U trenutku kad je najviše telo UN-a dalo zeleno svetlo za početak pregovora o budućem statusu Kosova, bio je poznat albanski tim pregovarača, ime najverovatnijeg specijalnog izaslanika međunarodne organizacije, ali ne i sastav srpskog pregovaračkog tima
Kada je Savet bezbednosti UN-a u ponedeljak dao zeleno svetlo za početak pregovora o Kosovu, u Beogradu, makar zvanično, nije bilo jasno ko bi trebalo da se pozicionira u niski start: za razliku od Prištine, koja je već formirala pregovarački tim, srpska strana odlučila je da karte otkrije tek kada generalni sekretar UN-a Kofi Anan i zvanično odluči ko će biti specijalni izaslanik svetske organizacije u pregovorima o budućem statusu Kosova.
IZLAGANJE: Vojislav Koštunica u Savetu bezbednosti UN
Ipak, uprkos brojnim ocenama o nespremnosti zastupnika interesa Srbije u rešavanju kosovskog problema, često argumentovanim upravo činjenicom da „čak ni pregovarački tim nije formiran“, srpski predstavnici koji su prisustvovali sednici Saveta bezbednosti izrazili su i zadovoljstvo prvim korakom.
Savetnik predsednika Borisa Tadića Leon Kojen tako je ocenio da je „politika prema Kosovu i Metohiji koju su zajednički definisali predsednik i premijer Srbije Boris Tadić i Vojislav Koštunica položila prvi ozbiljniji ispit“, ocenivši da je „premijer izuzetno ubedljivo izneo naše stanovište i naše osnovne poglede na rešavanje kosmetske krize“. Komplimente je uputio i šef UNMIK-a Seren Jesen Petersen, ocenivši da je „međunarodna zajednica prvi put jasno čula stavove Vlade Srbije kada su u pitanju pregovori“. Jesen Petersen je, uz opasku da su ambasadori u Savetu bezbednosti sa velikim interesovanjem saslušali stavove Beograda, ocenio i da će te stavove sigurno uzeti u razmatranje i specijalni izaslanik Saveta bezbednosti.
SRDAČNO: Slobodan Samardžić, savetnik predsednika Vlade Srbije, uz ocenu da je Koštuničino izlaganje dobilo pozitivne ocene, rekao je da je Kofi Anan, u „srdačnom razgovoru“ sa srpskim premijerom posle prvog dela sednice, prihvatio i njegov stav da razgovore o budućem statusu Kosova treba voditi neposredno, za stolom za kojim će sedeti predstavnici Beograda i Prištine. Način na koji će pregovori biti vođeni upravo je jedan od razloga zbog kojih srpska strana nije želela da odredi pregovarački tim pre nego što međunarodna zajednica u potpunosti otvori karte. U utorak, kada je pripreman ovaj broj „Vremena“, još nije bilo zvanične potvrde neformalnih informacija da će specijalni izaslanik svetske organizacije u pregovorima najverovatnije biti bivši predsednik Finske Marti Ahtisari (o kome je, kada je javno pomenut kao kandidat, predsednica Koordinacionog centra za Kosovo Sanda Rašković-Ivić javno iznela negativno mišljenje, iako nije jasno od kakve bi koristi takva vrsta kritike mogla biti za Srbiju). Međunarodni tim pregovarača imaće i predstavnika EU-a (pominje se bivši generalni sekretar u ministarstvu spoljnih poslova Austrije Albert Rohan), predstavnika Rusije (prema najavama, to bi mogao da bude zamenik ruskog šefa diplomatije Vladimir Čižov) i predstavnika SAD (američki državni sekretar Nikolas Berns nedavno je potvrdio da bi on mogao da bude učesnik u procesu čiji cilj „treba da bude nešto bolje od statusa kvo koji nije doneo ni mir ni stabilnost na Kosovu poslednjih godina“). Konačna potvrda tog sastava, kao i tačan datum početka pregovora trebalo bi, prema najavama, da budu poznati do kraja nedelje, nakon čega bi i srpska strana trebalo da saopšti imena sopstvenih zastupnika.
Prema objašnjenju Predraga Simića, ambasadora Srbije i Crne Gore u Parizu i člana ekspertskog tima nekadašnjeg pregovaračkog tima na pregovorima u Rambujeu 1999. godine, datom Radiju B92 dan nakon sednice Saveta bezbednosti, pregovarački tim trebalo bi da bude sastavljen tako da „dobro stoji kod kuće i kod posrednika“. Tim bi, prema njegovim rečima, trebalo da ima i stručnjake – međunarodne pravnike koji svojom stručnošću i medijskim uticajem mogu da utiču na međunarodno javno mnjenje. Simić veruje da će pregovori u prvoj fazi biti posredni (bez direktnog susreta srpskih i albanskih predstavnika), da bi, kada se stavovi donekle približe, došlo na red i neposredno sučeljavanje.
ODGUSENICEDOSVILE: Već pomenuta Sanda Rašković-Ivić, koja je, na zaprepašćenje predsednika Tadića, javno iznela sadržinu formule „manje od nezavisnosti, više od autonomije“, za koju se zalaže srpska strana, ocenila je da je najpametnije sačekati sa formiranjem pregovaračkog tima („što reče jedan naš pesnik, strpljenje gusenicu pretvara u svilu“). Ona je, ipak, ocenila da je premijer Koštunica „najkompetentnija ličnost koja treba da zastupa stavove zajedničkog pregovaračkog tima, ali i svih Srba sa Kosmeta“. U javnosti je često pominjano ime Vladete Jankovića, Koštuničinog savetnika sa diplomatskim iskustvom na ambasadorskoj funkciji u Londonu, ali ta „nominacija“ do sada nije dobila nikakvu potvrdu sa nekog zvaničnijeg mesta. Neka konkretna imena pomenuo je samo Miloljub Albijanić, šef poslaničkog tima G17 plus u Skupštini Srbije; rekao je da će „Vlada morati da odredi pregovarački tim u kome će biti premijer Vojislav Koštunica, predsednik Boris Tadić, premijerov savetnik Slobodan Samardžić i predstavnici Koordinacionog centra i Srba sa Kosova“.
„Takođe, opozicija bi trebalo da se uključi u rešavanje ovog državnog pitanja, ali sa jasnim zajedničkim stavom“, rekao je Albijanić. Bio je to još jedan argument za zaključak da predstavnici Srpske radikalne stranke (najbrojnije stranke u srpskom parlamentu) i Socijalističke partije Srbije (koja podržava manjinsku Koštuničinu vladu) neće (direktno?) „umešati prste“ u dogovor o Kosovu. Upravo to je, naime, prethodno najavio Vuk Drašković, ministar spoljnih poslova državne zajednice i lider Srpskog pokreta obnove, ocenivši da, u timu koji će „predstavljati Srbiju, Srbe sa Kosova i državnu zajednicu SCG“ neke ličnosti nisu dobrodošle. „Moj stav je da bi učešće u pregovaračkom timu onih koji su skrivili najveći državni i nacionalni slom od 1990. do 2000. godine značilo zabadanje prsta u naše oko, ali i rušenje naše pregovaračke pozicije“, rekao je Drašković, što je prilično iznerviralo radikale, koji su kritikovali stav da u pregovaračkom timu ne treba da bude stranka koja ima najjače uporište u biračkom telu. Glavni radikal u zemlji, Tomislav Nikolić, odmah je pozvao Koštunicu da uoči učešća na sednici Saveta bezbednosti UN-a zakaže sednicu Skupštine Srbije na kojoj bi izložio plan za rešavanje problema na Kosovu, „ukoliko premijer hoće da njegovo izlaganje ima snagu pred Savetom bezbednosti“, ocenivši da, inače, plan koji će premijer predstaviti u Njujorku nije plan Srbije „jer ona (Srbija) o tome ništa ne zna“.
ODBRANAKOSOVA: Sednice, međutim, nije bilo, ali je došlo do susreta Koštunica–Nikolić, nakon koga je zamenik predsednika SRS-a bio benevolentniji. „Mene je interesovalo hoće li Koštunica da brani Kosovo i Metohiju ili neće, rekao je da će da brani… Potpuno sam podržao te principe i rekao mu da ima podršku SRS-a da istraje u svemu“, rekao je Nikolić posle konsultacija sa premijerom uoči njegovog odlaska u Njujork na sednicu Saveta bezbednosti. Njegov odgovor na novinarsko pitanje da li mu je Koštunica ponudio mesto u timu zapravo je potvrdio informacije upućenih koji tvrde da ni radikali ni socijalisti neće, makar u prvo vreme, biti u timu, ali će stalno imati konsultacije sa Koštunicom po pitanju pregovora o Kosovu. Nikolić je, naime, u okviru neprekidne kampanje „radikali dolaze“ rekao da nema šta premijer da njemu nudi, već će on ta mesta nuditi drugima za nekoliko meseci.
Doduše, prema tumačenju Leona Kojena, pregovarački tim bi, prema Ustavu, trebalo da se formira na malo drugačiji način, a ne tako što bi premijer nudio mesta u njemu: „Ako pogledate republički Ustav, nadležnosti spoljne politike ima samo predsednik Srbije; Vlada i skupština ih nemaju, što se ogleda u činjenici da Ministarstvo spoljnih poslova ima državna zajednica, a ne Srbija“, rekao je Kojen, pre odlaska u Njujork gde ga je oduševio Koštuničin govor. Prema njegovom objašnjenju, „bilo bi prirodno da najpre predsednik Srbije i republička vlada, na osnovu postojećih dokumenata, pripreme opštu platformu za pregovore i formiraju pregovarački tim; da zatim izađu pred republički parlament s tom platformom i timom, i dobiju za njih što širu podršku; i najzad da, u dogovoru sa Savetom ministara, u pregovarački tim uđu i predsednik SCG i ministar spoljnih poslova“.
PRIŠTINABEZKONSENZUSA: Iako, površno posmatrano iz Beograda, izgleda da su kosovski Albanci lako odredili ekipu pregovarača, pošto se, ionako svi zalažu za istu stvar – nezavisnost južne srpske pokrajine – i formiranje tog tima proteklo je uz dugo natezanje i bez konsenzusa. Ipak, rezultat je bio poznat pre nego što je Savet bezbednosti, na osnovu izveštaja Kaija Eidea, Ananovog specijalnog savetnika, odobrio početak pregovora: interese kosovskih Albanaca zastupaće predsednik Kosova i lider tamošnje najveće partije Demokratskog saveza Kosova Ibrahim Rugova, predsednik parlamenta Nedžat Daci i dvojica najznačajnijih opozicionih lidera – Hašim Tači, predsednik Demokratske partije Kosova (koja je u kosovskom parlamentu bila uzdržana prilikom glasanja za predloženi pregovarački tim), i Veton Suroi, predsednik opozicione partije Ora i medijski magnat, poznat po umerenijim stavovima i odličnim međunarodnim vezama. Ta delegacija, za sada, nema predstavnika manjina, što međunarodnim diplomatama kojima eventualna podela pokrajine po etničkim granicama nije prihvatljiva, nije baš simpatično.
Ipak, od odsustva predstavnika manjina, za pregovarački tim kosovskih Albanaca veći problem predstavlja bolest nasilju nesklonog Ibrahima Rugove (preko koga je međunarodna zajednica do sada obezbeđivala svoj uticaj među kosovskim Albancima). Bitka za Rugovino nasleđe, uprkos tvrdnjama da mu zdravstveno stanje i dalje omogućava rad „u razumnoj meri“, otpočela je čim je objavljena vest o raku pluća sa kojim se kosovski predsednik bori. Analitičari ocenjuju da će budući najpopularniji kosovski lider biti jedan od dvojice daleko ekstremnijih političara nego što je Rugova: bivši vođa gerilaca Hašim Tači (čiji se DPS uzdržao od glasanja za predloženi pregovarački tim zbog toga što kosovski parlament nije, po hitnom postupku, u dnevni red uvrstio inicijativu o izglasavanju rezolucije o nezavisnosti i suverenitetu, zamišljenu kao osnovnu pregovaračku poziciju albanskog tima) ili haški optuženik Ramuš Haradinaj, kome je međunarodni sud, za razliku od drugih optuženika, dozvolio da se bavi politikom dok na slobodi u Prištini očekuje suđenje. Prema nekim informacijama, u poslednje vreme razmišlja se o ujedinjenju Haradinajeve Alijanse za budućnost Kosova i Rugovinog DSK-a, i inače partnera u aktuelnoj kosovskoj vladi.
Predstavnici kosovskih Albanaca u pregovore ulaze praćeni kampanjom „Ne pregovorima – samoopredeljenje“, koju je pokrenula organizacija nekadašnjeg studentskog lidera Aljbina Kurtija. Od kampanje koja se protivi pregovorima, sa tezom da se Priština i Beograd mogu dogovarati o praktičnim rešenjima tek nakon što Kosovo postane nezavisna država, ogradile su se sve veće političke stranke, ali ne i Tačijev DPS. Time je stranka jednog od potencijalnih Rugovinih naslednika ostavila otvorenu mogućnost za radikalizaciju situacije u slučaju da nešto krene suprotno volji predstavnika kosovskih Albanaca, definisanoj samo jednom rečju – nezavisnost.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!