

Pregled nedelje
Portparoli razočaranih birača
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vojvodina se budi iz čamotinje, svi mozgaju čime bi mogli da se istaknu: Festival čvaraka u Izbištu, Švarglijada u Orlovatu, Crepajački karabatak...
Turija, Mokrin i Kačarevo postaće gradovi pobratimi (Turija će biti posestrima), Kobasicijada, Gusanijada i Slaninijada biće objedinjene: turisti, meštani i namernici iz okoline u istom danu moći će da kušaju bareni gronik, da vide najdužu kobasicu na planeti i da okušaju sreću kladeći se na gusane-lepotane koji će se boriti za laskavu titulu prvaka Vojvodine, samim tim i Evrope, jer takvih sportskih manifestacija nema nigde na starom kontinentu.
Mokrin bi mogao poneti titulu dvostrukog pobratima jer se u njemu, osim Gusanijade, održava i Svetsko prvenstvo u tucanju uskršnjim jajima, ostaje da se vidi hoće li Gusanijada biti pomerena na Uskrs, ili će Svetsko prvenstvo biti pripojeno Gusanijadi koja se već osamnaest godina održava početkom marta. Guščiji lobi prihvata da se ove dve manifestacije spoje ali odbija da borbe gusana odgađa do Uskrsa jer su takmičari u top formi krajem februara; za Mokrinski pak olimpijski komitet (MOK) tucanje jajima u vreme kad nije Vaskrs neprihvatljivo je – rezultati ne bi bili priznati ni u Carigradu ni u Moskvi, pitanje je da li bi i Ginis registrovao rekord, ukratko, tucanje običnim barenim jajima bez kopče sa verom ne odlazi u obzir. Bi li Crkva u interesu sporta, turizma i vere osveštala jaja za Gusanijadu? Bi, što ne bi! Vrteći brojanicu i osmehujući se vragolasto (ako tako možda da se kaže za svešteno lice) izvor blizak Sinodu prekjuče je nezvanično rekao: „Osveštasmo fabriku duvana, što ne bismo i borbu gusana!“
Predstavnici triju naseobina smišljaju naziv buduće objedinjene svetkovine, da li istaći produkte koji su slavu Turije i Kačareva proneli širom sveta ili forsirati jaje kao simbol prapočetka? Gde održati prvi svevojvođanski sajam svinjetine, guščije krvi i peraja!? Jednom u Turiji, drugi put u Mokrinu, potom u Kačarevu i tako ukrug? Ili bi svak zadržao svoju kulturnu manifestaciju, ali bi ove pale u isto vreme: između sajamsko-takmičarskih sedišta na svakih deset minuta kretao bi autobus, čovek koji je video turijsku kobasicu dugačku 2020 metara besplatno se vozi bilo u Mokrin na borbe gusana bilo u Kačarevo gde ga čeka slaninarijum iz snova. Konkurs za ime još je otvoren („Sajam holesterola“ žiri je odbacio kao suviše stručan i suvoparan, „Mater zdravlju“ ima, međutim, dosta pristalica i već je prijavljen autorskoj agenciji a bezecovan je sajt pod tim imenom).
Po uzoru na Zrenjaninske dane piva gde je održano takmičenje u brzom sabijanju hmelja iz krigli u jednjak, dušnik i sl., Mokrinci (Mokrinjani?) razmišljaju šta bi još mogli dodati u suštini beslovesnom tucanju jajima: da se održi takmičenje u brzom jedenju ljusaka i belanaca, a od žumanaca da se napravi kugla koja bi, ako samo bude mogla da stane na prikolicu, bila odvezena u Turiju radi slikanja sa Turijskom boom…?
I borba gusana morala bi se dovesti do vrhunca, ove godine je finalista Mali Žuti od pobednika zvanog Dobiška primio tristo pedeset udaraca i neznano koliko ujeda, ali je meč predat, što je razočaralo prijatelje sporta i kladioničare: borbe bi se ubuduće morale podstrekavati dok jedan od boraca ne padne u nesvest, komu ili dok ne iskrvari na ringu.
U Turiji se održava takmičenje u brzom jedenju kobasica; gurmani koji vole da merače smatraju se oštećenim, oni bi da se sa gutačima, ali i među sobom, ponesu u količini a ne u brzini: organizator bi dao gratis pivo, turšiju i ajvar, ko za recimo dvadeset četiri sata pojede najviše kobasica postaje izelički kralj (lepše nego „poguzijaš godine“); od rekordne kobasice, te Majke svih kobasica, pobednik brisom odseca onoliko metara koliko je u stanju sam da odvuče do kuće – šta će ujutro da pregrize kad ga skoli glad?
Kačarevo isto neće ostati na nivou uvećane kasapnice gde se slanina samo meri i pakuje radi docnijeg netakmičarskog, nesportskog ubacivanja u pasulj, kajganu i sl. Ne! Ljubitelji masnog će pred komisijom jesti krišku po krišku slanine, na svaki sat medicinska ekipa meriće im holesterol u improvizovanoj laboratoriji (nalik na poljsku bolnicu), troje prvoplasiranih imaće pravo na besplatan tronedeljni oporavak u pančevačkoj bolnici, naslednicima takmičara kojima medicina neće moći da pomogne biće uručene novčane nagrade tj. naknade za troškove… daleko bilo!
Turijski majstori izazvali su veliko interesovanje tehnologa širom sveta, gde su granice ljudskih mogućnosti, upitao se dekan Univerziteta u Prinstonu, kakva su to creva koja omogućavaju toliku zakobasičanost, pod kakvim vraškim pritiskom mleveno meso iz šprica odlazi dva kilometra od kasapina, nema Nobelove nagrade za kobasicu, ali ima za fiziku i hemiju, a Boa je čudo tehnike; vlasnik „Aldija“ iz Nemačke zainteresovan je za turijsku zmiju koja bi mušterijama omogućavala da odsecaju koliko im drago santimetara a ne da kupuju kojekakav vakumirani bofl unapred određene težine.
Dokle da se delimo – izjavili su zagrljeni i zagrejani predstavnici Turije, Kačareva i Mokrina; jedino su organizatori elitnog prvenstva u tucanju jaja bili pomalo rezervisani, nisu radi da se utope u vašarski koloplet kobasica, okrvavljenih gusana i svinjskih pola: nedavno ih je zvaničnik Olimijskog komiteta (pravog) pitao bi li imali štogod protiv da tucanje jajima postane olimpijska disciplina: „Ako hoćemo da sport postane masovan, treba nam nešto čemu je svako dorastao, kako finansijski tako i intelektualno. Od tucanja jajima teško da postoji nešto humanije, zdravije, jednostavnije, pa ako hoćete i gluplje! U nadi da ćete pozitivno odgovoriti na našu molbu, sincerely…“
I ostala vojvođanska mesta bude se iz čamotinje, svi odjednom mozgaju čime bi mogli da se istaknu: Festival čvaraka u Izbištu, Karneval švargle u Orlovatu, Crepajački karabatak…


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“


Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve