

Komentar
Kraj prebrojavanja na ulici – sada „samo“ treba glasati
Na Slaviji je održan najveći predizborni miting u istoriji. O tačnim brojkama niko ne treba da brine, jer je većina tu – samo sada to treba preliti u glasačke kutije




Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa
Kada zlo predugo traje počinje da jenjava nada da će dobro ikada da pobedi. Kada nenormalno iz bitke u bitku pobeđuje normalno, neverica da je promena došla ne nestaje čak i kada njeni obrisi postanu kristalno jasni.
Tako je pristalicama Petera Mađara, kada je već bilo jasno da je opoziciona Tisa do nogu potukla Fides Viktora Orbana i uprkos borbenom raspoloženju i svom optimizmu, trebalo neko vreme da se osveste i počnu da otvaraju flaše sa šampanjcem.
I da, u ovom slučaju zlo je Orban, premijer Mađarske koji je 16 godina sejao laži i strah od migranata i koječega, medije stavio pod svoju kontrolu, promenama zakona smanjivao građanske slobode, organizovao lovove na veštice, razvio ortačku privredu, šurovao i sa Vladimirom Putinom i sa Donaldom Trampom na projektu razbijanja Evropske unije i liberalne demokratije.
Dobro je bilo oličeno u Peteru Mađaru koji je obećao resetovanje Mađarske na predorbanovska podešavanja.
Pobeda u Mađarskoj ima svoje ime i prezime: Peter Mađar (45). On je vizuelno već na prvi pogled bio sušta suprotnost Viktoru Orbanu (62). Izazivač je bio mladolik, vižljast, delovao je kao moderan, sportski tip, nasuprot zdepastom vladaru koga je počeo da stiže umor i koji više nije imao šta novo da izvuče iz pohabanog rukava.


Mađar je politički stasao unutar Orbanovog Fidesa i dobro je znao kako režim funkcioniše iznutra i koje su mu slabosti. Kada je odlučio da se suprotstavi sistemu koji je ogrezao u korupciji i objavio otvoren rat liberalnoj demokratiji, 2024. se priključio tek 2020. osnovanoj partiji desnog centra Tisa. Za samo nekoliko meseci došao je na njeno čelo i objavio rat Viktoru Orbanu. Za nepune dve godine uspeo je da gotovo cela opozicija stane iza njega.
Mađar se nije upuštao u to da objašnjava da je strah od migranata iracionalan, da je suludo predstavljati Volodomira Zelenskog kao opasnost po Mađarsku i da mađarski sinovi neće morati da uzimaju puške u ruke da se bore protiv Ukrajinaca, nije se upuštao u diskusije ko je i zašto veći patriota – izbegavao je da odbije od sebe tradicionalne Orbanove birače. Svoju kampanju je fokusirao na prizemne probleme koji su sve više tištili Mađare: stagnaciju privrede, metastazu korupcije i sunovrat zdravstvenog sistema.
Ideološki se jasno opredelio za Evropsku uniju, nasuprot Orbanu koji se profilisao kao predvodnik pobornika jačanja nacionalnih država unutar EU koji se odupiru „diktaturi“ Brisela. Na osnovu kaznene politike institucija Unije, Mađarska je zbog toga tokom godina izvisila za dvadesetak milijardi evra iz evropskih fondova.
Okosnica uspeha mladolikog, energičnog Mađara bili su mladi Mađari koji nisu želeli da im članstvo u Fidesu bude ulaznica za tržište rada. Špartajući neumorno Mađarskom uzduž i popreko uspeo je da ubedi glasače da je promena moguća i da zavisi samo od njih, pa je izlaznost iznosila rekordnih gotovo 80 odsto.
Pobeda Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Nakon niza bolnih udaraca ona predstavlja vetar u leđa zagovornicima liberalne demokratije i jačanja Evropske unije od koje, uprkos svim njenim slabostima, nema ničega boljeg za Evropljane, a na koju su se ostrvili i Trampova Amerika i Putinova Rusija i Kina.
Ona je ujedno i težak poraz ideja evropskih desničara, populista, demagoga i autokrata među koje spada i predsednik Srbije Aleksandar Vučić koji ostaje bez jedinog pravog saveznika unutra EU i ortaka u zamršenim poslovima.
A što se građana Srbije tiče koji žele da vide leđa naprednjačkom režimu, uspeh Mađarove Tise predstavlja ulje na vatri pobune, podstiče motivaciju, uliva nadu i pokazuje kako može da se pobedi autokratija slična srpskoj.
Peter Mađar svakako nije premijer iz snova socijaldemokratskih i zelenih glasača, ali je bio pragmatično rešenje da se Mađarska vrati na evropski kolosek i u okvire vladavine prava koja garantuje ravnopravnost i sve građanske i medijske slobode.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!


Na Slaviji je održan najveći predizborni miting u istoriji. O tačnim brojkama niko ne treba da brine, jer je većina tu – samo sada to treba preliti u glasačke kutije


Kako su studenti memorandumom o Kosovu i Metohiji ućutkali „svakosatno klepetalo” Aleksandra Vučića


Zašto gore poznati lokali? Kakva je tu uloga Ćacilenda, najvećeg skupa kriminogenih osoba na otvorenom posle dvorišta Centralnog zatvora? I kako je MUP postao krovna organizacija konfederacije mafijaških klanova


Zašto je ulično nasilje postalo sve što Vučić može da ponudi građanima? Zbog čega je ono postalo bensendin za najtvrđe naprednjačko-radikalsko biračko telo? I čime je dokazao da ni malo ne poznaje ulicu


Zašto je Vučić muški opaučio po svojim poslušnicima? Je li mu dobro? I šta to znači za studente i njihovu listu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve