

Pregled nedelje
Portparoli razočaranih birača
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija




Događaji vezani za svetski terorizam smenjuju se stvarajući kod ljudi sasvim oprečan odnos prema internetu i njegovim servisima. S jedne strane, prestrašeni od mogućnosti da ih užasne bakterije napadnu iz poštanske koverte, ljudi su neizmerno srećni zbog postojanja elektronske pošte. S druge, sustižu nas upozorenja da je internet naredna meta terorista. I ne samo internet. Koristeći resurse ove mreže teroristi nameravaju da prodru do vitalnih funkcija razvijenog društva poput elektroenergetskih sistema, vodovoda, sistema za upravljanje saobraćajem i slično, što je sve pod kontrolom računara. Zaustavljanjem rada navedenih sistema, makar i privremeno, stvorila bi se dodatna panika i haos, čega ovih dana imamo u izobilju.
Stručnjaci se, međutim, spore oko toga koliko je ova opasnost stvarna priznajući (bez ostatka) da su pokušaji rušenja ovih sistema svakodnevni. Neki misle da je potrebno uspostaviti potpuno nove principe ponašanja na mreži i u to ime traže da se donesu vrlo restriktivni zakoni koji bi oštro kažnjavali svaku zloupotrebu, nasuprot onima koji smatraju da je strah od ozbiljnijih havarija nerealan, ali da bi on kao nusporizvod mogao doneti ukidanje privatnosti. Argument ovih drugih je da se napadi dešavaju stalno (firme često nisu ni svesne da su bile žrtve napada) ali da bi se pričinjena šteta pre mogla okarakterisati kao vandalizam nego kao terorizam. Govoreći za „Njusvik“, Marta Krinšou, profesorka koja se već 30 godina bavi pitanjima terorizma, objašnjava da će svaki terorista radije dići nešto u vazduh, jer je tada efekat za javnost neuporedivo snažniji, nego izvršiti ne znam kako uspešen elektronski napad.
„Sada kada hoćemo nešto da kažemo, svi naćule uši“, poručuju stručnjaci za zaštitu elektronskih mreža zadovoljno trljajući ruke. S druge strane, racionalniji ljudi postavljaju pitanje da li je baš neophodno da se sve moguće vitalne institucije povežu na javnu mrežu, što je pitanje koje bi sebi trebalo da postavi i naša vlada kada krene u sprovođenje projekta elektronske administracije.
Nije baš sve na internetu tako turobno kako nam se poslednjih mesec i kusur čini, a za to su se pobrinuli upravo Amerikanci, i to oni ciničniji, okupljeni oko časopisa „Onion“ (www.theonion.com). Na svom web sajtu oni se naveliko sprdaju sa novostečenim strahovima zbijajući šale sa sopstvenom administracijom u celoj priči. Tako u dosijeu pod imenom „Napad na Ameriku“ donose tekstove o tome kako se Buš stariji izvinjava sinu nasledniku zbog podrške koju je pružao Bin Ladenu tokom osamdesetih, dok aktuelni predsednik od pomenutog teroriste zahteva da formira posebnu državu sa jasnim granicama, vojskom i saveznicima na teritoriji Avganistana ili negde drugde, da bi Amerikanci imali s kim da ratuju. Takođe, predsednik Buš je (prema „Onionu“) ubedio Senat da Osami odobri pomoć od 600 miliona dolara ne bi li ovaj izgradio najmoderniji komandni centar koji bi američka vojska potom mogla da bombarduje.


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“


Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve