

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Pukovnik Živko Trajković, komandant Specijalnih antiterorističkih jedinica MUP-a Srbije, od nedelje se nalazi u tridesetodnevnom pritvoru, koji mu je odredio istražni sudija Opštinskog suda u Kikindi zbog osnovane sumnje da je dan ranije u Mokrinu izvršio ubistvo iz nehata – pucnjem iz lovačke puške ubijen je zastavnik Dejan Antanasković, takođe pripadnik SAJ-a


Po šturom policijskom saopštenju, Antanasković je nastradao u subotu uveče na zadnjem sedištu vozila koje je neposredno pre tragedije parkirano ispred kuće Jeremije Stefanovića u Ulici Jove Zmaja. Iz službenog džipa MUP-a izašli su Jovan Reljin, radnik Naftagasa i lokalni lovac, Jeftin Anev, zvani Tuta, trgovac iz Mokrina, te vozač Zoran Basrak, a do opaljenja je došlo kada je pukovnik Trajković s prednjeg sedišta dodavao pušku Antanaskoviću. I to je sve od zvaničnih informacija. Pomoćnica opštinskog javnog tužioca Katarina Bobić i istražni sudija Gabrijela Bartul nisu bile voljne bilo šta da saopšte o toku istrage.
Trajković je u zrenjaninskom zatvoru, a ostali akteri mokrinskog slučaja takođe odbijaju da odgovore na novinarske pozive. U opštinskom sudu traje njihovo svedočenje, a kako saznajemo, Trajković i ekipa tvrde da su krenuli kod Reljinovog zeta Stefanovića na roštilj, da bi tek sutradan pošli u lov na prepelice.
Ljubomir Novakov Ljubac, predsednik mokrinskog lovačkog društva „Perjanica“, kaže da ga je Reljin zvao nekoliko dana ranije da mu kaže kako će s prijateljima iz Beograda ići u lov, ali da se posle toga nije javljao.
„Kako se nije javljao, mislio sam da su odustali od lova, a onda sam u nedelju ujutro čuo za ubistvo. Ne znam da li su pre nesreće bili u lovu, od mene dozvolu nisu dobili“, priča Ljubac i čudi se zašto su nosili napunjenu pušku ako su mislili da tek sutradan idu u lov.
Proverili smo u kikindskom udruženju lovaca da nisu kod njih Trajković i ekipa tražili dozvolu za lov:
„Kod nas nisu bili, a da li su bez dozvole lovili u našem lovištu, to zaista ne znam i nemam prava da trvdim“, kaže Božidar Zavišin, pomoćnik upravnika kikindskog lovišta. „Krivolova ima, naročito predveče i noću kada divljač izlazi iz suncokreta i kukuruza gde se krije preko dana. Lovokradice farovima džipova love i ubijaju šta stignu.
Da li su Trajković i ekipa bili pre tragedije u krivolovu niko ne želi da spekuliše. Napunjena puška može biti jedan od dokaza da se pre dolaska kod Stefanovića petorka vozala po mokrinskom ataru gde su lovišta izuzetno bogata. Kako se radi o visoko rangiranom policajcu, po gradu su ponovo aktuelizovane priče o krivolovu kao maniru nekih visokih dužnosnika policije, a naročito bivšeg RDB-a. Lovci o tome nerado pričaju, ali je javna tajna nekoliko slučajava da je lovačka kontrola nekoliko puta nailazila na grupu policajaca u krivolovu. No, uvek je policijska ili debeovska značka lovcima bila dovoljna da ne postavljaju suvišna pitanja.
Jedino su pre četiri godine lovci iz Bašaida, takođe sela nadomak Kikinde, uspeli donekle da raskrinkaju grupu policajaca lovokradica. Naime, u noći između 9. i 10. januara 1998. godine, uz asistenciju kikindskog SUP-a, privedena su tri Beograđanina i jedan Melenčanin i zaplenjene su tri puške s optičkim nišanom, dva pištolja, lovački nož, far za noćni lov i specijalni kontejner za ulovljenu divljač, u kome su se nalazile ustreljene dve srne i dva zeca. Šteta bašaidskog lovišta procenjena je na 6.000 nemačkih maraka. Međutim, od tada do danas nikakav postupak nije poveden, a u bašaidskom lovačkom društvu „Fazan“ nikada nisu saznali imena privedenih Beograđana. Znaju samo da je jedan predavač na Policijskoj akademiji, a jedan inspektor u Saveznom MUP-u. Melenčana koji je tada „pao“ dobro su znali – on im je bio zaposlen kao lovočuvar.
U kikindskom sudu već treći dan traje ispitivanje svedoka, a po podizanju optužnice valjda će javnost saznati više detalja o Antanaskovićevoj pogibiji. Od kolega iz „Mokrinskih novina“ saznajemo da Trajković ranije nije viđan u ovom selu. Za Reljina i Tutu Aceva kažu da se odranije druže s komandirima policije iz kikindskog SUP-a i jednim visokim oficirom MUP-a, poreklom iz Kikinde. Oni su verovatno bili veza komandantu SAJ-a da dođe da okuša sreću u severnobanatskim lovištima. Međutim, sve se završilo kobno po jednog mladog sajovca i veoma neprijatno po Trajkovića. Ako se još kao osnovane pokažu sumnje da se radilo o krivolovu, biće to još jedna u nizu bruka srpske policije.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve