

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Povodom zločina nad štampanim medijima
Poštovani gospodine ministre,
U Vašoj je nadležnosti da zaustavite primenu jednog propisa koji neće obogatiti budžet Srbije ali će štampani mediji biti obogaljeni. Radi se o uredbi kojom Vlada propisuje dozvoljenu količinu rashoda na koje se ne plaćaju akciza i porez na promet, a ti rashodi se definišu kao: kalo, rastur, kvar i lom.
Voljom onog prošlog režima tu se, zajedno sa rakijom u rinfuzi, firnajsom, ženskim čarapama, baterijskim ulošcima… našla i dnevna i periodična štampa. Ta uredba propisuje da se u dnevnoj štampi mora platiti porez na 90 odsto odštampanog tiraža, a u periodičnoj na 80 odsto, odnosno da nam je dozvoljen „kalo“ od 10 odnosno 20 odsto.
Time smo dovedeni u situaciju da plaćamo porez i na prihod koji nismo ostvarili u slučaju da nam je povraćaj novina iz prodajne mreže veći od 10 odnosno 20 odsto, pa bismo se mi, zbog okolnosti da nam se oporezuje prihod koji nismo ostvarili, zbog ovakve uredbe žalili Ustavnom sudu, kada bi takvog bilo u zemlji Srbiji.
Ova uredba je u suštini izrazito nereformska jer poreska politika oličena u toj uredbi interveniše u pravcu smanjenja proizvodnje i stimuliše „jajarsko“ poslovanje (bez rizika). Prosto, ona limitira razvojnu komponentu u poslovnim planovima izdavača.
Da bi povećali prodati tiraž, izdavači moraju ući u rizik visoke remitende (povraćaj novina) očekujući da će tako ostvariti veći profit. Ova uredba ih tera da idu samo na poznata tržišta gde je lako kontrolisati remitendu, a profit će pokušati da povećaju povećanjem cene.
Istorija ove uredbe najbolje govori o njenom antireformskom karakteru. Nju je, u paketu sa famoznim Zakonom o informisanju, osmislila levo-radikalska vlada s namerom da spreči rast tiraža medija koji im nisu bili po volji. „Njivove“ novine ionako nisu plaćale porez i doprinose, pa im je ovakva uredba dobrodošla da kinje one kojima je finansijska policija svakodnevno duvala za vrat.
Bilo je skupo preuzeti rizik povećanja tiraža jer to, po pravilu, donosi i povećanje remitende. Ako se kazne koje smo plaćali po Zakonu o informisanju mogu uporediti s udarom nekog brzog voza, onda je poreska politika, koju, nadam se, nećete nastaviti, gazila po nama kao teretni voz, svakih 15 dana.
U modernim, evropskim društvima, država se trudi da raznim olakšicama, pa i poreskim, popravi položaj štampanih medija kao bitnog dela političke kulture nacije i radi očuvanja pismenosti, pa neće valjda biti da Vi i Vlada Srbije hoćete da kažnjavate štampane medije.
Mi razumemo da ovo nije trenutak za selektivnu i nijansiranu poresku politiku, pa se ne bunimo što je opšta stopa jednaka za novine i pivo, niti što su unutar korpusa štampanih medija podjednako oporezovani oni koji se bave pornografijom i oni koji se bave kulturom, ali se bunimo zbog uredbe koja nas tera da plaćamo porez na prihod koji nismo realizovali.
Volja i dobra namera jedne vlade da vodi reformsku politiku često se bolje manifestuje malim stvarima nego krupnim zakonima. Mislio sam da nikada neću morati da napišem da se novine koje predstavljam nalaze na istom zadatku na kome se nalazi i Vlada, ali verujte da nama reforma leži na srcu koliko i vama i da u njenom uspehu vidimo šansu i za sopstveni prosperitet.
Ne ličite, gospodine Đeliću, na čoveka koji bi „zbog kilo mesa zaklao vola“, niti delujete kao neko ko ne bi mogao da shvati da nam ovakvom uredbom oduzimate elementarno pravo da poslujemo rizično, jer remitenda skupo staje svakog izdavača i kad je vi ne oporezujete dodatno.
Ne bih želeo da budem patetičan, jer kud izdržasmo pod onima izdržaćemo i vas, ali je vrlo važno, i za vas i za nas, da u osetljivom vremenu tranzicije pokažemo uzajamno razumevanje i da nas ne kinjite skupim i lošim nametima.
Možete pretpostaviti koliko je teško prodati novine narodu koji nema para za hleb i nemojte dozvoliti da jednom bezočnom uredbom naš posao učinite još težim.
Verujem da ćete, kao pristojan čovek, odgovoriti na ovo pismo o temi koja muči sve izdavače, kao što verujem da ćete, kao dobar ministar finansija, obustaviti primenu ove uredbe.
S poštovanjem,


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve