

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


1965-2001


Ne znam kad sam prvi put čula da biti Neko znači biti čovek sa Imenom i Prezimenom. U to sam poverovala.
Maja Tasić je žena koja je imala Ime i Prezime. Ko god, kad god i zbog čega god da je govorio o Maji, izgovarao je – Maja Tasić.
Ličila je na svoje ime. Na prvu Maju koju sam srela u životu, a koja je živela u seriji slikovnica o Maji. Dodatkom Prezimena, Života i Kraja izašla je iz slikovnice.
Maja Tasić je živela onako kako su mnogi verovali da bi i oni živeli i radili samo da im je bilo te energije, te pameti i tih nerava. Samo je to falilo.
Njenu energiju nije bilo lako, ali je bilo lepo podnositi.
Njoj je Sloboda bila konkretan pojam. Dok smo mi o Njoj pevali, ona je za Slobodu radila.
Kad niko nije imao više nikakve ambicije, Maja Tasić je imala. Ona je postavila znak jednakosti između reči Ambicija i Energija. Ko se ljutio na Nju ljutio se na sebe, zato što nije imao Veru koju je Ona imala.
Maja je postavljala ciljeve svojim prijateljima, i onim drugim.
Oni koji nikad nisu preduzeli ništa osim što su pevali počeli su da rade. Za Maju, za inat Maji, svejedno.
Maja Tasić je počela predizbornu kampanju za udruženu opoziciju Srbije baš na stranicama ovog lista, pre nego što se opozicija udružila. I sve dalje kampanje vođene su prema najvišim standardima civilizovane komunikacije, koje je Maja Tasić uspostavila.
Pored Maje niko nije spavao.
Šta će biti sad kad je Maja zaspala? Ko će nas buditi?
Ona je svojim životom dokazivala da nije tačno da je dovoljno nešto strašno želeti, već da je neophodno mnogo raditi.
Najteža primedba koju sam čula na njen račun, bila je „ona ostvaruje sve što zamisli“. Ne plašim se da tvrdim da nema ničeg što je Ona zamislila a da nije na radost svih nas.
Gledam oko sebe i plašim se da je otišla mnogo pre nego što je ostvarila sve što je zamislila. Ovo još nije Naša zemlja za kakvu se ona borila.
Ako ima onih koji na Onaj svet odlaže sa spokojem, usuđujem se da pomislim da Maja Tasić nije od tih. Ona nije svoj posao završila.
I nisam sigurna da je u tom poslu bilo ko može zameniti.
U tom smislu joj ništa ne možemo obećati. Osim da je nećemo zaboraviti.
U potrazi za Božijom pravdom, sve što mi pada na malu pamet jeste da je Maja Tasić otišla tamo gde je uspostavljen onakav red za kakvim je Ona na ovom svetu čeznula.
Zbogom, lepa devojko.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve