

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
"Vi niste zaštitili srpski narod, vi ste okaljali obraz srpskom narodu. Vi ste napravili nesreću hrvatskom, muslimanskom i, na kraju, srpskom narodu". Suština Babićevog svedočenja svodi se na Miloševićev kažiprst u čijem su pravcu, po tvrdnjama ovog svedoka, išle sve najvažnije odluke iz ratnih vremena


Posle višemesečnog pominjanja u pretpretresnim dokumentima Haškog tribunala pod šifrom svedok C-036, zatim desetodnevnog svedočenja pod novim imenom C-061 i maksimalnim merama zaštite, do sada svakako najvažniji insajder na suđenju bivšem predsedniku SRJ Slobodanu Miloševiću rešio je da se najzad vrati svom pravom imenu i prezimenu. Iz sasvim razumljivih razloga, povratak ovog svedoka sopstvenom imenu nije bio praćen i povratkom nekadašnjeg načina razmišljanja koji ga je svojevremeno i promovisao u lidere pobunjenih Srba u Hrvatskoj i učinio jednim od najznačajnijih svedoka na ovom sudskom procesu. Uz to ime svojevremeno je obavezno išla i reputacija „kninskog jastreba“.
Stresavši, dakle, sa sebe šifru C-061, na koju se povremeno saplitao i sam sudija Mej, kao i skremblovan lik i glas s TV ekrana, iza uklonjenog paravana u glavnoj haškoj sudnici jedanaestog dana svedočenja pojavio se Milan Babić, nekadašnji premijer Republike Srpske Krajine. Zapravo, svedok čiji je identitet za malo koga bio tajna i prethodnih deset dana njegovog svedočenja u Hagu.
RAZLOZI: Babić, koji je potencijalno i sam haški optuženik odlučio je (kako je to objasnio u sudnici) da se vrati sopstvenom imenu iz nekoliko razloga – da bi odgovorio na javne optužbe koje mu je upućivao optuženi Milošević, da bi upozorio na pretnje koje su tokom svedočenja upućivane njegovoj porodici, da bi doprineo međunacionalnom pomirenju Srba i Hrvata i, naposletku, zbog činjenice da je besmisleno skrivati se iza šifre C-061 u trenutku kada su pojedini mediji već objavili njegovo ime. Jedne dnevne novine zaista su uz izveštaj sa suđenja objavile i sliku Milana Babića zagrljenog s borcima novoformirane vojne jedinice „Petar Mrkonjić“. A neposredno pre toga u sudnici bilo je pomenuto da je upravo zaštićeni svedok C-061 odlučio da za vreme rata u RSK formira jedinicu pod ovakvim imenom.
Tog poslednjeg dana svedočenja s imenom, likom i glasom, Milan Babić je uglavnom gledao ispred sebe pokušavajući da uzvrati na Miloševićeve poruge kako ga je uvek smatrao „najobičnijom bitangom“ ili „jedinim Tuđmanovim džokerom“. U trenutku kada je obojici isticalo vreme u sudnici, Babić je najzad pogledao prema optuženom, uperio u njega prst i povišenim tonom rekao: „Vi niste zaštitili srpski narod, vi ste okaljali obraz srpskom narodu. Vi ste napravili nesreću hrvatskom, muslimanskom i, na kraju, srpskom narodu“. Suština Babićevog svedočenja svodi se, inače, na jedan drugi prst, zapravo Miloševićev kažiprst u čijem su pravcu, po tvrdnjama ovog svedoka, išle sve najvažnije odluke iz ratnih vremena. Milošević je, svedočio je Babić, naredio „okupaciju“ Hrvatske 1991. godine, zloupotrebio JNA, rasterao hrvatsko stanovništvo van granica države koju je tada pravio, upravljao svim i svačim preko DB-a i svojih ljudi, slao Srbima u Hrvatskoj oružje i novac, da bi ih na kraju ostavio na cedilu. Od svih ovih optužbi Milošević se uglavnom branio podsećanjem da Babić nikada nije bio nikakav „golub mira“, kako se danas predstavlja. U sudnici je pokazao i veliki broj telegrama (stara navika) u kojima su nekadašnji Babićevi bliski saradnici (Borislav Mikelić, David Rastović, Marko Dobrojević, Ilija Đujić…) tvrdili da svedok C-061 danas ne govori istinu ili da se slabo seća. Milošević se pri tom pozvao i na jedan izveštaj Marka Guldinga, izaslanika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, koji je posle posete Beogradu, Zagrebu i Kninu referisao da su, osim Franje Tuđmana i Milana Babića, svi najvažniji politički igrači u regionu spremni da prihvate Vensov mirovni plan.
ODUŠEVLJENJE: Haško svedočenje Milana Babića, čoveka koji je pre rata i ulaska u politiku bio zubar u Kninu (danas navodno gaji kokoške negde u okolini Zemuna), izazvao je pravu provalu oduševljenja u u Zagrebu. Nekadašnji Tuđmanov savetnik Slaven Letica smatrao je čak da je reč o tako važnom svedočenju zbog koga je vredelo zakazati hitnu sednicu Sabora. U komentaru objavljenom u jednom zagrebačkom dnevnom listu tvrdi se da je Babić
dokazao kako se u Hrvatskoj svojevremeno nije dogodio „autentični ustanak zbog narušavanja srpskih prava, nego su Milošević i JNA izazvali rat s ciljem rušenja ondašnje hrvatske vlasti i zadržavanja Hrvatske ili nekih njenih delova u Jugoslaviji“. Autor teksta konstatuje takođe da je Babićevo svedočenje presudno za međunarodni legitimitet Hrvatske i da formalno oslobađa ovu državu od krivice za izbijanje rata u bivšoj Jugoslaviji. Svedočenje bivšeg premijera RSK moglo bi da ima veliku važnost i u nekim budućim haškim procesima protiv pojedinih hrvatskih generala, s obzirom na izjavu ovog svedoka da je „ono što su Hrvati uradili tokom ‘Bljeska’ i ‘Oluje’ identično onome što su srpske snage uradile 1990. godine“. Ovakvim svedočenjem Milan Babić se, bar što se njega tiče, svakako približio „pomirenju“ s hrvatskom štampom koja ga je pre desetak godina opisivala kao zubara monstruma, čoveka koji je navodno u Kninu „pacijentima Hrvatima namerno vadio zdrave zube“.
Sam optuženi bio je možda delimično i u pravu kada je tvrdio da se Milan Babić kao političar u ratnim godinama često ponašao kao „Tuđmanov džoker“. S tim što je, naravno, zaboravio da doda kako je taj „džoker“ izvučen upravo iz Miloševićevog kninskog špila.
Ako bi oko ove teze još i moglo da bude nekog sporenja, oko one da je Milan Babić dosad najjača karta koju je u ovom sudskom procesu potegao tužilac Džefri Najs sporenja nema.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve