img
Loader
Beograd, 2°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Festival elektronske muzike - Dis-patch

Žudnja za novim

01. новембар 2002, 15:18 Zoran Penevski
Copied

Bez obzira na to da li je tačka od koje će se promeniti recepcija nove muzike u domaćoj kulturi incident koji će pratiti mali krug poklonika ili još jedna oktobarska svečanost, Dis-patch je kao festival elektronske muzike konačno na velika vrata uveo dah digitalne

Pitanje izbora učesnika inicijator i domaćin festivala Dis-patch (održan u Beogradu od 22. do 26. oktobra) Belgradeyard Sound System rešio je tako što je ponudio presek različitih ličnih koncepcija, možda preambiciozno smešten u pet dana, ali dovoljno intrigantan.

Na polju izraza pak, ako se posmatra onaj deo savremene elektronike koji muzičko iskustvo posmatra kao proces, moguće je zaboraviti ono što nije ni ponudilo dovoljno materijala da se to iskustvo uopšte i oformi (neprekidne detonacije austrijskog dua Rehberg & Bauer, improvizacije Šveđanina Andreasa Berthlinga, minimalizam Norvežanina Alexandera Rishauga), čak i u slučajevima kada se radi o veštim manipulatorima deformisanog zvuka s prosevcima muzike (Austrijanac Pita) ili dosezanju elektroakustične ambijentalne muzike koja nije isključivo domen onoga što se u muzici promenilo od sredine devedesetih godina prošlog veka (švedski trio Tape koji koristi gitaru, melodiku i trubu). Dakle, ako se zanemare infantilna fascinacija bukom i ravnodušnost koju izaziva smesa bruma, šištanja i pucketanja (softverski propusti poznati kao glitch), te očekivani i sjajni DJ nastupi (drugi opet ove godine Kanađanin Manitoba kao izuzetni kombinator laptopa i gramofona, te Englez Tony Morley – koji su podgrejali Barutanu), ostaje nam da istaknemo divne nastupe uživo.

Iz ritualne atmosfere u Atrijumu Etnografskog muzeja izdvojila se Japanka Tujiko Noriko. Njen dečji glas, uz neobične melodije praćene rastrzanim semplovima iz laptopa, zvučao je istovremeno patetično i oporo, ali radikalnije od smera kojim se svojevremeno uputila Björk. Drugi vredan nastup pripada Meksikancu Murcofu, koji je predstavio svoj debi album Martes: kombinovanje udaraca i isečaka (clicks’n’cuts) klasičnih kompozitora stvorilo je jedan očuđeni kinetički horizont iz kojeg su prosto iskrsavali muzički objekti; uz galopirajući ritam, koloritne sekvence izazvale su uznemirenost, trajno iščekivanje, baš kao što se neprimetno sporo odvijalo pretapanje lika i krajolika na videobimu iza Murcofa.

Temeljno opravdanje Dis-patcha i verovatno najznačajniji datum u predstavljanju elektronike kod nas bilo je veče u Domu omladine u kojem su se predstavili autori nemačke etikete Kitty Yo. Na samom početku, AGF je (Antye Greie-Fuchs) svojim neurotičnim, intimnim vinjetama iz urbanog haosa i tamne strane ženstvenosti, recitativima i pokretima na granici digitalnog performansa pokazala kako se jedna poetika vezuje s rečnikom www tehnologija. Svojim laptopom njoj se zatim pridružio Jotka, čime je sastav Laub počeo svoju potragu za savršenom cerebralnom pop pesmom; Laub je promišljena plovidba po digitalnom okeanu, to su pulsirajuće poeme, snažne i mehaničke, ujedno grube i suptilne. Najpoznatiji gost iz Berlina, Tarwater, osvojio je publiku mešanjem new wavea i nove elektronike, magičnim svetovima tople melodije i hladnog, skoro luridovskog vokala, egzotično i romantično isklizavanje u čarobnoi ples slika iz nemih filmova u pozadini. Videomikser Lilleavan ostao je na sceni i u ulozi drugog člana Rechenzentruma. Uz čitav spektar crnog i teškog zvuka, inteligentne plesne muzike i dekonstruktivnog tehna, radovi Marca Weisera su se u lejerima slagali s pratećim slikovnim teksturama i zajedno sugerisali dominantnost kibernetičke estetike – to je biodigitalna magma informacija koja nadilazi čoveka, to je apstraktna i slojevita reka oznaka i odnosa na koju smo priključeni. „Muzika Rechenzentruma je kao Golem – reč je o glinenom biću koje je kabalista oživeo kada mu je u usta stavio papir na kome je bilo napisano ime Boga“, kaže Weiser za „Vreme“.

Konačno, poslednjeg dana u Muzeju savremene umetnosti publiku je obradovao norveški dvojac Information. Uz smenu mirnih pasaža i onih sa zaraznim ritmom, čisto i precizno, uz dramatične momente, Information pokazuje kako je vreme klubova mrtvo (disko kugla ispod stola), a sve što pri jednoj muzičkoj operaciji ostaje da se vidi je na ekranu; ruke i mašine, titranje dioda.

Iz pomenutog se vidi da je Dis-patch dotakao i pitanje prostora (REX je, na primer, pretvoren u intimni amfiteatar), ali i pitanje publike. Od sto do trista posetilaca ovakvih festivala, po rečima samih izvođača, predstavlja prilično veliki odaziv. Osim zadovoljstva organizacijom i oblikom festivala, muzičari su posebno istakli da ih je auditorijum sjajno primio. „Reakcije koje osećamo, želja za nečim novim, otvorenost ka ovakvoj muzici liči na energiju koju je imao Berlin 1991. godine, a koja je danas iščilela“, složili su se u razgovoru za „Vreme“ i Jotka i Weiser, koji je izostao s prvobitno najavljenim nastupom u sredu jer je priveden na berlinskom aerodromu zbog sumnje da je terorista. Naime, pošto je promenio stan, njegov laptop je poprimio miris novog prostora, a carinici su posumnjali da je u pitanju hemikalija od koje se može napraviti bomba. Ipak, Weiserov ponovni nastup kojim je završen Dis-patch više je nego simbolične sadržine: silazeći u dubinu Zemlje, uz paklenu jeku, Marc je svoj laptop pretvorio u Pandorinu kutiju; ostala je samo nada da će ovakvim festivalom domaća kultura prestati da šepa i probati da se osavremeni.

Bez obzira na to da li je tačka od koje će se promeniti recepcija nove muzike u domaćoj kulturi incident koji će pratiti mali krug poklonika ili još jedna oktobarska svečanost, Dis-patch je kao festival elektronske muzike konačno na velika vrata uveo dah digitalne estetike i postavio brojna pitanja.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Film i politika

02.фебруар 2026. Sonja Ćirić

„Svadba“ pokazuje da je između Srba i Hrvata sve okej

Zašto u Hrvatskoj snimaju filmove poput „Svadbe“ a u Srbiji filmove poput „Dare“, i zašto publika u obe države više voli „Svadbu“. Za deset dana videlo ga je blizu 380.000 gledalaca

Premijera

01.фебруар 2026. Sonja Ćirić

Puls teatar: Ale i bauci su ugrožena bića

Prva ovogodišnja premijera „Puls teatra“ iz Lazarevca „Ale i bauci“ predstavlja slovenska mitska bića kao ugrožena, a ne bića kojima se zastrašuju deca

Naš film u svetu

31.јануар 2026. S. Ć.

Film „Planina“ najbolji inostrani dokumentarac Sandens festivala

„Sinjajevinu smo doneli u Ameriku”, rekla je protagonistkinja dokumentarnog filma „Planina“ koji je upravo pobedio na Sandens festivalu

Opera

31.јануар 2026. S. Ć.

Opera za decu „Deca Bestragije“ poziv da se zajednički traga za odgovorima

Koncertno izvođenje opere za decu „Deca Bestragije“ Lazara Đorđevića, koja priča o zajedništvu, predstavlja mlade autore i izvođače, i dokazuje da je opera živa i savremena muzička forma

Festival

31.јануар 2026. S. Ć.

Beograd film festival: Uživajte u magiji dok je ima

Na Beograd film festivalu su i Sodebergovi „Kristoferi“, kao film iznenađenja. „Uživajte u magiji dok je još ima“, poruka je publici na otvaranju ovog prvog beogradskog filmskog festivala

Komentar
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Đuro Macut u odelima sa kravatom. U pozadini dve zastave Srbije.

Komentar

Kolaps sistema i zaječarizacija Srbije

Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Pravda za sirotinju Srbije

Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara

Filip Švarm
Aleksandar Vučić sa ispruženom rukom, vide mu se samo oči kroz naočare

Komentar

O volu i Jupiteru

Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu

Nedim Sejdinović
Vidi sve
Vreme broj 1830
Poslednje izdanje

Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru

Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati se
Intervju: Nemanja Smičiklas

Režim hoće da ukine Republički zavod

Metastaze ćacilenda (2)

Uloga sapuna u izboru za direktora RTS-a

Mark Karni, premijer Kanade

Čovek koji je ukrao šou u Davosu

Intervju: Andraš Urban, pozorišni reditelj

Cenzura je zločin

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure