
Najmlađi
„Zora i San“ prva predstava „Kolevke teatra“, prve scene za bebe
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
"Jasno je da su godine bez zgrade uticale na ansambl. Ali, i u vreme najvećih kriza u JDP-u su se radile velike predstave. Duhovi svih koji su radili na toj sceni još se motaju oko gradilišta, tu su i Bojan Stupica, i Milan Ajvaz, i Viktor Starčić, i Milivoje Živanović..."
Zgrada Jugoslovenskog dramskog pozorišta, izgorela 17. oktobra 1997. godine, biće završena do kraja ove godine – nema razloga da ne bude po planu. Prvo će, do kraja septembra, biti završene glumačke garderobe i do kraja oktobra administrativni deo. U toku je izrada enterijera za oba prostora. Prvog septembra počeće završni radovi u sali i ulazu, tako da će do kraja decembra Pozorište biti gotovo. Sve navedene termine diktirao nam je Nastas Andrić, rukovodilac nadzora.
MRTVI KRAN: Uzrok požara nikad zvanično nije objavljen, kaže Branko Cvejić, v.d. upravnika JDP-a. „Mi smo dugo pre požara ukazivali na loše instalacije, govorili da je pozorištu potrebna ozbiljna adaptacija, ali nije vredelo.“ Skupština grada je ambiciozno krenula u nadokandu štete, organizaovan je konkurs za arhitektonsko rešenje nove zgrade, počela je gradnja, i sve je bilo u redu do konflikta između republičke i gradske vlade zbog takse od tri odsto. Posle bombardovanja gradilište je mirovalo naredne dve godine. „Dolazili smo na kafu i gledali u mrtav kran“, priča Branko Cvejić. Posle petooktobarskih promena napravljena je analiza šta je urađeno. Otkriveno je, na primer, da su bivše gradske vlasti novac namenjen JDP-u utrošile na obnovu Bogoslovije. „Mi nismo imali uvid u to jer grad vodi investiciju zato što je vlasnik i osnivač pozorišta. Mislim da je od tih pogrešno vođenih računa bilo više bruke nego štete.“ Kao veću štetu Branko Cvejić navodi „protivpožarnu zaštitu koja je otpala, pa je sve nanovo rađeno. Firma TGI više ne postoji, a ovaj posao je dobila bez referenci.“
Početkom ove godine radovi su nastavljeni i od tada se intenzivno gradi. Glavni izvođač je Trudbenik, instalacije, grejanje i klimatizaciju radi Termoinženjering, a Svetlost teatra scenu. „Mislim da je u ovom periodu mnogo urađeno. Zgrada je stavljena pod krov, završeni su gotovo svi zidarski radovi, ceo administrativni deo.“ Fasada ima tri dela, stari, omaž prvom arhitekti Krasnovu, stakleni deo – vestibil, i betonski. U sali će biti 650 mesta. Na drugom foajeu nalaziće se mala, eksperimentalna scena. „Naknadno smo se odlučili za taj prostor. Ispostavilo se da moderna pozorišta zahtevaju eksperimentalnu scenu“, kaže Cvejić. Teatar „Bojan Stupica“ ima 240 mesta. Taj prostor se takođe renovira. „Uvodimo klimatizaciju, pre toga je urađena izolacija, a i fasadu ćemo vizuelno prilagoditi novoj zgradi.“ O sceni se priča kao o najmodernijoj u ovom delu Evrope. „Ne znam zašto, biće to uobičajena scena za XXI vek. Ima takvih scena još, ali pitanje je da li su iskorišćene i da li su, zbog starosti, još funkcionalne. U mnogim pozorištima video sam savremenije i opremljenije scene od naše. Imaće rotaciju, propadališta, proscenijum koji može da bude produžetak sale – to je svuda uobičajeno“, kaže Branko Cvejić.
DOMAĆINSKA GRADNJA: Odlučeno je da oprema bude kvalitetna. Tako će krajem oktobra stići liftovi i propadališta iz Kanade, drveni pod za scenu najverovatnije će biti iz Grčke, stolice će biti izabrane na međunarodnom tenderu… Nastas Andrić objašnjava da je odabrana oprema „koja se neće kvariti, od izvođača specijalizovanih za svaku pojedinu stvar. Otud su i spiroliftovi iz Kanade, staklena fasada takođe. Kanađani su smislili takvu fasadu kroz koju voda ne prolazi, a ako se to ipak desi, ima kuda da ode a da se ništa ne ošteti. Moj moto je da korisniku ostavim objekat koji će biti jednostavan i jeftin za održavanje.“
Sve to, po Branku Cvejiću, neće mnogo da košta. „Oko 1600 dolara po kvadratu. Biće to jedno od najjeftinijih novih pozorišta u okolini. Biće ozidano domaćinski, ali ne i siromašno.“ Skupština grada je deo viška šestomesečnog budžeta namenila i izgradnji JDP-a. Branko Cvejić kaže da „bez obzira na rizik kako će to neko da čuje“, nema razloga da ne bude zadovoljan saradnjom sa osnivačem. „Nema to veze samo sa Jugoslovenskim dramskim, u celoj gradskoj kulturi primetan je napredak. Sekretarijat za kulturu se intenzivno trudi da nadoknadi ili makar ublaži sve ono što nije učinjeno prethodnih godina. Pozorištima su kupljeni kompjuteri, rasveta, dimeri, razna potrošna roba koja je zastarela. Oni pametno razmišljaju, svake godine obnove i urade ponešto, samo je tako moguće održavati tehnološki nivo. Tender za stolice neće biti raspisan samo za JDP, nego za još nekoliko pozorišta – jeftinije je ako je veća količina. Mislim da sadašnji Sekretarijat vodi računa bukvalno o svakom dinaru. Čujem, poneko se začudi kako to da odjednom ima novca za JDP, a godinama ga nije bilo. JDP se od početka zida iz budžeta grada. Dakle, kad se planira budžet, predvidi se i naša zgrada. I tako je to oduvek. Zašto nije bilo novca? Pa biće da je preusmeravan.“
Kad je proletos, povodom Dana JDP-a, novinarima predstavljena animacija nove zgrade, iz publike se čulo pitanje: Ko će tu da igra? „Da, jasno je da su godine bez zgrade uticale na ansambl. Ali, mi smo i u vreme najvećih kriza pravili velike predstave. Uostalom, siguran sam da se duhovi svih koji su radili na našoj sceni još motaju oko gradilišta, da su tu i Bojan Stupica, i Milan Ajvaz, i Viktor Starčić, i Milivoje Živanović… Pa, uopšte nije slučajno što Marija Crnobori svakog dana dolazi na gradilište. Mi smo svi tu i ta energija ne može da bude mala.“ Kao ilustraciju da ih kriza nije omela, Branko Cvejić navodi festivale u inostranstvu na kojima su učestvovali poslednje godine: sa predstavom Bure baruta u Bogoti i u Sarajevu, sa Supermarketom u Moskvi, Skup je bio u Kopru, i u avgustu Šoping end faking u Umagu. „Mislim da smo svuda dobro prošli i da to govori koje je naše mesto. Sve će se, uostalom, najbolje videti na novoj sceni. Biće to vrlo uskoro.“
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Kad sam na jednom koncertu razbio glavu pivskom flašom, hirurg me je pitao “zašto?”. “Zbog loše situacije u društvu”, odgovorio sam
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve