske nadoknade, sigurnosnih garancija i nimalo jednostavne organizacije transporta, uz obostranu i svesrdnu podršku SAD i Rusije, Ukrajina se odrekla statusa nuklearne sile. Poslednji konvoj sa nuklearnim bombama napustio je Ukrajinu u maju 1996. godine.

Prema podacima iz rada „Sovjetski nuklearni arhipelag“ Roberta Norisa objavljenog 1992, na teritoriji Ukrajine zatekla se trećina nukelarnih kapaciteta SSSR-a sa oko 1700 nuklearnih bojevih glava, među kojima je bilo 130 interkontinentalnih balističkih projektila (ICBN) tipa UR-100N sa po šest nuklearnih bojevih glava, što su tada bili projektili četvrte generacije koji se lansiraju iz specijalnih silosa i imaju domet od 10.000 kilometara. Bila su tu i 33 strateška bombardera, kao i 46 modernijih verzija RT-23 balističkih projektila veće stabilnosti, dometa i mogućnosti da se lansiraju kako iz podzemnih silosa tako i sa voza, a koji su se proizvodili u pogonu smeštenom u Ukrajini.

Odricanje od nuklearnog arsenala

U dugovima i bez mogućnosti da održava, bezbedno čuva i na kraju krajeva vojno iskoristi takav arsenal, došlo je do velike debate o opasnosti da bi starteško, a posebno ono manje, taktičko nuklearno oružje iz Ukrajine lako moglo da dospe na međunarodno crno tržište, što je čitavu deceniju bio omiljeni motiv u holivudskim akcionim filmovima.Tako je Parlament Ukrajine već u aprilu 1992. godine doneo odluku da se odrekne nuklearnog statusa i počne da pregovore sa velikim silama o demontiranju i otuđenju ovog arsenala. Sam proces je bio jednostavan u pogledu razoružavanja i dekomisije manjih oruđa, ali veliki ICBM-ovi, njihovi silosi i prateća infrastruktura zahtevali su vreme i značajan novac.

Američki analitičar Džon Miršajmer je 1993. privukao veću pažnju javno iznoseći tezu da Ukrajina pravi ogromnu grešku jer je „ništa osim nuklearnog oružja ne može zaštiti od Rusije“, a ovo mišljenje su zastupali i pojedini političari ultra-desne orijentacije u Ukrajini. Imajući u vidu tenzije iz prošlosti između Rusa i Malorusa koje sežu od vremena kad je Katarina Velika preuzela zemlju kozaka, preko ukidanja ukrajinskog jezika u 19. veku i velike gladi pod Staljinom, do genocidnih ukrajinskih odreda tokom nacističke okupacije SSSR-a i na kraju, odgovornosti Moskve za Černobilj, mnogi zapadni analitičari su na pola usta govorili kako Ukrajina nastupa naivno.

Međutim, u to doba je Rusima i Ukraijincima, „dvema odvojenim nacijama u prijateljstvu“, današnji nivo sukoba bio teško zamisliv. U zemlji sa jezivim iskustvom Černobilja, to pitanje je imalo simbolični značaj za uspostavljanje novog identiteta slobodne i samostalne države.

Budimpeštanski sporazum

Proces pregovora o sudbini ukrajinskog arsenala formalno je okončan u Budimpešti 5. decembra 1994. godine, na obodu tekuće konferencije OEBS-a. SAD, Ruska federacija, Velika Britanija i Ukrajina potpisali su tada „Budimpeštanski memorandum“ koji je obuhvatio obaveze koje će velike sile imati prema Ukrajini nakon što se reši svojih bombi. Ove obaveze su jasno navedene u šest teza: da se poštuje suverenitet Ukrajine, da se protiv nje ne koristi nuklearno oružje, da se ne izvrši vojna agresija, da se ne vrši ekonomski pritisak, da se u slučaju bilo kakvog narušavanja sporazuma sazove Savet bezbednosti i da se o drugim pitanjima potpisnice uzajamno dogovaraju.

Istovetan sporazum potpisan je i sa Belorusijom i Kazahstanom koji su se po istom modelu odrekli nuklearnog oružja zaostalog od SSSR, a sporazumu su se u odvojenim dokumentima kasnije pridružile i još dve nuklearne sile, Kina i Francuska. Uprkos tolikim potpisima, ispostaviće se da Budimpeštanski memorandum nema ni blizu onu moć ubeđivanja koju poseduju nuklearni silosi.

Žal za nukleranim arsenalom

Dvadeset godina nakon što je memorandum potpisan Ruska federacija je 2014. izvršila aneksiju Krima, a u Luhanjskoj i Donjeckoj oblasti izbili su sukobi. Ukrajina je pred ovom pretnjom iz fioke izvadila sporazum težak 1700 bojevih glava i zahtevala da se poštuje. SAD su tada objasnile da Budimpeštanski memorandum zapravo nije „pravno obavezujuć“ i da nema snagu međunarodnog sporazuma.

Sa izbijanjem krimske krize u Ukrajini se pojavio se žal za nuklearnim arsenalom koga se odrekla. Dublja analiza, međutim, pokazuje, da su njega uglavnom činili dalekodometni projektili, kojima su se iz okoline Kijeva mogli gađati Teksas i Virdžinija, a nisu mogli efikasno da se koriste za ciljeve u obližnjoj Moskvi ili Sankt Peterbrugu. Delovi bivših imperija mogu da reže jedni na druge, ali njihova je moć bila zidana da gleda na drugu stranu sveta.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com 

Tagovi:

bojeve glave Budimpeštanski sporazum Nuklearni rat raspad SSSR Rusija Ukrajina ukrajinski nuklerani arsenal
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vesti
Policija 29. avgusta u Užicu

SNS miting

30.avgust 2026. M. L. J.

Užičani znaju ko ih je napao

Nakon što su naprednjaci otišli iz Užica, u gradu su ostali njegovi stanovnici - koji se mahom međusobno poznaju

Ratni zločini

30.avgust 2026. M. L. J.

Smrt Ratka Mladića: Očekivanja ministara pravde Srbije od Mezanizma u Hagu

Od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Hagu ministar prave Nenad Vujć ima nova očekivanja u vezi sa smrći i posredno sahranom Ratka Mladića, osuđenog za genocid i druge ratne zločine

Smrt Ratka Mladića

Ratni zločini

30.avgust 2026. M. L. J.

Reakcije vlasti na smrt Mladića: Srbija i njen režim se nikada nisu promenili

Svet je s pravom ogorčen reakcijom vlasti predsednika Vučića na smrt Mladića, koji je osuđen za ratne zločine, napisala je bivša predsednica Kosova Vjosa Osmani

Užice

Užice

30.avgust 2026. M. L. J.

Studenti u blokadi: „Iz dana u dan smo jači“

Studenti u blokadi poručili su da je „Užice pokazalo da se ne plaši“

Predizborna kampanja

29.avgust 2026. S. Ć.

Vučić: Hemijskom olovkom da ih pobedimo

Napeto je i nakon mitinga u Užicu gde je Aleksandar Vučić poručio da želi ujedinjenu Srbiju i da će na izborima pobediti hemijskom olovkom

Komentar
Vojska Republike Srpske

Pregled nedelje

Ratko Mladić i njegovi mladići

Dobar deo režima rehabilitira Mladića zbog rehabilitacije vlastitog ratnog i političkog puta. Pogani mit o junačkom generalu potreban im je kako bi predstavili čitav srpski narod kao njegove i svoje saučesnike

Filip Švarm

Komentar

Srpsko društvo nije podeljeno, nego neslobodno

Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić i Siniša Mali

Komentar

„Vučićevih“ 6.000 dinara: Ako vam se gade, darujete ih studentima

Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1860
Poslednje izdanje

Dosije “Vremena”: Deliblatska peščara

Gospodar vatre i njegove sluge Pretplati se
Pred prvi septembar: Osnovno obrazovanje u Srbiji

Ako vam je to u redu, onda ništa

Kultura sećanja: 26 godina od ubistva bivšeg predsednika Predsedništva Srbije

Patika Ivana Stambolića

Srbija i Izrael

Mojsije je Mojsije, a biznis je biznis

Pola veka od smrti Mao Cedunga (1)

Otac, Sin i Sveti duh

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure