Evropska komisija nudi Srbiji partnerstvo pre ulaska u Uniju po strogo utvrđenim i oročenim pravilima igre koja podrazumevaju punu saradnju Beograda sa Haškim sudom, delovanje svih institucija državne zajednice, usaglašavanje tržišta i trgovinsko-carinskog režima, reforme državne administracije, pravosuđa, sektora informisanja i makroekonomsku stabilnost
NEMA PREGOVORA: Džefri Baret u Skupštini Srbije
„Saradnje će biti, Hag je neminovnost, ali mi ćemo ići polako“, procedio je kroz zube Nebojša Bakarec, funkcioner Demokratske stranke Srbije na redovnoj konferenciji za novinare ponedeljkom.
Bio je to, za sada jedini, odgovor vladajuće partije premijera Vojislava Koštunice na višednevni presing Evropske unije čiji su zvaničnici u više navrata javno stavili do znanja srpskoj vladi da „Studija izvodljivosti neće biti završena sve dok ne bude saradnje sa Haškim tribunalom“.
Hoće li Džefrija Bareta (šefa Misije EU u Beogradu) i visoke činovnike EU-a Havijera Solanu, Krisa Patena i Romana Prodija zadovoljiti „proceđena“ izjava Koštuničinog partijskog trećepozivca ili je o tako važnom ultimatumu Brisela ipak morao lično da se izjasni premijer?
Mogući odgovor je, ma koliko to zvučalo neobično, ponudio češki dnevnik „Hospodaržske novini“ koji na osnovu nezvaničnih informacija iz Brisela navodi da „Evropska unija, glavni finansijer obnove Balkana, razmatra mogućnost da po ugledu na SAD obustavi pomoć Beogradu zbog nespremnosti za saradnju sa Haškim sudom za zločine u bivšoj Jugoslaviji“.
Obustavljanje finansijske pomoći neće imati efekat na privredu odmah, ali u dugoročnijoj perspektivi može da odgovori investitore i međunarodne institucije od kredita, upozorava češki privredni dnevnik i navodi da se i „u Međunarodnom tribunalu žale da nova srpska vlada, za razliku od hrvatskog premijera Ive Sanadera, nije ni pokazala interes da komunicira sa Sudom“.
Batinu na kojoj piše „saradnja sa Hagom“ do sada je u rukama držala isključivo američka administracija, uslovljavajući sertifikaciju pomoći vlastima u Beogradu. Malo ko je, međutim, ozbiljno shvatao najave od pre mesec dana pojedinih dobro obaveštenih analitičara iz Vašingtona da će se sada iste „batine“ prihvatiti i Evropska unija.
Briselu su kao zgodan povod da zamahne „haškom batinom“ na vlasti u Beogradu poslužili „Godišnji izveštaj o Procesu stabilizacije i pridruživanja za 2004. godinu“ (koji Komisija EU-a koristi kao proveru kako svaka pojedinačna zemlja Zapadnog Balkana preduzima mere u cilju pridruživanja Evropskoj uniji) i „Evropsko partnerstvo za SCG“ koje je poslednjeg dana marta objavila Evropska unija.
DOKUMENTI: Da ne bi bilo nikakvih dilema oko briselske orijentacije, evropski komesar za spoljnopolitičke odnose Kris Paten potpisao je autorski tekst za jednu od prestoničkih novina u kome jasno upozorava da Srbija i Crna Gora neće moći da krene u novu fazu napretka prema Evropskoj uniji bez pune saradnje s Haškim tribunalom koja je od „esencijalnog značaja“ za integraciju zemlje u EU.
„O tome nema razgovora“, napisao je Paten, zna se kome iako nije naznačio adresu primaoca.
Saradnja sa Haškim tribunalom jeste esencijalno važna za Brisel, ali u ova dva dokumenta vlastima u Beogradu i Podgorici stiglo je još mnogo neprijatnih zahteva, ultimatuma, preporuka i sugestija (zavisi kako ih ko doživljava) bez kojih ne mogu da računaju na završetak Studije izvodljivosti i otpočinjanje Procesa stabilizacije i pridruživanja.
Dokument „Evropsko partnerstvo sa Srbijom i Crnom Gorom“ je nova stvar dogovorena na prošlogodišnjem Solunskom samitu. Partnerstvo će biti ponuđeno svakoj zemlji Zapadnog Balkana i predstavljaće sistematizovane preporuke kojima bi otvorena pitanja, navedena u „Izveštaju…“ trebalo rešiti. Dokument o „Evropskom partnerstvu“ biće ponuđen na potpisivanje tek kada se sa njim saglasi Savet EU-a i na osnovu njega Unija će očekivati da Srbija i Crna Gora uradi Plan usvajanja ovih preporuka, odnosno, koju meru će i kada nadležni organi preduzeti i kakve će budžetske implikacije ona imati.
„Izveštaj…“ i „Partnerstvo“ zajedno sa „Preporukama“ objavljeni su u Briselu krajem marta i u svim tim dokumentima jasno se naglašava da su „puna saradnja Beograda sa Haškim sudom, delovanje svih institucija državne zajednice i usaglašavanje tržišta i trgovinsko-carinskog režima važni preduslovi za izradu povoljne „Studije o izvodljivosti“ i za pregovore o sklapanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju državne zajednice Srbija i Crna Gora sa Evropskom unijom. Osim generalnih ocena, precizno su navedene kratkoročne i srednjoročne obaveze državne zajednice.
Među kratkoročnim prioritetima koji su izdiktirani vlastima u Beogradu su poštovanje Ustavne povelje (samim tim efikasno funkcionisanje državne zajednice) i reforma vojske. Od Srbije se traži da završi reformu izbornog zakona kako bi on bio u skladu sa međunarodnim standardima, a zatim da usvoji sveobuhvatnu strategiju reforme javne administracije, uključujući precizan kalendar akcija, dok Crna Gora mora da sprovede reformu javne administracije, naročito usvajanje i primenu zakona o civilnim službama. Što se tiče reformi pravosuđa, Srbija mora da modernizuje i poveća efikasnost i nezavisnost sudskog sistema, posebno trgovinskih sudova i osigura nezavisnost tužioca za ratne zločine, što izgleda nije blagovremeno čuo srpski ministar pravde Zoran Stojković koji se baš sad navrzao da ukida specijalno tužilaštvo i sud, a zatim bio prinuđen da, prilikom posete Specijalnom sudu, obelodani da povlači svoju nakanu. Crna Gora mora da nastavi sa pripremama za primenu Kriminalističkog kodeksa i Zakona o tužiocima. I Srbija i Crna Gora moraju da pripreme sveobuhvatnu antikorupcijsku strategiju u skladu sa standardima Saveta Evrope i usvoje zakon o sprečavanju sukoba interesa. U poglavlju o ekonomskim obavezama traži se održavanje makroekonomske stabilnosti primenom budžeta za 2004. godinu u koji će biti uključene dalje fiskalne promene i konsolidacije, liberalizacija preostalih cena i uklanjanje administrativnih kontrola i ubrzanje rekonstrukcije i privatizacije preduzeća. I od Srbije i od Crne Gore zahteva se da razviju stabilno i funkcionalno tržište nekretnina.
U poglavlju o evropskim standardima, Evropska komisija zahteva kompletnu i punu primenu Akcionog plana za unutrašnje tržište državne zajednice, ukidanje poreza na uvoz, jačanje prava na intelektualno vlasništvo i slobodno kretanje kapitala. Traži se i usvajanje, izmena ili primena nekoliko značajnih zakona: o poljoprivredi, transportu, energiji, industriji, telekomunikacijama i zaštiti životne sredine.
VRADžBINE: A od srednjoročnih prioriteta Evropska komisija zahteva od vlasti državne zajednice (takođe) nastavak reformi pravosuđa, Vojske, javne administracije i parlamenta i transformacija Radiotelevizije Srbije i Radiotelevizije Crne Gore u javne servise, a u ekonomiji kao srednjoročna obaveza navodi se završetak procesa privatizacije. Ovaj poslednji zahtev neće nimalo obradovati sindikalnog aktivistu Milenka Smiljanića koji uporno huška premijera i Vladu (preko socijalno-ekonomskog saveta) da privatizaciji zada smrtni udarac tako što će poništiti dve od četiri najuspešnije privatizacije – Beočinske fabrike cementa „Lafarž“ i kruševačke „Merime–Henkel“. Bilo bi neuputno trošiti novinski prostor na dokazivanje kako bi takva odluka Vlade uticala na investitore.
Koliko je Evropskoj uniji zaista stalo do „Partnerstva“ koje je ponudila Srbiji i Crnoj Gori vidi se i po gomili radnih obaveza koje je, po objavljivanju svih ovih dokumenata u Briselu, dobio šef delegacije Komisije EU-a u Beogradu Džefri Baret.
Prvo je na sednici Saveta državne zajednice za evropske integracije (gde su ga slušali predsednik Svetozar Marović, premijeri Srbije i Crne Gore Vojislav Koštunica i Milo Đukanović, potpredsednici vlada Srbije i Crne Gore Miroljub Labus i Miroslav Ivanišević, ministar spoljnih poslova Goran Svilanović, ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom Crne Gore Gordana Đurović i ministar za ekonomske veze Srbije sa inostranstvom Predrag Bubalo) predstavio „Godišnji izveštaj o Procesu stabilizacije i pridruživanja za 2004. godinu“ i nacrt dokumenta o Evropskom partnerstvu i pri tom ukazao „na potrebu postizanja funkcionalnosti državne zajednice, harmonizaciju ekonomskih sistema članica, potrebu izvršavanja preuzetih međunarodnih obaveza i ispunjavanja niza sektorskih preporuka koje su ranije dali stručnjaci Evropske komisije“.
Baret je zatim otišao u Skupštinu Srbije gde je članovima Odbora za evropske integracije skrenuo pažnju da proces približavanja Evropskoj uniji zavisi od političke volje i posvećenosti evropskim integracijama. Odgovarajući na pitanja poslanika da li bi zbog kompleksnosti situacije Evropska unija morala da bude fleksibilnija prema Srbiji oko saradnje sa Hagom, Baret je rekao da to nije pitanje fleksibilnosti, već da „ako želite da se pridružite EU-u, morate da poštujete međunarodne obaveze i potpuno sarađujete sa Hagom“. Baret je obavestio poslanike da je upoznat sa usvajanjem Zakona o pružanju pomoći haškim optuženicima i njihovim porodicama. „Taj zakon nije preporuka za bolju saradnju, to viđenje je pogrešno“, rekao je Baret, a zatim odleteo u Podgoricu gde je na novinarsko pitanje da li postoji mogućnost da Srbija i Crna Gora posebno potpišu Sporazume o asocijaciji i stabilzaciji, ledeno odgovorio da „Evropska komisija pregovara samo sa državnom zajednicom“. Komentarišući odluku SAD da se zbog nesaradnje sa Haškim sudom Srbiji uskrati finansijska pomoć, Baret je rekao da Evropska unija ima isti stav kao i SAD i da jedino što može da uradi jeste da odloži proces priključenja Srbije i Crne Gore. „Unija u potpunosti deli mišljenje SAD, a to je da Srbija i Crna Gora mora da se povinuje svojim obavezama“, bio je izričit Baret za beogradski dnevni list „Danas“.
Umesto konkretnih dela, učestala su generalna licitiranja o datumu pridruživanja Evropskoj uniji. Tako je usred kampanje promovisanja dokumenata iz Brisela, potpredsednik srpske vlade Miroljub Labus izlicitirao da će Srbija do 2010. godine postati deo EU-a. Takve vradžbine nije želeo da oćuti Džefri Baret, pa je u intervjuu Fonetu ocenio da je, u odnosu na prognoze o mogućem datumu priključenja, „važnije koncentrisati se na proces integracije iz dana u dan“.
Za razliku od Beograda, u Podgorici ipak preovlađuje razumniji pristup. Crnogorski ministar za evropske integracije Gordana Đurović izjavila je, posle Baretove posete, da „Izveštaj o stabilizaciji i asocijaciji“ pokazuje da je proces priključenja državne zajednice Evropskoj uniji jako dalek. Državna zajednica pokazala se kao nedovoljno efikasna i ima neku sistemsku grešku pa zato u protekle dve godine nije bilo progresa na putu priključenja Uniji, ocenila je Gordana Đurović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!