

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Naime, mogao sam, poput njih, ponuditi ostavku g. Đinđiću i time staviti tačku na ovo, već, devetomesečno dvadesetosatno sedenje u neudobnoj fotelji ministra prosvete, zapostavljanje porodice, da ne nabrajam sve... zarad muka, kritika, niskih udaraca sa gotovo svih strana. To nisam uradio jer još imam potrebu da doprinesem, zajedno sa mojom ekipom, betoniranju temelja nove, druge Srbije na terenu obrazovanja


„VREME„: Vaše Ministarstvo i vi lično ste poručivali da veronauka neće biti uvedena naredne školske godine, a ipak odluka je doneta „pod hitno„…
GAŠO KNEŽEVIĆ: „Po svemu sudeći, meni preostaje da budem upamćen kao ministar koji je uveo veroanauku u škole. Takvo vezivanje je daleko od mojih namera, jer veronauka, ma koliko ljudima bila značajno pitanje, u stručnom, pedagoškom smislu nije nikakav ključ reforme, pa ni njen deo, već može biti, u najboljem slučaju, posledica promena. U svakom slučaju, Ministarstvo ne čijem sam čelu u jednom delu javnosti je označeno kao prepreka uvođenju veronauke u nastavu, te smo time dobili jedan broj novih „ideoloških“ neprijatelja, pored postojeće političke opozicije, čak neke veoma ugledne i uticajne, što nam sve nije ni cilj, ni potreba.“
Za samo dva meseca u škole treba da uđe veronauka, ali i novi predmet koji obuhvata polje ljudskih prava i tolerancije…
„I ranije, a i sada, Ministarstvo prosvete i sporta smatra uvođenje veronauke u školsku 2001/02, s prosvetno-pedagoškog aspekta, preuranjenim potezom, olako datim obećanjem. Želja nam je bila da sledeća školska godina bude godina rasterećenja i stabilizacije sistema. Drago mi je što su verske zajednice preuzele na sebe odgovornost za predmet i skinule je sa Ministarstva. Ali, istovremeno su Ministarstvu natovarile brigu za alternativni predmet koji će, već je poznato, obuhvatati polje ljudskih prava i tolerancije. Šira publika ni ne sluti koliko je posla potrebno uraditi za uvođenje novina u nastavu. U svakom slučaju, poslednje što Ministarstvo želi je neka nesreća sistema, niti je ono priziva. Zato će se naši budući zadaci odvijati na dva koloseka: na prvom će se pružati maksimalna pomoć verskim zajednicama da organizuju veronauku kao predmet. Na drugom koloseku biće rad na izgrađi novog predmeta koji spada u domen naše odgovornosti.“
Vi dajete konačnu reč o programima veronauke, udžbenicima, pedagoškom nivou… Plus, sve to isto i za alternativni predmet… Može li se to uopšte postići u takvom vremenskom tesnacu?
„Zadatak neodoljivo asocira na naslov filma ‘Nemoguća misija’. A kada smo već kod (protiv naše volje) uvedene veronauke i asocijacija, posao Ministarstva prosvete, u našim uslovima, zbog svega toga i tome sličnog, neodoljivo podseća na posao kamikaze. Pa neka mi bude dozvoljeno da se ponovim i ispričam šalu koju sam već izrekao na pomenutom Okruglom stolu. Pitanje je zbog čega kamikaze stavljaju, pred akciju, zaštitni šlem. Odgovor je – zato što se zavitlavaju. Mi smo prestali i da se zavitlavamo, pa se na ulicama pojavljujemo bez šlemova. Ali, sačuvaćemo smisao za humor.“
Uvođenje varonauke izazvalo je dve ostavke u vašem kolegijumu, ostavke Srbijanke Turajlić i Vigora Majića. Da li ste i vi pomišljali na sličan potez?
„Razumem njihovu reakciju, ostavke neću prihvatiti, jer u meni ne postoji dilema – ja mislim isto kao i oni. U tom pogledu između mene i njih nema nikakvih komunikacijskih problema, nerazumevanja, već, naprotiv, mi smo istomišljenici, u našem odnosu ima i elemenata prijateljstva. Moja dilema je bila na drugom nivou: trebalo se izboriti protiv sopstvene prirode dizanja ruke posle prvog ozbiljnijeg neuspeha. Naime, mogao sam, poput njih, ponuditi ostavku g. Đinđiću i time staviti tačku na ovo, već, devetomesečno dvadesetosatno sedenje u neudobnoj fotelji ministra prosvete, zapostavljanje porodice, da ne nabrajam sve… zarad muka, kritika, niskih udaraca sa gotovo svih strana. To nisam uradio jer još imam potrebu da doprinesem, zajedno sa mojom ekipom, betoniranju temelja nove, druge Srbije na terenu obrazovanja. I još imam želuca za nevaspitane ljude i njihove neumesne uvrede.“


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve