OBUSTAVA PREGOVORA NIKOM NIJE U INTERESU: Milica Đilas
Mart mesec u Srbiji obično nosi neprijatna iznenađenja, ali se za jedno prijatno pobrinuo komesar za proširenje Evropske unije Oli Ren. Da je odluku o nastavku pregovora Beograda i Brisela o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju objavio samo dan kasnije, mnogi bi je sigurno protumačili kao prvoaprilsku šalu. Iznenađenje o dopunskom „grejs periodu“ bilo je utoliko veće jer je komesar Ren odluku doneo posle razgovora sa glavnom tužiteljkom Tribunala u Hagu koja nakon svoje posete Beogradu za sobom nije ostavila ni najmanji nagoveštaj zadovoljstva napretkom u saradnji Beograda i Tribunala. Razgovori Karle del Ponte i Olija Rena trajali su preko dva sata, a da nisu bili rutinski svedoči i to da su ih neko vreme vodili u četiri oka.
Jedan drugi razgovor, međutim, ostavio je na Rena snažniji utisak. Ren je posle razgovora s glavnom tužiteljkom izjavio da mu je premijer Srbije Vojislav Koštunica pružio uveravanja da će „otkriti, uhapsiti i neodložno prebaciti Ratka Mladića u Hag“ i da je zbog toga odlučio da pregovori ipak budu održani po planu, 5. aprila, ali je naglasio da će Evropska komisija „nastaviti da pažljivo prati koje će rezultate ostvariti vlasti“ i najavio da će krajem aprila ponovo preispitati svoju odluku.
Brojne signale da odluka o „poremećaju u pregovorima“, čime se Beogradu pretilo sa svih strana kako se približavao april, niko se nije usuđivao da tumači kao naznake dobre volje Brisela. I sam Ren je tri dana pred sastanak sa Karlom del Ponte za agenciju Rojters ocenio da se saradnja Begrada sa Hagom „pogoršava“. Istovremeno, domaći malodušnici širili su preko medija pesimizam kako je izliv narodnog bola nakon smrti Slobodana Miloševića Evropi poslao upečatljivu poruku, a evropski diplomatski izvori i zvanično i nezvanično poručivali su Beogradu da je njihovo strpljenje potpuno istrošeno i da bez Mladića u Hagu nema nastavka pregovora.
Doduše, vremenom je Brisel malo skratio štap, pa je pretnje suspenzijom pregovora preinačio u nešto blaži oblik kazne – „poremećaj pregovora“. Razlika nije samo lingvistička. Za nastavak „poremećenih“ pregovora nije porebno anketirati svih 25 vlada članica EU-a, već bi oni mogli da budu nastavljeni kada se ukloni glavna prepreka. Obnavljanje suspendovanih ili prekinutih pregovora, međutim, zahtevalo bi političku dobru volju svih zemalja članica, što bi proces odložilo taman onoliko koliko je vremena potrebno da se komplikovana mašinerija odlučivanja u Briselu ponovo pokrene. I potpredsednik vlade i drugi domaći zvaničnici najavljivali su da bi do obnove političke volje u Briselu moglo da protekne i godinu dana.
Prvi signal premišljanja Brisela čuo se od Kristine Galjak, portparolke predstavnika EU-a za bezbednost i spoljnu politiku Havijera Solane, ali je njena izjava da „EU donosi svoje odluke na osnovu više izvora i da je izveštaj Karle del Ponte samo jedan od njih“ ostala nezapažena u sve glasnijim pretnjama. Nedugo potom Oli Ren zbunio je donekle javnost poručivši da je nakon perioda pogoršanja saradnje u poslednje vreme „možda došlo do promene situacije“. Na Renovo „možda“ čulo se i jedno „mora“. Na pitanje novinara da li će biti ispunjena i poslednja obaveza prema Hagu, Koštunica je u Rimu odgovorio: „Mora biti.“ Time je predsednik Vlade ponovio da lično preuzima odgovornost za proces, nakon vrlo odlučne izjave date u razgovoru za RTS početkom marta. Tanja Miščević, direktorka kancelarije Vlade Srbije za pridruživanje EU-u, dan pred odluku iz Brisela jedva je uspevala da prikrije rezigniranost. Ona je u intervjuu za Radio B92 izjavila da haška senka predstavlja veliki teret za pregovarački tim: „To je veliki pritisak na sve nas koji se tehnički bavimo poslom evropskih integracija, jer naš dobar tehnički posao time je u potpunosti zamagljen. Zapravo, opet dolazimo u tu realnu situaciju da saradnja sa Haškim tribunalom zamagljuje tehničku spremnost i tehničku sposobnost nastavka procesa evropske integracije.“
Pregovori su obnovljeni, ali sa nešto skraćenim dnevnim redom, jer će akcenat biti stavljen samo na kretanje ljudi i opšte i završne odredbe, dok će saradnja na području pravosuđa i unutrašnjih poslova biti odložena za naredni period, pod uslovom da pregovori ne budu ugroženi. Potpredsednik Vlade i šef pregovaračkog tima Miroljub Labus ponovio je da je Srbija spremna da tehnički deo pregovora o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji završi u junu, a naši zvaničnici predviđaju da bi SSP mogao biti zaključen i potpisan novembra ove godine.
Sam tok procesa, međutim, i dalje je u senci spekulacija o garancijama koje je predsednik Vlade dao Oliju Renu. Međutim, bivši ministar spoljnih poslova i funkcioner Pakta za stabilnost Goran Svilanović prvi je pokušao da protumači znake dobre volje iz Brisela i iznenađujući višak razumevanja za nas, i to izvan Koštuničinih obećanja. On je iz razgovora sa evropskim zvaničnicima stekao utisak da je preovladao stav da Srbija nikako ne sme biti izolovana: „Očigledno da EU nije želela da zaustavljanjem pregovora sa Srbijom u ovom trenutku na bilo koji način dopusti da Srbija bude tema na referendumu u Crnoj Gori.“ Sličnog mišljenja je i Milica Đilas, profesorka na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, koja za „Vreme“ kaže da su na odluku iz Brisela, pored nedvosmislenog preuzimanja odgovornosti predsednika Vlade, uticali i faktori koji nemaju neposrednije veze sa Hagom: „EU je uvažila da su evropske integracije u izvesnom smislu i garant stabilnosti u Evropi, i obustava pregovora zapravo nikome nije u interesu.“ Vladimir Todorić iz Pravnog foruma upozorava da „moramo imati na umu da je potpisivanje SSP-a samo prvi korak ka integraciji u pravni i ekonomski sistem EU-a i da on sam po sebi nije veliko dostignuće, već šansa koja se može bolje ili lošije iskoristiti u zavisnosti od strategije zemlje potpisnice“. Podsetimo, onda, i na to da je Albanija zeleno svetlo za početak ovih pregovora dobila još oktobra 2002, a da je SPP parafirala tek pre dva meseca.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!