Čime se sve bave domaći preduzetnici i šta se sve krije iza sjajnih natpisa uspešnih firmi, čini se da nastoji da utvrdi srpska policija. Fabrike lekova se pojavljuju kao industrija sintetičkih droga za internacionalne potrebe, a sportske kladionice kao paravan za promet velike količine oružja
ORUŽJE KOD KLADIONIČARA: Aleksandar Ganić
Drugu zimu zaredom Aleksandar Ganić (44), vlasnik firme Jaguar trejding ko u čijem se sklopu nalazi i lanac sportskih kladionica Jaguar, puni stranice domaće štampe. Prošle nedelje ga je uhapsila kriminalistička policija beogradskog SUP-a, jer je u magacinu njegovog preduzeća u Slancima pronađen rekordan kontingent oružja (vidi okvir). Kako je saopšteno u policiji, utvrđeno je da je oružje tokom 2002. Ganić nabavio i držao u svom posedu, a akcija je sprovedena na rutinski način i u sklopu konstantnog rada policije na pronalaženju i zapleni svih vrsta oružja u ilegalnom posedu. Snimak čitave policijske akcije prikazan je najpre u prošlu sredu na RTV B92, a sve se odigralo nekoliko dana ranije. Ono što se moglo videti ličilo je na nekadašnje akcije policije u cilju otkrivanja terorističkih gnezda na Kosovu, onomad, ili na jugu Srbije u novije doba. Do magacina u Slancima, koji je Ganić iznajmio ranije prošle godine od građevinskog preduzeća Trudbenik, pripadnike policije je odveo Ganićev rođak Miroslav, a dan docnije se i sam Aleksandar Ganić pojavio sa advokatom u policiji. „Organi gonjenja“ su podneli krivičnu prijavu po članu 33 Zakona o oružju i municiji (osnovana sumnja za izvršenje krivičnog dela neovlašćenog posedovanja, držanja i stavljanja u promet vatrenog oružja i municije) i priveli osumnjičenog istražnom sudiji Mladenu Anđelkoviću iz Okružnog suda u Beogradu.
Dalje je tekla regularna procedura. Uzeta je izjava od osumnjičenog i određen mu je jednomesečni pritvor. Prema rečima zamenika načelnika kriminalističke policije SUP-a Beograd pukovnika Vladimira Andrića, Ganić je odbacio navedene optužbe i izjavio da je oružje vlasništvo nekog građanina Bugarske koga je znao po nadimku Fis, a koji od prošle godine nije među živima jer je nastradao u Amsterdamu. Detalje će u daljoj istrazi utvrđivati policija i tužilaštvo, a kako nam je rečeno u beogradskoj policiji na čitavom slučaju se detaljno i pažljivo radi, jer je ovo jedna od najvećih zaplena oružja do sada. Podsećanja radi, u oktobarskoj akciji hapšenja osumnjičenih za ubistvo policijskog generala Boška Buhe, kod jednog od osumnjičenih, Dragana Ilića Limara, pronađen je sličan kontingent oružja za koji je ovaj tvrdio da je ostao još od Željka Ražnatovića i Milana Đorđevića Bombone, pošto su se ova dvojica vratila iz Krajine. Tada je Limarov advokat izjavio da se Ilić plašio da prijavi oružje i da je čak razmišljao da ga baci, ali da se bojao da ga ne pronađu deca („Danas“, 6. 11. 2002.).
RUKOTVORINA: Paklena mašina povezana sa mobilnim telefonom
Međutim, slučaj Aleksandra Ganića je utoliko drugačiji, jer ovaj vlasnik lanca sportskih kladionica nikada nije bio umešan, prema podacima koji postoje u policiji, u neka krivična dela niti se takvo što vezivalo za njegovo ime. Štaviše, prošle je zime došao u „žižu javnosti“ kada je formirao Udruženje vlasnika sportskih kladionica sa ciljem da zaštiti interese svoga staleža pred tada gromoglasno najavljenim Zakonom o igrama na sreću. Gotovo mesec dana je trajala veoma dobro vođena medijska kampanja vlasnika kladionica i gotovo da nije bilo štampanog i elektronskog medija na kome se Ganić nije pojavio. Iz svoje baze u beogradskom naselju Karaburma slao je poruke vladi Srbije, da novi Zakon ne bi trebalo donositi bez saradnje sa vlasnicima lanaca sportskih kladionica jer su domaći preduzetnici uložili dosta novaca i stvorili naviku u narodu da se i na taj način zabavlja. Kampanja je išla dotle da se Aleksandar Ganić na jednoj lokalnoj televiziji ogledao i sa samim ministrom finansija Božidarom Đelićem, koji je na kraju pristao na jednu vrstu javnog sučeljavanja. Pet minuta Ganićeve medijske slave, odnosno prisutnosti, donelo je rezultat, jer najavljivani Zakon nikada nije došao pred poslanike srpske skupštine. Oblast je ostala neuređena i ostalo je samo da se nagađa koliko se novaca okreće u ovoj oblasti, nazovi, sportske javne zabave. Da li se to dogodilo zbog dobrog lobiranja Ganića i njegovih kolega ili se Vlada bacila na važnije probleme može se samo spekulisati.
Hapšenje Aleksandra Ganića i razlog zbog koga je trenutno u pritvoru pokazuju „dva lica boga Janusa“, odnosno nekih uspešnih srpskih poslovnih ljudi, i lagano isplivavaju stvari koje su svi nagađali, ali niko o tome nije smeo da govori. S druge strane, dalji istražni postupak bi trebalo da pokaže da li se radi o organizovanom poslu ili o incidentu, a policija ima mogućnost da značajnije poradi na problemu velike količine oružja koja se nalazi u zemlji. Eventualno objašnjenje da se radi o posledicama dugogodišnjih ratova neće nikoga zadovoljiti, jer je trgovina oružjem previše unosan posao da bi ga mafija zaobišla. Treba reći da se za delo za koje se tereti Aleksandar Ganić predviđa kazna od tri do petnaest godina zatvora.
Arsenal
U iznajmljenom Trudbenikovom magacinu policija je taksativno zaplenila sledeće oružje:
Dva ručna bacača, popularno „zolja“. To je vojno naoružanje zabranjeno za civile. Poreklo je iz VJ, a verovatno je stiglo sa ratišta.
* Jedan škorpion sa dva okvira i prigušivačem. Poreklo je kao u prethodnom slučaju ili iz MUP-a Srbije. Prigušivače je radilo Gorenje iz Velenja, po dizajnu Slobodana Orašanina poznatog po saradnji sa grupom „Pauk“, a po narudžbini vojske.
* Automatska puška marke Heckler & Koch. Policija ne navodi kog je kalibra i kog tipa, a ukoliko je to G-3 SSG (snajperska) onda bi njeno poreklo moglo da bude iz čuvenog tovara iz Bara, jul 1991.
* Automatska puška sa kundakom na preklop. Domaća verzija kalašnjikova koja još nosi oznaku M-70B i moguće je naći gotovo svuda.
* Automatska puška sa drvenim kundakom i bajonetom. Isto, samo tip M-70A.
* Snajperska puška marke Zastava sa optičkim nišanom marke „zrak“. Ili je vojnička snajperska puška M-76 kalibra 7,9 mm poluautomatska ili je bilo koji od Zastavinih lovačkih karabina.
* Jedna puška američke proizvodnje marke „maverik“. Preciznije rečeno, to nije prava puška već poluautomatski karabin na pištoljsku municiju. Amerikanci ga koriste za odstrel sitnih štetočina.
* Sedam pakovanja plastičnog eksploziva po pola kilograma PEP-500. Standardno pakovanje koje koristi vojska, po snazi deset puta jače od trotila.
* Osam pakovanja eksploziva od po kilogram blok demolišn M5-A1. Američko pakovanje iz Drugog svetskog rata, služi za rušenje većih prepreka
* Pored ovoga policija je u magacinu pronašla inicijalne kapisle različitog tipa, razne ručne bacače, prigušivače, optičke nišane, veliku količinu municije raznih kalibara, plus četiri „fantomke“ sa prorezima za oči.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!