Suđenje za ratne zločine pred ovdašnjim sudovima ne znači istovremeno da u zatvor u Ševeningenu neće stići još nekoliko bivših policajaca ili vojnika kojima gospođa Del Ponte i dalje može da ponudi izbor između klupe za svedoke i one za potencijalne ratne zločince
KARLA DEL PONTE I SVETOZAR MAROVIĆ: Saglasnost i osmesi
Crnogorske liberale sigurno neće previše razveseliti vest iz Beograda da je glavna haška tužiteljica Karla del Ponte prošlog ponedeljka, krajnje ljubazno i uz puno uvažavanja, pozvala predsednika SCG Svetozara Marovića da je zvanično poseti u Hagu, najavljujući ujedno i početak nove ere u saradnji Srbije i Crne Gore sa Tribunalom. Liberali su nedavno u vreme svoje predizborne kampanje prigovorili Maroviću kako bi najbolji dokaz njegove istinske saradnje sa Hagom bio da se kao „tvorac antologijske kovanice ‘rat za mir’“ (smišljene u vreme operacija na dubrovačkom ratištu) „i jedan od najekstremnijih ratnih huškača“, sam dobrovoljno preda Tribunalu. Marović im je na to uzvratio tvrdnjom da on „i dalje ratuje za mir“, a ujedno je primetio i kako Liberalni savez ipak „nije Karla del Ponte“, jer bi u protivnom „oni rado uhapsili 95 odsto građana Crne Gore koji su bili na dubrovačkom ratištu da brane, bar su tada tako mislili, svoju zemlju Jugoslaviju“.
Na zvaničan poziv gospođe Del Ponte kojim je zauvek sa sebe stresao sve liberalske pakosti i prozivanja za nekadašnje izjave s početka rata, Marović je odgovorio takođe ljubaznim podsećanjem da je u novoj državnoj zajednici SCG stvorena i nova politička elita, spremna da odlučno i iskreno sarađuje sa Tribunalom. Pomenuo je i rezultate najnovijih istraživanja javnog mnjenja obavljenog nedavno u Crnoj Gori koje je pokazalo da je više od 50 odsto tamošnje populacije opredeljeno za punu saradnju sa Sudom u Hagu, što je zaista veliki pomak u državi u kojoj na predsedničke izbore u poslednje vreme obično ne izlazi ni polovina biračkog tela. Iz svega toga indirektno bi se moglo zaključiti kako gospođa Del Ponte u Crnoj Gori trenutno stoji čak neuporedivo bolje od upravo izabranog predsednika Filipa Vujanovića koji je na nedavnim izborima dobacio do podrške tek tridesetak odsto ukupnog biračkog tela.
Ako bi se oko rezultata onog istraživanja koje je pomenuo Svetozar Marović ponešto još i moglo dovoditi u sumnju, nema zaista nikakve sumnje da je ovoga puta, uprkos nešto drugačijim najavama, jednodnevni boravak Karle del Ponte u Beogradu protekao uz mnogo više osmeha i izjava o punoj saglasnosti nego što je to ranije bio slučaj u sličnim prilikama. Teme za razgovor su i dalje iste – od ovdašnjih vlasti se traže novi vanredni napori da se uhapse i Hagu isporuče general Ratko Mladić (za koga nadležni u Beogradu tvrde da nije na teritoriji SCG) i preostali član „vukovarske trojke“ Veselin Šljivančanin, a insistira se i na većoj kooperativnosti oko predaje originala važnih vojnih dokumenata pošto je haško tužilaštvo privatnim kanalima izgleda došlo do mnogih kopija. Neki diplomatski izvori čak tvrde da je gospođa Del Ponte ovog puta neuporedivo više govorila o papirima i dokumentima koji joj nedostaju nego o onima bez čijeg izručenja nema kraja sudskim procesima koji se vode u Hagu.
Glavna haška tužiteljica ima svakako na umu da je posle ubistva premijera Zorana Đinđića i optužbi koje je vlast tim povodom izrekla na račun „haškog bratstva“, u Beogradu gotovo nestao politički rizik vlasti zbog saradnje sa Tribunalom. U međuvremenu, promenjen je zakon o saradnji sa Hagom, više od 150 ljudi oslobođeno je obaveze čuvanja državne ili vojne tajne što znači da više nema prepreka za njihovo svedočenje u haškim procesima, sva vojna lica dobila su naređenje da pruže sve informacije o haškim beguncima, u zatvor u Ševeningenu stigao je Miroslav Radić, a uskoro se može očekivati i izručenje Jovice Stanišića i Franka Simatovića (obojica su inače „ponuđena“ gospođi Del Ponte i pre nego što je protiv njih zvanično bila podignuta optužnica), u vrhu države zaista nema političara koji se protivi novim izručenjima ili koji nema punu svest o tome da bez potpune saradnje sa Hagom nijedan spoljnopolitički cilj SCG nije dostupan… Takođe, nema ni onih koji uporno ne ponavljaju kako bi do kraja godine trebalo staviti tačku na saradnju sa Hagom, pri čemu se najverovatnije misli na izručenje preostalih optuženih, a ne na odjeke haških procesa i suočavanje sa pričom o zločinima što će najverovatnije potrajati još godinama.
Kao znak dobre volje i povećanog poverenja prema vlastima u Beogradu, u haškom tužilaštvu odlučili su da ustupe neke „probne predmete“ i suđenja za ratne zločine ovdašnjim sudovima čim bude donet odgovarajući zakon po kome bi se sudilo. Do sada je, inače, iz Haga obično poručivano kako su svi slučajevi u Tribunalu previše važni i krupni da bi se prepustili nepouzdanom i nespremnom lokalnom pravosuđu. „Ustupanja“ onih koji su već u Hagu najverovatnije zato neće ni biti nego će se u Beogradu ubuduće suditi uglavnom onima koji su u minulim ratovima okrvavili ruke a za koje tamošnje tružilaštvo nije previše zainteresovano. Suđenje za ratne zločine pred ovdašnjim sudovima ne znači istovremeno da u zatvor u Ševeningenu neće stići još nekoliko bivših policajaca ili vojnika kojima gospođa Del Ponte i dalje može da ponudi izbor između klupe za svedoke i one za potencijalne ratne zločince.
U diplomatskim krugovima u Beogradu govori se, inače, da je prošlonedeljna poseta visoke delegacije iz Haga bila u neku ruku i najava pripremanja „izlazne strategije“ Tribunala koji bi do kraja iduće godine trebalo da završi sa istragama i podizanjem optužnica, a do kraja 2008. da definitivno završi s radom. Američka „izlazna strategija“ oko Tribunala svodi se na formulu „Karadžić, Mladić, Šljivančanin, kraj“, dok je ona Karlina očigledno duža i zasniva se na priči „nekoliko desetina istraga, bar još tridesetak optužnica za celu bivšu Jugoslaviju, i tek onda kraj“. Neki tonovi izgovoreni u Beogradu prošlog ponedeljka mogli bi da predstavljaju i nagoveštaj da se razlika između ove dve izlazne strategije polako smanjuje.
Što se zvaničnog Beograda tiče, izgleda da se po prvi put (po merilima samog haškog tužilaštva) stiglo do karakteristike – ističe se. Do sada se uglavnom sve vrtelo oko ocene – nedovoljan ili nedovoljno se ističe.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!